strana 1 od 4

VALE MOJE MALE - PEROM I KAMEROM U JAGODNOJ,
NA JUŽNOJ STRANI HVARA

ŠTA JE MALLORCA
PREMA KAMENU LJUBAVI

Da nije putokaza, Jagodnu nikad sami ne biste otkrili. Skrivena gustom borovinom ne odaje se odozgo s ceste. Zemljanim putem ćemo niz strminu i odjednom se nađosmo okruženi šatorima. Jagodna je zapravo šator-grad samozatajnih Robinzona...

Kroz klaustrofobičan preuski hvarski tunel, koji je zapravo jedini put do mjesta na južnoj strani, propustilo nas je kao i druge: "ručno". Momak na južnoj strani tunela mobitelom je kolegi na našoj sjevernoj strani tunela javio da sad možemo, da ni jedan automobil nije krenuo s druge strane, pa smo se uputili. Jest da vam južna strana Hvara ljepotom kasnije nadoknadi pretrpljenu nelagodu i strah iz predugog, preuskog, premračnog tunela, ali zaboga, vrijeme je za semafor ili izgradnju drugog puta s juga Hvara u svijet.
Cestom usječenom u strminu dalje ćemo iznad plavog mora, ispod kosine pokrivene čuvenim zelenim vinogradima. Zvizdan se skroz razulario. U Jagodnu nam je, skrivenu uvalu tamo na dnu strmine ispod dramatičnih hvarskih vrhova. Pronađu je, rekoše nam, ljubavnici, pa onda Slovenci i Česi. Tko će drugi! Sve tri kategorije su, iskustvo kaže, pravi majstori za otkrivanje najljepših skrivenih mjesta na obali.
Poslije Ivan Doca valja još malo prema Svetoj Nedilji i eto nas pored putokaza za Jagodnu. Možete gore u brdo gdje je prazna, već godinama napuštena prva, gornja Jagodna. Nekada jedina. Već godinama u tom selu koje je nekada imalo 160 stanovnika ne živi nitko. Svi Jagodnjaci preselili su se u Svetu Nedilju ili u donju Jagodnu na moru. U Jagodnu u brdu dođu jednom godišnje 5. srpnja proslaviti zaštitnike njihova nekadašnjeg mjesta svete Ćirila i Metoda. Na proslavi se okupi i do 150 ljudi i napušteno mjesto odjednom oživi kao nekada.

Dva žala

Kako priču čine ljudi, a ne kuće, mi nećemo gore u pusto selo, nego u Jagodnu na moru. Negdje usput čujemo da je u susjednoj uvali Medvidbadu, kao što joj i ime kaže, uvijek bilo morskih medvjedica. Ali kao što u staroj Jagodnoj više ne stanuju Jagodnjaci, tako ni u Medvidbadu više ne stanuje Adriana. Dugo je, vele, nitko nije vidio.
Da nije putokaza, Jagodnu nikad sami ne biste otkrili. Skrivena gustom borovinom, ne odaje se odozgo s ceste. Zemljanim putem ćemo niz strminu i odjednom se nađosmo okruženi šatorima. Jagodna je zapravo šator-grad samozatajnih Robinzona. Na terasi jedne kuće, jedine koja se mogla iz prve vidjeti (kasnije smo otkrili da ih ima još - ukupno osam u uvali), obitelj Zaninović se taman spremala ručati. Šime, Lina i njihove kćerke. Oni su oživili Jagodnu, vlasnici su više od 60 posto uvale i kampa Lili. Nizbrdo ćemo pješice između šatora sve do mora, odnosno do kraja litice. Dolje je zinula dubina i more u dnu nje. Sa strane otkrivamo stazicu koja vodi do dva mala prebijela, ljupka žala. Dijeli ih samo velika morem oblikovana glatka stijena. U Jagodnoj, saznajemo, ona ima funkciju paravana za čuvanje ćudoređa i osiguranje komoda svima.

Prvi šator

- Ono žalo tamo je za golaće, a ovo ovde za normalne kupače - rekla nam je kasnije gospođa Lina. - A ona dva otočića preko puta su Pločice, poznati su po kaparima.
- Zašto je kampu ime Lili?
- Kad nan se ćer rodila, tako smo dali ime i ćeri i kampu. Tamo ’79. godine. Prije toga ovdje je postojao jedan mali kamp u koji su dolazili Česi, dovodila ih je jedna hvarska nevista Čehinja. Inače mi smo prvi u svome kampu razapeli šator kad je ćer imala dvi godine. Bilo nan je toliko lipo u Jagodnoj da se ja ne bi bila ni vraćala u kuću.
Ispričala nam je, ne prekidajući kužinavanje, kako je u gornjoj Jagodni bilo prije sedam familija i kako su svi otišli u Svetu Nedilju:
- Naša familija je prva išla ća. Gori nije bilo ni otvorene crkve ni škole... Sad smo van mi pola-pola: po godine ovde u Jagodni, a po u Svetu Nedilju. Prvi gosti nan dođu već u četvrti misec. Puno ih je bilo i za prvi maja.
Prije 30 godina, priča Lina, u Jagodnoj je od građevina postojao samo jedan magazin za ribarske alate. Eno ga i sad dolje na rubu litice, ali "sad se tu gosti okupe i malo se zajedno napiju". A ko su gosti otkrivači sakrivenih uvala? Slovenci, Česi, Poljaci, Nijemci, Nizozemci. Muž joj Šime sluša ćakulu pa će da ne bi svoju Jagodnu da za sve na svitu. Lina se osmjehuje:
- Je, pri bi mene proda nego metar zemlje Jagodne!

Travarka Lina

Oko 60 posto Jagodne u vlasništvu je ove obitelji, a Šime ne bi volio da mu sad tu krenu neki nepoznati kupovati zemlju i kvariti idilu uvale:
- Više od pola je naše i sad smo kupili ovde još jednu dobru parcelu da bi ovi ljudi koji kod nas dođu mogli imat sigurnost i pravi mir. S gostima smo ko familija, ima povjerenja među nama. Neki ovde ostanu i do kraja 11-miseca, a ima ih što se već 30 godina vraćaju. Potegnu iz Njemačke ili Češke i dođu se sakrit u Jagodnu.
I slovenska televizija je "provalila" ovaj ljupki zatureni kutak Hvara pa su ove zime radili emisiju o Zaninovićima i njihovoj uvali. I htjeli su gospođu Linu, koja od bilja svašta zna napraviti, odvući u Sloveniju. U njenoj konobi ima stotine bočica: i vina i likera od vina, i bijelog divljeg luka u kvasini (što je, reče, odlično za kosu umjesto regeneratora) i ukiseljenih zrna bijelog luka, i lavandinog, i ružmarinovog ulja, i pripravaka od gospine trave, i kapara, i... Zna kad šta treba brati, kad je najbolji cvijet, a kad list i Slovenci su je fascinirani htjeli upisati u školu za izučavanje bilja. Nije joj se dalo micati s Hvara pa sad samo redovito prima slovenski časopis o bilju.

Milena iz Plzena

Gotovo sedam mjeseci ovdje uživa sa svojim gostima cijela obitelj Zaninović, a to znači Šime, Lina i četiri kćeri. Šime veli, smijući se:
- Specijalista san za ženske.
Pričaju nam kako dolje na žalu postoji Kamen ljubavi. Tako su ga nazvali jer su se tu mnogi zaljubili. Možda slučajno, a možda tu nešto i ima, tko zna...
Na terasu svratila gošća Milena Pechova, liječnica, internistica na hitnoj pomoći u Plzenu. Došla po svoje pome. U velikom frižideru svi gosti ostavljaju hranu i nikad nikom ništa nije pofalilo.
- Kako ste vi pronašli Jagodnu? Je l’ vam dosadno ovdje na kraju svijeta? - pitam je.
- Kakvi dosadno! Super mi je. Bili smo već na Mallorki, u Riminiju i nije nam se svidilo. Plaža je ovdje prekrasna, kamp odličan, s Linom i Šimom smo se odavna sprijateljili, a druga stvar, svi moji prijatelji su ovdje. Doma se nemamo kad sresti, a i u različitim smo gradovima. Ovde u Jagodnoj se družimo za cijelu godinu - reče doktorica Milena pa ode za poslom. Njeni Česi su čekali ručak.
Šime priča da su u Jagodnoj sve do ove godine držali magarce zbog turista. Ove godine su magarice Turku i Hitru posudili Mihiću iz Vrbanja.

Đefri i Tvigi

- Pri se moralo imat mula za vinograd, a posli smo ih držali da se dica igraju. Ka i ovoga pasa Đefri i Tvigi - kaže Šime.
- Jedan pas, a dva imena, kako to?
- Lipo. Kad smo se oženili, Lina je imala pasa Tvigija, a ja Đefrija i kad smo dobili ovoga, onda smo ga nazvali po oba. Ona ga zove Tvigi, a ja Đefri... Gosti vole životinje. Nekidan nas je jedna gošća pitala da joj posudimo jednu kokoš da bi je ona vezala kod šatora.
S vremenom su Zaninovići ponešto u Jagodnoj i gradili pa sad osim šator-grada "Lili" imaju i 13 apartmana i šest kamp-kućica. Prije odlaska smo krenuli još jednom do kraja litice baciti pogled na žalo. Šime je usput pričao kako u 11 navečer u kampu mora zavladati tišina i kako on ne da nered u svojoj Jagodnoj.
Gosti se toga, veli, drže i nema mrdanja ni izuzetaka. Guštaju u kupanju, sunčanju, miru, a pokoji i pokuša uloviti koju ribu.
- Pa posreći li se kome?
- Kako ne! Eto prije dvi godine u peti misec jedan Poljak je zubima ubija jednu hobotnicu od pet kila baš ovde na plaži.
- Ma dajte! Poljak zubima ubija hobu!?
- Je, on se kupa, ona ga počela hvatat krakovima za ruke, ramena i on: am - ugriza je i ubija.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.