RAČUNALNA INDUSTRIJA POLAKO SE OKREĆE VODENOM
HLAĐENJU PROCESORA
VODA U RAČUNALU
Najveća mana vodenog hlađenja nije sama voda nego kompleksnost i cijena konstrukcije
Ne dođe
li uskoro do značajnijih promjena u proizvodnji ili hlađenju procesora, uskoro
bismo mogli imati hladnjake koji su primjereniji kakvoj termoelektrani negoli računalu (o
buci da i ne govorimo).
Kao i kod motora s unutrašnjim izgaranjem, zračno hlađenje više nije doraslo
toplinskim izazovima koje generira sve veća snaga procesora. Jedina prihvatljiva
alternativa je u hlađenju vodom (ili nekom drugom tekućinom), rješenje koje je, zbog
poznate “ljubavi” vode i elektronike, do jučer zvučalo kao hereza kojoj su se
odavali samo najzagriženiji overklokeri. No, nakon niza uspješnih samograditeljskih
pothvata, za vodeno hlađenje se počela zanimati i računalna industrija, a
revolucionarni iskorak je napravio Hitachi koji je takvo rješenje ugradio u notebook.
Realno, najveća mana vodenog hlađenja nije sama voda, nego kompleksnost i cijena
konstrukcije. Dok je kod zračnog hlađenja na procesor bilo dovoljno staviti metalnu
kapicu s ventilatorom, kod vodenog hlađenja višak topline se s primarnog hladnjaka (na
procesoru) mora odvesti na sekundarni hladnjak (radijator) koji se nalazi izvan računala.
Koncepcijski vrlo jednostavno, no treba osigurati savršeno brtvljenje spojeva, stalan
protok tekućine za koji je potrebna vrlo pouzdana pumpa i vanjski hladnjak za njezino
rashlađivanje. Sve zajedno čini vrlo kompleksan sklop, posebice zato što računala i
njihova kućišta nisu prilagođena za njegovu ugradnju, a, osim toga, većina naponskih
jedinica ugrađenih u standardna računala nije u stanju zadovoljiti dodatnu glad za
strujom koji sa sobom nose pumpa za vodu i ventilatori.
No, to su
(osim cijene) i jedine mane sustava vodenog hlađenja. Prednosti su značajno veći
rashladni učinak (procesor je tek nekoliko stupnjeva topliji od sobne temperature) koji
otvara prostor za daljnje povećanje radnoga takta, minimalna buka u radu (rad
sporookretnih ventilatora koji se nalaze na radijatorima) i puno veća pouzdanost (ovakav
hladnjak neće zagušiti prašina koja doslovno masakrira standardne hladnjake).
U razvoju sustava vodenog hlađenja najdalje je odmakla tvrtka Swiftech koja, osim
kompletnih sustava za samograditelje (od 115 dolara naviše), nudi i posebno prilagođena
kućišta u koja je već ugrađeno vodeno hlađenje. Na žalost, ona su još uvijek
ekskluzivni proizvod i prati ih vrlo visoka cijena (415 USD), no led je probijen i samo
treba čekati na trenutak kada će neko od vodećih posegnuti za ovakvim rješenjem i kada
će zahuktala računalna mašinerija, opsjednuta nemilosrdnom tržišnom utakmicom, početi
serijski “štancati” računala s vodenim hlađenjem.
ing. Zlatko ŠAPONJIĆ
POMOĆ VLASNICIMA NOTEBOOK RAČUNALA
Miš za putnike
Novopečeni vlasnici
notebook računala teško se navikavaju na TouchPad i nerijetko će se
okrenuti bilo kakvome mišu nego svladavati tehniku povlačenja prsta po podlozi
osjetljivoj na dodir. Neki proizvođači su svjesni te problematike pa uz notebook isporučuju
i minijaturnog miša, no većina prijenosnih računala nema takvog pratitelja. Tek rijetki
proizvođači miševa nude prikladno rješenje za potrebe putnika, a među njima je i
Logitech sa zanimljivim minijaturnim optičkim mišem pod imenom Mouseman Traveler.
Osim minimalnih gabarita, pažnju plijene neobični oblik i visokvalitetni srebrni (ili
plavičasti) finiš. Za razliku od većine miševa, osim scroll točkića, ovaj nema
tipke, već se pod pritiskom prsta plastika uvija i prenosi kontakt na mikrosenzor.
Minijaturizacijom neće biti oduševljeni vlasnici većih ekstremiteta, no ne može mu se
poreći funkcionalnost i upotrebljivost na svakome mjestu. Precizni optički senzor
eliminira potrebu za podloškom i horizontalnom podlogom pa ga možete koristiti doslovno
u svakoj situaciji. Jedino cijena djeluje pomalo odbojno (50 USD).
|
|