strana 1 od 3

RAZGOVOR - S IVANOM MAMIĆEM, HRVATOM NA FUNKCIJI POSLANIKA
U DRŽAVNOM ZBORU REPUBLIKE SLOVENIJE

Slovenci će na ulice ako Hrvati proglase gospodarski pojas

O Piranskom zaljevu: Slovenci drže da je cijeli njihov i uspoređuju taj slučaj s Prevlakom - O NE Krško: Govori se da su se neki u Hrvatskoj obogatili - O Ljubljanskoj banci: Slovenija nema novca za štediše jer joj trenutačno nedostaje 12 milijardi dolara

Ivan Mamić, 58-godišnji građevinski tehničar, Hrvat i Dalmatinac, kako kaže, porijeklom iz Lokvičića kod Imotskog, već drugu godinu poslanik je u Državnom zboru Republike Slovenije, kamo je dospio s izborne liste stranke Nova Slovenija, na čijem je čelu bivši slovenski premijer Andrej Bajuk. Mamić se u politiku, inače, upustio početkom '90-ih, i to kao član Slovenskih kršćanskih demokrata Lojzea Peterlea, da bi 2000. godine, nakon preslaganja snaga na političkom desnom centru dežele, našao se u novoj stranci. Povod razgovoru s Mamićem bila su posljednja zbivanja u Piranskom zaljevu, odnosno Savudrijskoj vali, te druga otvorena pitanja u odnosima Slovenije i Hrvatske, poput nuklearke Krško i Ljubljanske banke.
Tko je kriv za ovo što se danas dešava u Piranskom zaljevu, odnosno Savudrijskoj vali?
Ako mogu biti sudac, iako to nikada ne želim, držim da je najveća pogreška u tome što to nije bilo riješeno 1990. godine. Tada su postojale sve šanse za pronalazak rješenja i nitko ne bi ništa imao protiv toga.

Ni arbitraža neće pomoći

Da se pošlo od toga da su avnojevske granice alfa i omega, onda bi rekli da je avnojevska granica po rijeci Dragonji i Piranski zaljev po pola ili bi se dogovorili ovako: Sloveniji treba više mora, ona nema izlaza u međunarodne vode, ajmo mi napraviti neki kompromis. Slovenija će se potruditi da što prije napravi autocestu od Rupe do Kozine, odnosno talijanske granice, kako bi Hrvatska imala vezu s Trstom, ili može čak biti to isto gore u Ptuju, a da Slovenija ima koridor po moru bez problema. I to bi bilo tada posve elegantno riješeno. Međutim, bilo je tu suprotstavljenih snaga i mislilo se da će se već nekako naći rješenje kasnije. Ali što se više odugovlačilo, to je rješenje bilo teže pronaći.
Ipak, tko je kriv za ovo što se danas događa? U Hrvatskoj javnosti postoje mišljenja da incidente čak svjesno potiče slovenska vlada.
U Sloveniji govore jednako, točnije ekstremisti govore; da su Hrvati nacionalisti, šovinisti, da neće da nam priušte da bismo mi imali malo mora, a oni ga imaju koliko god hoćeš, da po katastarskim granicama, koje su bile u doba stare Jugoslavije, cijeli Piranski zaljev do Savudrije i dio kopna do Buja su bili pod katastarskom općinom Piran. To drže jakim argumentom da bi morali imati cijeli Piranski zaljev.
Ja bih to rekao ovako: ne možeš podijeliti kilogram mesa na dva dijela, a da svatko dobije po 70 ili 80 deka, ako ga je samo kilo. Prema tome, na ovakav način ni međunarodna arbitraža ne može ništa pomoći.
Upravo se u arbitraži vidi izlaz i sve se češće počinje zazivati. Što ona, po Vama, može donijeti?
To je isto kada se dva susjeda tuže oko neke međe i daju stvar na sud, ali u stvari oba gube. Gube oba materijalno, jer troškove treba plaćati a, što je još gore, gube jer dolaze u poziciju da se posvađaju i nikada ne pomire, itd. Ipak mislim da bi neke pametne glave, kada bi se sastale, mogle naći zadovoljavajuće rješenje. Mislio sam lani, kada je postignut dogovor s onim tzv. dimnjakom, koridorom za Sloveniju, da to jest neki kompromis, ali ga slovenski parlament nije ratificirao.
Zašto Slovenija ne poštuje preuzetu Konvenciju o pravu mora, koja kaže da se u ovakvim slučajevima kada države nemaju definiranu morsku granicu u zaljevu primjenjuje crta sredine?
Da, to jest po tim međunarodnim konvencijam i pravu. Međutim, može biti to što sam prije rekao, odnosno da oni na svaki način žele imati, ipak, malo više mora negoli je to po toj Konvenciji i da ne moraju proći kroz hrvatsko more da bi došli do međunarodnih voda. S Talijanima nema nikakvih problema.
Ali ni Slovenija nije nikada imala problema s neškodljivim prolaskom kroz hrvatske vode.
Generalno govoreći tko je kriv, mislim da je posrijedi nesposobnost obiju vlada. Gregurić je jednom kada je bio premijer rekao: "Pa, mi imamo velikog protivnika na istoku, što bismo ga još tražili na zapadu?". Kada bi takvi ljudi bili danas i na hrvatskoj i na slovenskoj strani, a u to doba u Sloveniji je to bio Peterle, tada bismo bili najbliže rješenju. Istina je i to da se tu povlače i drugi problemi. Recimo samu granicu na nekoliko mjesta siječe rijeka Kupa, pa Sutla, ali bi se moglo napokon sjesti i da se to nekako uredi, jer to nije nikakav težak i nerješiv problem.
Koristi li ove incidente Drnovšekova vlada i u predizborne svrhe?
Da! To mogu sa sigurnošću ustvrditi, jer svi političari traže svoje mjesto pd suncem i gdje god mogu dobiti neki poen, tražit će ga.
Mislite li da ovim Drnovšek može poentirati u slovenskoj javnosti?
Da, samo to on uvijek radi iza kulise i nikada se ne istura u prvi plan.
Koga, onda, istura?
Nema tu neke vidljive figure, ali recimo da je Rupel kao ministar vanjskih poslova neka najmarkantnija točka u toj igri.
Ljudi od struke u Hrvatskoj, poput dr. Davorina Rudolfa i predsjednika Ceha ribara Mira Kučića, tvrde da je sada rješenje u tome da RH proglasi gospodarski pojas, čime priča Piran završava. Kako bi taj potez, koji Hrvatska ima pravo jednostrano povući po međunarodnom pravu, bio prihvaćen u Sloveniji?
Mislim da bi ljudi izišli na ulice. Poznat vam je slučaj s Joškom Jorasom.
Gura li njega Drnovšek u prvi plan?
U javnosti to nigdje nije zapisano, ali mislim da on, kada ne bi imao iza sebe neku jaču silu, ne bi sve to radio. Ipak, siguran sam da bi bilo protesta i mimo njega, jer bi to bio, ipak, jedan radikalan potez, a on nikada nije dobar, pa i bez obzira što to Hrvatska može učiniti po međunarodnim konvencijama.
Nije li indikativno držanje slovenske policije koja u stopu prati ribare pri gotovo svakom izlasku na more?
Da, ali oni lanjski paraf Račana i Drnovšeka drže zdravo za gotovo i da će to biti granica. Međutim, slovenskim ribarima smeta i takvo rješenje, jer drže da je cijeli Piranski zaljev njihov. Idu i dalje, pa čak Piranski zaljev uspoređuju sa slučajem Prevlake. Ja sam javno rekao da to nema nikakve veze i da to nisu uopće identični slučajevi, jer u Bokokotorski zaljev brodovi ulaze između otoka Mamule i poluotoka Luštice po jednom drugom statusu, te nema nikakvih problema.
Između Slovenije i Hrvatske otvoreno je i pitanje Nuklearke Krško. Sporazumu o NE Krško bio je i povod nedavnom padu vlade u RH? Zašto slovenski parlament oteže s njegovom ratifikacijom?
To je širi problem. Protestirali su oko toga čak i općinari u Krškom s objašnjenjem da je Hrvatska uvozila struju iz Austrije krajem 90-ih, koja je tada bila jeftinija, te da se nije držala ugovora jer, ako je nukleraka zajednički objekt, onda je trebalo, po njima, dijeliti sve dobro i loše.
Hrvatska je, objašnjavaju, prekinula te dobre odnose zbog trenutnih koristi, pa čak se govori i o tome da su neki u Hrvatskoj u toj situaciji obogatili. Osobno držim upitnim da će taj ugovor biti ratificiran u Državnom zboru Slovenije.

Slovenski dug je utrostručen

Ima li, barem, nade za hrvatske štediše Ljubljanske banke da će jednoga dana dobiti svoj novac?
Moje je mišljenje da bi Slovenija davno, davno riješila taj problem jer dobro znaju da onaj tko je uložio novac u Ljubljansku banku kao pošten građanin ima puno pravo dobiti svoj novac nazad, ali da ona, s obzirom na sve što se događa, tog novca nema. Slovenija, a mislim da i Hrvatska, ima tri puta veći vanjski dug negoli kada se raspala Jugoslavija. Riječ je o iznosu od blizu 7 milijardi dolara, a što se tiče unutrašnjeg duga, iako smo mi iz oporbe postavljali to pitanje, odgovora nema ili se daje nejasno. Proračunska rupa je iz godine u godinu sve veća. Prema tome, kada bi sve to zajedno sada zbrojili, mislim da Sloveniji trenutačno nedostaje 12 milijardi dolara, ali možda čak i više. Zato je jasno zašto se odugovlači s tim pitanjem, a štediše čekaju. Oni su zapravo žrtve, dok su odgovori koji im se daju jedanput ovakvi, drugi put onakvi, da Bruxelles to rješava ... Ako je Ljubljanska banka slovenska banka, tu bi država morala jamčiti. Ako ništa drugo, već se davno moglo dati neku akontaciju štedišama, barem onima koji su stari, jer što će im kasnije novac. Svaki put kada se spomene taj problem, mene zaboli, ali je i puno Slovenaca koji kažu kako to nije u redu i da je za svaku osudu.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.