strana 1 od 4

IZLOŽBA: DINA VULETIN U DIOKLECIJANOVIM PODRUMIMA

Dijalog s velikima

Osjećaj za vizualnu upečatljivost čini ove radove suvremenima u vremenu u kojemu medijski dizajnirana kultura preoblikuje naše viđenje klasične kulture. Posredovanje poruka lako čitljivom signalizacijom sa sfere marketinga prenosi se i u leksik likovnosti

Piše Sandi VIDULIĆ

Kao i kod prethodne izložbe, i na izložbi Slike osobnosti Dina Vuletin spaja kompjutorski obrađene fotografije sa slikarskim intervencijama koje se sastoje u oslikavanju računalnih ispisa. Tim postupkom dobiva se hibrid toplo-hladnog i suvremeno-tradicionalnog pristupa. Za razliku od prošle izložbe, na kojoj je dominirala intimistička tematika autoričinih obiteljskih odnosa, nova izložba posvećena je autoričinim "dijalozima" s nekim od ključnih ikona povijesti umjetnosti.
No autoričina želja nije odmjeravanje snaga s Warholom, Magritteom ili Bruegelom, nego se radi o pokušaju uprizorenja onih "vibracija" tih velikana koja su autorici zanimljiva iz vlastitih preokupacija, to su "čitanja" u osobnom ključu "moneovosti" u Moneta ili "davinčijevosti" kod Leonarda da Vincija. Autoričine interpretacije ovih autora ujedno su i polazne osnove za otvaranje nekih drugih problematika. Tako je, primjerice, hommage Bruegelu spoj kopije glasovitog Bruegelova prikaza Babilonske kule, ruševina Twin Towersa i apliciranih newyorških vatrogasaca. Namjesto analitičkog pristupa Bruegelu, ovdje je u pitanju jasna asocijacija na nedavnu katastrofu dviju kula novoga babilonskog carstva u čijim uredima je čovječanstvo vođeno principima businessa nanovo progovorilo jednim jezikom — engleskim, dakako.
Premda ima radova koji su koncentriraniji na same poetike velikana koje odabire, općenito govoreći nisu u pitanju analitičke konstrukcije koje bi pokazivale dublju zadubljenost u osobnost ovih autora. Veze s njima su više asocijativne naravi, a katkad se tiču tek nekih detalja njihova rada, kao homoerotizma u Leonarda (s time da je zanimljivo da autorica tretira homoerotizam kao vid autoerotizma ili narcizma).
No bilo bi pogrešno procjenjivati ove radove na osnovi toga koliko su prodrijeli u osobnost nekih velikana. Prije bi ih se isplatilo sagledati na klasičnim postmodernim paradigmama "nomadizma" i "citatnosti", gdje se baština uzima kao pogonsko gorivo za subjektivnu "vožnju" labirintima umjetničkih istraživanja.
Međutim, autorica ipak ne odiše passe duhom postmodernizma osamdesetih kada su tendencije "čitanja" baštine bile najjače. Ono što, naoko paradoksalno, njezinim radovima daje svježinu jest činjenica da su u pitanju djela čiji je "image" ili "look" jači od njihovih čisto slikarskih kvaliteta. Naime, u pitanju su radovi uglavnom uspjelo izdizajnirane elegancije i dopadljivosti. Laka preglednost daje im formu plakatnosti, što omogućuje brzu komunikativnost na razini vizualne upečatljivosti. Medij dizajna jači je ovdje od slikarskog medija, a elektronska slika i njezine zavodljivosti i manipulativnosti bivaju dojmljivije od slikarskih preokupacija. Oslikavanjem računalnih ispisa dobiveni su ustvari simulakrumi slika, ove slike su prvenstveno dizajn slika, i to vrlo uspio dizajn.
Osjećaj za vizualnu upečatljivost čini ove radove suvremenima u vremenu u kojem medijski dizajnirana kultura preoblikuje naše viđenje klasične kulture. Posredovanje poruka lako čitljivom signalizacijom sa sfere marketinga prenosi se i u leksik likovnosti. Ovo su na neki način pop-radovi ili "light" slike, no ove termine ne koristimo u pejorativnom smislu. Riječ je o inteligentnom očaravanju onog već poznatog neobveznim, ali relaksirajućim, začinima osobnog viđenja. U takvoj likovnoj "žurnalistici" umjetnica se sasvim dobro, ponekad i duhovito, snalazi u svojim "komentarima" i "opaskama", dok u djelu Autsajder, jedinom koje se ne oslanja na prethodnike, problematizirajući poziciju suvremenog umjetnika, nepotrebno upada u patetiku.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.