DNEVNIK
Potres na navozima
Igor
CAKTAŠ
Potres koji je protekloga tjedna uzdrmao Rijeku nakon što je Deutsche Bank "očistila"
19 milijuna dolara dospjeloga kredita s računa brodogradilišta "3. maj",
osjetio se i u ostalim velikim škverovima u teškoj financijskoj situaciji. Iako je
problem isplate plaća radnicima i koooperantima riječkoga škvera primaran, na Vladinim
koordinacijama te na sjednici Vlade u četvrtak, trebalo bi se raspraviti i o daljnjoj
pomoći ostalim hrvatskim škverovima.
Premda je država tijekom šestogodišnje sanacije u velike škverove uložila oko 1,2
milijarde dolara, nakon izlaska iz nje početkom prošle godine prikazan je gubitak od
jednu milijardu kuna, od čega je glavnina otpala na Brodosplit i "3. maj". Država
prema dosadašnjim najavama u škverove planira uložiti još 300 milijuna dolara, opisujući
to kao posljednju pomoć. U riječkom i splitskom škveru s nestrpljenjem očekuju svoj
dio kolača.
Splitski škver iz vremena sanacije vuče stari dug od 80 milijuna dolara, ali koji mu do
kraja ove godine zbog reprograma neće pasti za vrat. Osim toga, Brodosplit, jednostavno
rečeno, nije ni u takvom odnosu s bankama kao "3. maj" tako da bi intervencija
poput one Deutsche Bank išla na račun poreznih obveznika. Brodosplitu je od države
odmah potrebna pomoć u smislu opraštanja dijela dugova i odobravanja kredita za tekuću
likvidnost. Splitske navoze brine hipoteka prošlosti, koja se na nevjerojatan način
pokazala kao bumerang. Mnogi škverani iskreno tvrde da će i njihovi unuci otplaćivati
dugove za čuvene car ferry brodove "Isabellu" i "Amorellu", građene
prije desetak godina. Ti su brodovi proglašeni najboljima u svojoj klasi i proslavili su
širom svijeta umijeće splitskih brodograditelja, ali su i pokazali nevjerojatan
diletantizam onih koji su ih ugovarali na nepovoljan način.
Zbog negativne tečajne razlike, škver samo na plaće godišnje izgubi 10 milijuna
dolara, a i aktualna subvencija od 6,8 posto svih je preostalih 12 brodova ugovorenih u
dolarima, iz knjige narudžbi popunjene do kraja prvoga tromjesečja 2005. godine, stavila
u fazu gubitaka. Dodatni problem stvorio je pad dolara u odnosu na euro, što je,
procjenjuje se, donijelo još tri milijuna dolara gubitka po brodu. Država već pokušava
svesti kunu u realne okvire, dok škverani razmišljaju o povratku na ugovaranje novih
brodova u koktelu najjačih svjetskih valuta kako bi se izbjegli negativni efekti tečajnih
poremećaja.
Jasno je da država neće moći subvencionirati domaću brodogradnju kao europske i južnokorejska
od 7,5 do 39 posto, ovisno o brodu, ali svakako joj treba osigurati subvenciju ne manju od
10 posto. Splitski škver, koji već intenzivno radi na ugovaranju novih brodova, ne smije
upasti u igru da gradi brodove kojima treba subvencija od 39 posto, jer bi poučak
"Isabelle" i "Amorelle" trebao biti dovoljno snažan. Brodosplit ima
4200 matičnih radnika i više od 1000 kooperanata, i unatoč katastrofičnim problemima
još znači zamašnjak sadašnjega, ali i budućega, razvoja Splita i Dalmacije. Radi se o
previše značajnom sustavu da bi ga se opet prepustilo nečijem diletantizmu ili
iluzijama iza kojih ostaju deseci milijuna dolara duga. Unucima bi, valjda, trebalo
ostaviti u naslijeđe bar šansu da rade u boljem škveru, a ne da plaćaju gluposti
djedova.
|