strana 1 od 1

VELA SPILA IZNAD VELE LUKE NA KORČULI -
KRATKI PRIKAZ STARIJE JADRANSKE PRAPOVIJESTI (2)

Jadran završetkom paleolitika

Dosadašnja proučavanja mlađekamenodobnih i bakrenodobnih naslaga arheološkog lokaliteta Vela spila pored Vele Luke iscrpno su odgovorila na pitanja o naseljavanju i slijedu neolitičkih i mezolitičkih kultura središnjeg dijela Mediterana. Stoga je zadnjih godina istraživanje usmjereno prema dubljim naslagama. Pokazalo se da su to na otočnom i priobalnom dijelu Dalmacije najstariji poznati slojevi s ostacima ljudske nazočnosti

Piše Dinko RADIĆ

Naseljavanje i razvitak života na ovim prostorima mogu se pratiti stoljećima pa i tisućljećima unatrag. Ipak, koliko god nam dobro bila poznata zbivanja tijekom Srednjeg vijeka, antike, metalnih doba pa dijelom i mlađeg kamenog doba, sve ono ranije praktički je neistraženo i gotovo potpuno nepoznato. Iznenađuje nas da je u Dalmaciji, koja se može podičiti tradicijom i značajnim postignućima, gotovo zanemareno proučavanje prvog i najdužeg razdoblja ljudskog života, vremena kada se ovi krajevi naseljavaju i počinje oblikovanje današnje civilizacije.
Geomorfološki jadranska zavala je nastala krajem neogena u pliocenu, a svoj današnji oblik dobila je potkraj pleistocena. Zadnje ledeno doba izgubilo je silinu tek prije manje od 12.000 godina, a do tada Jadran u današnjem obliku ne postoji. U vrijeme maksimuma würmske glacijacije prije približno (samo!) 18.000 godina, razina mora je za preko 100 m niža od današnje. Prostor zapadno od pravca Ancona-Zadar te između Jabuke i Istre velika je travnata ravnica ispresijecana pritokama Pada. Ušće Pada je za preko 200 km zapadnije, a ono što su danas otoci tada su bili vrhovi planina. Jedini jadranski otoci su Sušac i Jabuka, neznatno veći od današnjih nasljednika i Velika Palagruža, koja je obuhvaćala okolne plićine s Galijulom.

Utjecaji glacijacije

Najstariji tragovi ljudske nazočnosti na ovim, tada praktički kontinentalnim, prostorima potječu iz srednjeg kamenog doba, kad su locirana nalazišta kao Panjorovica pored svjetionika na Velom Ratu (Dugi otok) i Ražanac u Ravnim kotarima, točnije položaj između sela Radovina, Slivnice i Jovića. Više podataka o životu ljudi poznato je zahvaljujući višegodišnjem sustavnom iskapanju dr. Ivora Karavanića u Mujinoj pećini u zaleđu Trogira. Dosad pronađeni kremeni materijal pripisuje se kulturi musterijena, a životinjske kosti ukazuju na razvijenu lovnu privredu.
Dosadašnja proučavanja mlađekamenodobnih i bakrenodobnih naslaga arheološkog lokaliteta Vela spila pored Vele Luke dala su iscrpne odgovore na razna pitanja o naseljavanju i slijedu neolitičkih i mezolitičkih kultura središnjeg dijela Mediterana, pa je zadnjih godina pažnja istraživača usmjerena prema dubljim naslagama. Ovdje ćemo se osvrnuti na rezultate nalaza tih, na otočnom i općenito priobalnom dijelu Dalmacije najstarijih poznatih slojeva s obilnim ostacima ljudske nazočnosti.
U naslagama na dubini između 6 i 7,45 m ispod današnje razine tla otkriveni su predmeti koji nam pomažu rekonstruiranje života krajem zadnjeg ledenog doba. Nakon analiza otkopani materijal smo datirali u sam kraj pleistocena, tj. u završnu fazu starijeg kamenog doba, koju pripisujemo kulturi epigravetijena. Otok Korčula je vazdazelenim drvećem obrasla gora, koja se uzdiže iznad okolne velike travnate ravnice. Nekadašnja Paleoneretva je korito izdubla na dnu današnjeg Korčulanskog kanala, da bi se u širokoj delti negdje istočno od današnjeg Visa spajala s morem. U blizini se nalazilo i ušće Paleocetine. Ovakav "stepski" okoliš izuzetno je pogodovao velikim stadima krupnih kopitara i preživača, a obilje hrane privlačilo je paleolitičke lovce.

Lovci s kremenim oružjem

Sadržaj gornjopleistocenskih naslaga Vele spile izuzetno je bogat, a sastoji se, prije svega, od goleme količine kostiju crvenih jelena, divljih goveda, divljih konja i divljih svinja, na kojima su često vidljivi tragovi izlaganja vatri. Sve kosti su temeljito razdrobljene kako bi se doprlo do koštane moždine. Poznati su i ostaci dvadesetak ptičjih vrsta, karakterističnih za hladniju klimu i močvarna staništa.
Iz toga proizlazi da Velu spilu naseljava manja skupina lovaca oboružana smrtonosnim kopljima s kremenim šiljkom, podesnih za lov na krupnu divljač. Svoj plijen su nalazili u močvarnim ravnicama zapadno i sjeverno od današnje Korčule. Omiljena lovina bili su veliki crveni jeleni i divlji konji (ili možda magarci, jer zbog sličnosti kostiju međusobno se teško razlikuju), a često nalazimo i na ostatke preko tone teških divljih goveda. Dio lovačkog plijena odnosili su djeci i slabijim pripadnicima grupe u Velu spilu, gdje se pripremalo hranu, štavilo kožu, izrađivalo i popravljalo alatke i obavljalo sve ostale djelatnosti uobičajene za kraj starijeg kamenog doba.
Arheološki najzanimljiviji materijal su različiti kremeni predmeti, među kojima odbitke, krhotine i otpad mjerimo desecima tisuća komada, a broj obrađenih alatka tisućama. Prisutnost dijelova svih procesa proizvodnje alatka ukazuje da se obrada obavljala in situ, u samoj špilji. Ovolika količina nalaza je iznenađujuća i svrstava Velu spilu u najbogatije sredozemne gravettienske lokalitete. Kao osnova pri izradi kremenih noževa, strugala, grebala, šila, šiljaka, dlijeta, vrhova kopalja i ostalih brojnih, velikom vještinom izvrsno izrađenih alatka, korišteni su prikladni odbojci ili sječiva.

Špiljske kulture

Tehnikom odbijanja pažljivo su obrađivani i pretvarani u minijaturne, ali začuđujuće djelotvorne alatke. Ti su predmeti široku primjenu nalazili prilikom lova, obrade ubijenog plijena i koža, a bez kremena nije bila moguća ni izrada drvenih alatka. Dimenzije često iznose samo par centimetara, što je uobičajeno na svim istovremenim europskim lokalitetima (najbliži sličan istraživan lokalitet je fosilna špilja Šandalja u zaleđu Pule).
Alatke su napravljene od kremene sirovine različitog sastava, što znači i različitog podrijetla. Nije nam poznato ležište kremena na Korčuli, a analiza ukazuje na sličnost sa sirovinom korištenom i na stotinama kilometara udaljenim lokalitetima. Nema mnogo koštanih alatki, izrađenih brušenjem radnih rubova, a dio njih ukrašen je nizovima finih poprečnih ureza, koji predstavljaju najstariji zabilježen pokušaj umjetničkog izražavanja na istočnoj obali Jadrana. Među ukrasima (vjerojatno lovačkim trofejima) najomiljeniji su životinjski zubi, posebno oni pri vrhu probušeni i prilagođeni nošenju oko vrata.
Kultura ista ili slična onoj iz paleolitičkih naslaga Vele spile, osim u Istri, evidentirana je u špilji Kopačina pored Humca na Braču, u hercegovačkom pripečku Badanj, u Crvenoj stijeni blizu Nikšića, na Krfu, lokalitet Sidari i u poznatoj špilji Franchthi na Peloponezu. Velika sličnost uočena je i s romanellienom, inačicom ili kulturom istovremenom s kasnim epigravettienom, raširenim na južnom dijelu Apeninskog poluotoka. Način kako su ostvarivani kontakti za sada nije poznat, ali preplovljavanje korita Pada bilo je lako izvedivo.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.