Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
petak, 16.8.2002.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  more
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
prometni vodič
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 3

PRIČE S LANTERNE - ĆAKULA SA ZAKARIJEM BEGIĆEM, SVJETIONIČAROM,
KOJI NA JEDNOJ LANTERNI ŽIVI, A NA DRUGOJ RADI

A JE, RAČAN PO CILI DAN MISLI NA MENE!

Kad se sabljarka uvatila, sve san odmota, bit će jedno sto metri, i još san ima jedno šest metri konopa. Sve san to bacija zajedno s jednim bidunom, kantom za vodu. Kako je kanta puna zraka, začepljena, sabljarka je ne može potopit, ali trudi se, biži i umara...

Tekst i snimke Elizabeta i Mario GARBER

Sve su svjetioničarske priče neobične, a ovu treba započeti s tim da svjetioničar Zakarija Begić (52) živi na jednom svjetioniku, a radi na drugom. Nije to njegov najveći ekskluziv, ulovio je ribu od 110 kila, kuću mu je prekrio val od deset metara, družio se s premijerom Račanom, sam sebi je pisao disciplinsku prijavu...
Iz obiteljskog albuma - svi su navalili slikati se sa sabljarkomSvjetionik Kraljevica na punti velike uvale u kojoj je smještena luka i škver toga gradića blizu Rijeke ujedno je i dom obitelji Zakarije Begića, a kako je automatizacijom mnogih svjetala radno mjesto i na tom svjetioniku "pogašeno", tako Zakarija u službu odlazi na drugi svjetionik, na Tajerske sestrice u otočju ispred Zadra. Kad odradi svoje, vraća se kući u Kraljevicu. "Sto godina" je već svjetioničar i stan u toj svjetioničarskoj kući, kao i mnogim svjetioničarima, već deset godina mu je dom, nikad nije dobio neko drugo stambeno rješenje. Tu su se odgojile i njegove dvije kćerke Jelena i Julija, i sad nakon cijelog života kao jedne velike svjetioničarske avanture živi tu sa suprugom Biserkom. Julija još ide u školu, a Jelena stažira kao inženjer radiologije u Vukovaru.

Bura u kući

Zakarija je iz Putičanja u selima iznad Pirovca, a Biserka sa Grobnika blizu Rijeke, djevojačko prezime joj je Bura, pa Zakarija već u startu razgovora "otvara karte" s naročitim smislom za humor:
- Eto, vidiš kako mi je, u mojoj kući ti je uvijek bura, moja žena Biserka Bura.
A onda ga pitaš ono redovno "kako ste" i dobiješ prije nego i promisliš:
- Da kako sam, ko država...
- Znači niste baš dobro?
- Nisam rekao koja država.
Pazi, dakle, kako razgovaraš sa Zakarijom.
Biserka i on su se upoznali kad je Zače, kako ga ona zove, dospio u Rijeku u istu firmu gdje je i ona zarađivala. Zače se nalutao u početku...
- A šta ću, uspio sam završit dvi godine tesarske škole dok nisu počele ženske. A onda su i firme di bi se zaposlija počele propadat. Najbolje mi je u stvari bilo onih šest godina u Zagrebu, sićan se iz tih dana i Ivice Račana i Vesne Pusić. Jedno vrime sam bio zamjenik Ante Radelića, predsjednika omladine zanatskog usmjerenog obrazovanja u Zagrebu. Tih godina organiziralo se radne akcije pa sam za to bio dobio i onu nagradu, sićate se, Sedam sekretara SKOJ-a, a Račana se najbolje sićan iz razdoblja kad se gradilo hotel Jugoslaviju u Beogradu. Još san ima neke omladinske funkcije... Oću reć, ondašnja je država znala zaposlit omladinu i mladi su mogli reć da izgrađuju državu, a nitko nije bija prisiljen poć na radne akcije, bože moj, pa ja san bija jedno vrime predsjednik odbora za slanje na radne akcije, momci bi se prijavili jer im se išlo, i tu si se družija, naša bi sebe... Radili smo i na Savi kad je poplavila, i u Banjoj Luci nakon potresa. A naša bi tu i koju žensku...

Zapamtija pendreke

- Znači, bili ste i član Partije?
- Kako nisan. Samo neš ti ženske. Bija san s njon lipo do 197l.
- ?
Svjetionik Kraljevica - dom Begićevih- Posli sjednice u Karađorđevu u dvanaesti misec 71. kad je sve završilo onako kako se je završilo, i kad san shvatija da je politika kurba, nikad se više nisan javija Partiji. Zapamtija san zauvik pendreke šta san ih dobija u Zagrebu 71. I ne samo Partiji nego nikad više niti u jednu stranku. Šta ću in ja da vičen "živija"... Vika san samo Titu i to je dovoljno. Poslin više nikome.
- A Račana pamtite...
- Ma on je odlazio već u Komitet. A Vesna Pusić je bila velika miljenica Savke. Svi smo se oduševljavali Savkom.
- Šta mislite, pamti li vas Račan?
- Ma kako ne, po cile dane misli na mene. Počelo je zapadat sunce, upalili smo sviću i bacili se na vedrije teme.
Zakarija se zaposlio kao svjetioničar zato šta su Biserka i on htjeli živjet zajedno, a nije se moglo do stana, teško je bilo kao podstanar, a svjetionik im je pružao mogućnost da stalno budu zajedno, i na stanu i dok rade. I nisu bile loše plaće. Ali kad je to bilo...

Platforma pod morem

Najprije ih je poslalo na Svetoga Ivana na pučini 1977. Niti pola sata barkom od Rovinja. Tu su učinili dvije godine i osam mjeseci. Da nigdje nisu imali tako lijep vrtal s verdurom i čim god zaželiš. Ali 1979. jugo je pomelo sve rekorde, more im je odnijelo sve s tog malog otočića, osam metara drva za zimu, sve šta su posijali i zasadili, ušlo u kuću, strava...
- Tada je zabilježen val od deset metara. U blizini je bila platforma Ine visoka deset metara, a val ju je prelio i tako je izračunato.
"Prekomandu" je dobio na Murvicu, mali otočić kraj Vinišća prema Sevidu, između Trogira i Rogoznice. Opet blizu kopna. Tu su proveli pet i pol godina. Vlado Čapalija je zadnjih godina svjetioničar na Murvici, a s njime smo svjetioničarili na Svetome Andriji 1986.-1988. pa je ovom zgodom Zakarija morao odgovarati i na ta pitanja, poznaje li Vladu.
- Vlado mi je, dok sam bio na Murvici, jedan dan osvanuo pod rivu s barkom na vesla, došao iz Voluje preko puta i pita da kako bi se on zaposlio kao svjetioničar. Većini svjetioničara su isti motivi. More, stan, da si na miru i na svome sa svojom obitelji, a ponavljam, nisu onda ni plaće bile slabe. I staž si imao beneficiran. Sad je to ukinuto.
Na Murvici se rodila Julija, a na Ivanu Jelena.

Izletija pršljen

Zakarija i njegova Biserka pred njihovom lanternom u cvijeću- Nikad nije bilo problema - govori Biserka - par dana prije otišla bi na kraj rodit i gotovo.
- Ali san ja ima problema - kaže Zakarija. - Na Murvici san doživija ka neki moždani udar, izvrnija se iz čista mira, vratne žile, zakrečenje, šta ti ja znam. Nisan pa u nesvist, ali mi je desna strana dobrim dijelom bila oduzeta. Zva san ribare da mi pomognu, ukrcali su me u barku i tako sam iša na kraj. A Biserka je baš u to vrime bila s dicon ka podstanar u Vinišću. Odvelo me u bolnicu, a Biserka s dicon u barku i brzo natrag na svjetionik sredit šta san ostavija, zatvorit kuću jer uvik su unutra bile i puške i svi oni strogopovjerljivi dokumenti u zapečaćenim kovertama šta si ih onda za vrime Jugoslavije smija otvorit jedino na direktivu s kraja. Upalila je feral, učinila sve ka da san ja tamo, da nema štete zbog onoga šta mi se dogodilo. To je bilo 5. studenoga 1985., a deset godin posli, 7. studenoga izletija mi je pršljen i mora san operirat kičmu, bija je to krivi škerac dok san radija oko disuplinskih boca ovdje na Kraljevici.
Treći Zakarijin svjetionik bio je Struga na Lastovu, četvrti Vir ispred Zadra, peti Blitvenica, sasvim na otvorenom moru daleko prema Italiji vani od Žirja, šesti je raspored bio Kraljevica gdje je, kaže Zakarija, bilo najteže iako si u luci, na kopnu. Trebalo je obilazit pusta svjetla okolo i još puno drugih zadataka. A na otoku na svjetioniku si svoj čovik.

Priča o sabljarki

Sedmi raspored mu je ponovno bio Sveti Ivan na pučini, osmi ponovno Struga, a deveti Sušac 1999. godine. Deseti svjetionik Tajerske sestrice dolazi zbog ukidanja radnog mjesta u Kraljevici.
Svakoga se svjetioničara pita ima li šta ribe. Posao mu nalaže da lovi, tako stoji u pravilnicima. Jer je to najjednostavniji način da se prehrani, da zbog hrane ne mora često u provištu na kopno, da je dakle što više u službi. Pogotovu prije dok nije bilo struje, bojlera, frižidera... Nekad je bilo zabranjeno i gledat televiziju, slušat radio, bilo šta da ti ne odvuče pažnju. Svjetioničarske priče su uzbudljive, oni najstariji svjetioničari otprije Drugog svjetskog rata pričali bi i o kitovima. Zakarije se zadovoljio pričom o sabljarki teškoj samo 110 kila. Nema izmišljanja, Biserka je odmah našla i slike.
- Bilo je to na Viru. Četiri sata sam se zafrkavao s njom. A barka s motorčićem Tomos 4. Diga san je na panulu. Vidija san je danima prije kako skače i normalno da sam mislija oću li je možda i ulovit. Taj dan san ima muzgavca na udici. Dobra ješka. A udica nije bila veća od one za parangal, nije desetka, ali onako, devetka ja mislin. Tunja od milimetra i po, kad se sabljarka uvatila, sve san odmota, bit će jedno sto metri, i još san ima jedno šest metri konopa. Sve san to bacija zajedno s jednim bidunom, kantom za vodu. Kako je kanta puna zraka, začepljena, sabljarka je ne može potopit, ali trudi se, biži i umara. Najvažnije je bilo da je ne izgubin iz vida i da je uporno pratin s pentom. A zamisli da san osta bez benzine. Ili da se motor pogasija. Onda kad vidiš da je bidun sta, približiš se i opet je potižeš, ne smiš joj dat da se odmori. A s druge strane triba pazit i to da ne bi došla ispod broda. Posli četiri ure uspija san je odvuć u pliće i onda udri veslon po njoj, vraže, svu san je pribija. Izvuka je vanka. Taman mi je tu s kraja doša pomoć, naša se tu, Ive Merin Vučetić iz Vira. Riba je bila čudo za vidit. Duga 2 metra i 60 centimetri. Ona sto i deset kili, a ja šezdesetak u sve...

Svi se slikali

Zakarija - cijeli život na lanterniGovorili su mu da zove novinare, da pričeka...
- Ma ajde moj sinko, pa da mi se usmrdi dok oni dođu. Pa onda govore, po film trči za slikat je. Na kraju su se svi slikali osim mene. Ili bit će san se i ja slika. A bija je to jedan veliki rusvaj. Dobro je ispalo. Došli su posli i novinari. Ovo je malo slika šta je ostalo. Tko zna di su druge, nestalo sve ka i sabljarka. Šta ovome, šta onome... Mater me i posli misec dan pitala da ima li još štagod one ribe. Meso je stvarno bilo ukusno na gradele ka svinjske bržole. Ali ne bi više priča o tome jer me podsjeća na onaj vic šta završava sa "smanji ribu ili ću poubijat cili razred" kad je ribar svašta napriča lovcu o velikoj ribi šta ju je uvatija, a onda lovac njemu opalija priču o velikome medvidu kojega je ubija, pa je doša šumar, a on ubija i njega, pa počela dolazit dica i ribar se pripa, pa nisi valjda ubija i dicu, a lovac mu govori, čekaj, stani malo, još je došlo dice, i učiteljica, evo cili razred, ribar je počeja vikat da ne bi ubija dicu, a onda mu je lovac zapritija "sve ću ih pobit ako ne smanjiš ribu"... pa bi bilo pametno po meni smanjit i ovu priču.

   

Sam sebi prijavu

Svi ti svjetionici, nikad velikog grijeha, osim jedan put:
- Dogodilo mi se, šta ja znam kako, nisam namotao uteg od sata koji pokreće mehanizam svjetla na osnovi čega se svjetlo vrti cijele noći i nakon desetak minuta feral mi je stao. Zvao me kapetan plovnog područja da mi feral stoji. Ajme užasa. Pisao sam prijavu sam sebi. Poslalo me na disciplinsku i dobio sam šest mjeseci uvjetno. Ali to je onda otkaz. Ajde, provaj šta zaboravit!

Sve su to lupeži

Kako bi razuman čovik mogao poć u bilo koju stranku kad vidi sve ove šta su se nagomilale ka jedno veliko klupko oko jedne jedine lipe ženske ka šta je ova naša bidna država pa je rastižu i natižu na sve strane i to sve priko leđa naroda. Ne bi se u to volija mišat niti na ovi način. Otac mi ima 86 godin i nikidan mu je mater rekla da šta je poludija, još bi on ganja, vitalan je, razumi, a kako je toliko star, onda je on to vrime s puno stranaka davno već proša. Zato san ga jedan put pita šta on misli, kakva su njegova iskustva. I reka mi je, a sinko moj, sve su ti to lopuže, osnuju stranku da bi mogli radit svoj posal, a za osnovat stranku dosta je jedan lopov i jedna šta će tamo sa strane tipkat. I već imaš dobre temelje za se ogrebat o državu, a to je o narod. I opet ništa novo znači od oca nisan čuja, pa evo ništa novo i ne govorin.

 
Još u rubrici:
 


PREDSTAVLJAMO - ANTARES 620
Asket u komforu, fajter na moru


Nautički WWW

 
Prilozi:
 


Reflektor - četvrtak



Burza - petak



Spektar - subota



Nedjeljna - nedjelja



Pomet - nedjelja

 

 
 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/3