strana 1 od 4

GAF NA DUNAVU  ŠTOVANJE I DOSTOJANSTVO DRŽAVE U RALJAMA POLITIKE

Ishitrena tri mušketira

Ne znam je li u hrvatskome državnom vrhu intervencija predsjednika Republike bila dogovorena i sinhronizirana s odlaskom predsjednika Sabora i premijera u ostavci na razgovor sa Svilanovićem, ne znam ni to je li naš Predsjednik nazvao jugoslavenskog, ili je poziv stigao iz Beograda, ali se dobiva gorak dojam da je istodobna angažiranost s naše strane (tri po rangu najviša predstavnika izvršne vlasti) bila ishitrena i pretjerana, da ne kažem nepotrebno panična

Piše Davorin RUDOLF

Granični incident koji se nedavno dogodio na Dunavu kod Šarengradske ade sišao je sa prvih stranica tiska pa se, u ležernijoj atmosferi, može ukazati na nepromišljenosti, ishitrenost i diplomatski diletantizam našega državnog vrha u organiziranju susreta i razgovora s jugoslavenskim predstavnicima.
Odlazak predsjednika Hrvatskog sabora Zlatka Tomčića i premijera u ostavci Ivice Račana u Ilok i razgovor s našim građanima koje je valjalo umiriti, nesumnjivo je mudra državnička gesta. Njihov odlazak, međutim, na razgovor s ministrom vanjskih poslova Jugoslavije gospodinom Svilanovićem grubi je gaf, koji je narušio dostojanstvo i ugled Republike Hrvatske.

Arogantni Svilanović

Svaka suverena država ima, među ostalim, pravo na štovanje i dostojanstvo. Zbog toga su susreti državnika uvijek na jednakoj razini dužnosnika. Predsjednik države npr. sastaje se sa šefom strane države, predsjednik vlade s premijerom, predsjednik Sabora s predsjednikom parlamenta ili nekog drugog vrhovnog zakonodavnog tijela. Nije bilo nikakva valjana razloga da po formalnopravnom rangu drugi čovjek u Hrvatskoj, predsjednik Sabora, i premijer u ostavci, trče iz Zagreba na most kod Iloka i sastaju se u montažnim prostorijama carine s - ministrom vanjskih poslova Jugoslavije! Tko je ugovorio takav susret? Zašto su naši najviši državni dužnosnici na takav susret pristali?
Ako predsjednik Sabora Tomčić ili premijer Račan misle da su na taj način pobrali simpatije međunarodne zajednice, jer su, eto, prešli preko svih diplomatskih protokolarnih običaja i regula nakon jednog doista teškog incidenta, grdno se varaju. Uporabili oružanu silu nisu naši graničari, već jugoslavenski, nisu pucali na civile naši policajci, već pripadnici granične policije Vojske Jugoslavije. Arogantno ponašanje ministra Svilanovića (na mostu kod Iloka je izjavio: "U prvome redu drago mi je što je premijer Račan poduzeo inicijativu da se sretnemo ovdje… mislim da su obje vlade (i hrvatska, dakle!) u stanju držati stvari pod kontrolom…") i jugoslavenskog veleposlanika u Zagrebu, koji je odbio primiti prosvjednu notu (bez brige, po naputku iz Beograda), potaknuti su po svoj prilici neadekvatnim ponašanjem naših državnih dužnosnika, neodgovornim izjavama o granicama i verbalnim razbacivanjem s državnim teritorijem i sl.
Posebice je iritantan tretman u javnosti (uključujući domaće novine, radio i TV) predsjednika Sabora gospodina Tomčića. Dobio se dojam kao da je on bio nekakva usputna pratnja premijera u ostavci, a on je, po Ustavu Republike Hrvatske, formalno drugi po rangu dužnosnik u državi. Iskusan političar ne smije se dovesti u takvu situaciju.
Nakon incidenta i naš se predsjednik Republike, gospodin Stjepan Mesić, uključio u razrješavanje incidenta. Obavio je razgovor s jugoslavenskim predsjednikom Koštunicom.

Šutnja na netočnost

Nakon toga razgovora, prema vijestima Radio Beograda i Radio televizije Srbije, iz kabineta gospodina Koštunice je priopćeno da su se predsjednici "dogovorili da će zahtijevati od nadležnih organa Jugoslavije i Hrvatske (sic!) da poduzmu sve mjere kako se ovakvi incidenti u budućnosti ne bi ponovili". To je priopćenje, istina, jugoslavensko, ali obišlo je metropole u svijetu i svatko tko ga je pročitao stekao je dojam da su u šarengradskoj pucnjavi sudjelovali i hrvatski granični organi. Je li na tu netočnost reagirao, makar i post festum, kabinet našeg Predsjednika? Ili naše Ministarstvo vanjskih poslova?
Incidenti s neovlaštenim prelaskom granice događaju se gotovo svakodnevno (valja ispitati i moguću odgovornost naših građana koji su bili u čamcima, jesu li npr. uredno prijavili i dobili dozvolu za prelazak granice, ili nisu), ali ono što taj slučaj čini iznimnim, iritirajućim i nepodnošljivim jest pucanje prema brodovima u kojima su bili civili i necivilizirani postupak s našim građanima.

Nepotrebna panika

Ne znam je li u hrvatskome državnom vrhu intervencija Predsjednika Republike bila dogovorena i sinhronizirana s odlaskom predsjednika Sabora i premijera u ostavci na razgovor sa Svilanovićem, ne znam ni to je li naš Predsjednik nazvao jugoslavenskog, ili je poziv stigao iz Beograda, ali se dobiva gorak dojam da je istodobna angažiranost s naše strane (tri po rangu najviša predstavnika izvršne vlasti) bila ishitrena i pretjerana, da ne kažem nepotrebno panična. Na jugoslavenskoj strani nisu se uzbuđivali. Većina vodećih listova događaju nije posvetila ni jednoga retka (iznimka je beogradska "Politika"). Javnost u Srbiji, izvijestili su novinari, poklonila je daleko više pažnje pobjedi Slobodana Miloševića na izborima u Medveđi, negoli oružanom incidentu na Dunavu.
Naravno, u čitavoj toj priči važan je i odgovor na pitanje je li kod odlučivanja o odlasku u Ilok i razgovora Mesić – Koštunica konzultirano naše Ministarstvo vanjskih poslova? Svaki profesionalac u tome Ministarstvu, siguran sam, sugerirao bi drugačiju razinu sugovornika, postupak i takt. Konačno, šef države, predsjednik Sabora i premijer imaju i svoje vanjskopolitičke savjetnike. Jesu li se s njima posavjetovali?
Da budem jasan do kraja: naš premijer se može službeno sastati s ministrom Svilanovićem (i dužnosnicima nižega ranga), ali u drugim okolnostima, usputno, ako je npr. gost predsjednika Vlade Đinđića.
Na kraju: predsjednik Vlade gospodin Ivica Račan kad apologetski pojašnjava hrvatskoj javnosti svoj odlazak u Ilok mora, konačno, razlikovati susret s našim građanima od službenog susreta s jugoslavenskim ministrom vanjskih poslova.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.