strana 1 od 3

RAZGOVOR - NA + 30 S ANĐOM MARIĆ, FRONTGIRL GRUPE "FLARE",
O GORILAMA NA ESTRADI, TOPLESSU, VJERNOSTI, PLAYBOYU...

Ljetovala sam u hipi komuni
i glumila Tarzanovu Jane

Slikala bih se gola da sam neka starletica koja na brzinu želi uspjeti, ima supergrudi i uopće mrak izgleda, a nema načina kako doći do medija. Ali u ovom svom životu nemam to razloga raditi. Pa svaki bi automehaničar i prijatelj mojeg oca znao kako mi izgleda bradavica! A to mi je bezveze. Ali da odem živjeti vani i hitno mi treba lova, slikala bi se za tamo neki hongkonški Playboy, koji ovdje nitko ne vidi

Frontgirl grupe Flare Anđa Marić trenutačno provodi jedno uistinu radno ljeto - već je tjednima na našoj obali, gdje održava koncerte i s bandom intenzivno radi na materijalu za novi album. U kratkim stankama, priuštivši si sitne gušte, poput sunčanja u toplessu i performancea samo za najuži krug prijatelja, Anđa ističe kako jedva čeka objavljivanje novog albuma, iza kojega će potpuno stajati, od produkcije nadalje.
Teško mi je reći kakve su nove pjesme. Meni su super, naravno, i zato što smo dosta sazreli. Ja sam sasvim drukčija osoba nego prije tri godine, kad nam je objavljen prošli album, a album uvijek predstavlja neku sliku o tebi: tko si i gdje si stigao. U ove sam tri godine prošla dosta tešku školu, naučila sam puno toga na vlastitim pogreškama i sada će sve izgledati puno drukčije. Jedino me je užasno strah toga da kao band nećemo naći jako vodstvo - do sada još nismo uspjeli naći čovjeka koji bi bio sposoban voditi jedan takav band kao što je Flare. Mi smo, ipak, samo glazbenici i ne znamo stvari poput onih tko drži koju diskoteku i gdje se može svirati, a gdje ne.
Strah me je da nas ne proguta ova mašinerija koja jede talente i izbacuje neke poluproizvode.
- Niste li se pomišljali sami pozabaviti tim segmentom?
Ne baš. Što bih ja trebala? Navlačiti za rukav tamo nekog tipa koji nam ne želi platiti koncert? Nedavno nam se u Splitu dogodilo da nam čovjek nije htio platiti, a svirali smo s glazbenicima poput Deana Dvornika i The Obale. Takve se stvari ne događaju često, ali ipak... Zamisli sad mene kako pokušavam uvjeriti gorilu od tri metra da nas isplati za nastup! Postoji tu jedna cijela struktura koju trebaš poznavati i u njoj se dobro snalaziti. U ovom poslu postoje mjesta u koja se jednostavno ne dolazi i to trebaš znati. To ti je nešto kao kvartovi u koje taksisti ne zalaze jer znaju što ih tamo čeka.
- Mislio bi čovjek da Vam je kao lijepoj ženi ipak lakše šarmirati neke tvrdokorne face...
Dobro, uglavnom sam zadovoljna komentarima koji me prate i onime što se oko nas zbiva, pramda mi se nekako čini da svi znaju tko je Anđa Marić, samo nitko ne zna čime se točno ona bavi. Ali događaju se ponekad i ružne stvari. Onda razmišljam: Bože, pa s koliko gorila onda mora hodati Severina da joj se ništa loše ne dogodi?! Ovaj posao uopće nije tako bajan kao što izgleda. Svaki izvođač iza sebe mora imati dobru logistiku; održati koncert ispada još najbanalnije od svega.
- Kako je došlo do Vaše suradnje s The Obalom?
Poznajemo se još od moje šesnaeste godine, Daleku obalu sam uvijek voljela, a Hrepi sam još tada trubila o tome kako i ja imam band, pa ćemo jednoga dana skupa svirati. Godinama sam se s njim i Banom susretala na raznoraznim mjestima, i sada kad su radili novi album, pitali su me da otpjevam jednu pjesmu. Nije to bilo nešto planski, samo smo otpjevali skupa pjesmu koja im se svidjela pa su je odabrali za svoj singl. Bila je to jedna čisto prijateljska suradnja. Baš sada razmišljam kako ta pjesma zapravo koegzistira negdje izvan mojega znanja jer sam već praktički zaboravila na nju. Tijekom ljeta sam prestala pratiti novine i televiziju, pa mi je ugodno sa strane čuti kako se ljudima svidjela jer su je čuli, vidjeli spot na Hit Depou i slično.

- Kako ste se proveli ovih dana u Dubrovniku?
U Dubrovniku sam nekoliko dana ljetovala kod prijatelja u "hipi komuni" i dobro se odmorila. Kažem hipi komuna, a riječ je zapravo o kući u koju zalaze samo ljudi dobre volje, jer ima neku magičnu zaštitu - u nju ne može ući nitko tko ima neke zle misli. Nisam izlazila, već sam dane provodila u toj maloj zajednici jer smo cijelo vrijeme radili neke performance i igre u vrtu sa svjetlima. Projicirali bismo reflektore sa slajdovima u boji na drveće i grane i oko svega razvili neku priču. Čitavo ovo ljeto u znaku mi je ljudi koji me inspiriraju i vesele. Neki dan dobro sam se zabavila glumeći Tarzanovu Jane.
- Tko je bio Tarzan?
Moj dečko. Zavezao je tigraste gaćice oko struka, a performance je osmislio tako da je pogasio sva svjetla u vrtu i upalio kričavo zelene slajdove sa žutim i crvenim točkama po drveću. Sve je izgledalo kao neka čudesna šuma. Budući da je s druge strane svijetlio karirani svijetloplavo-žuti slajd, sve su grane izgledale kao da su od stakla u različitim bojama. Moj je Tarzan izvodio neke svoje vježbe po granama, a ja sam mu se priključila kasnije... Fućkaš Tarzana koji nema Jane!
- Naziru li se tu neke naznake patrijarhalnih odnosa u vašoj vezi?
Ha-ha-ha... Da, samo nam još fali majumun! Tarzan i Jane živjeli su u savršenom skladu. I mi inače izbjegavamo gužve i masovne plaže. Volim biti u toplesu, budući da ne izgledam zastrašujuće bez gornjeg dijela kupaćeg kostima. Draže mi je biti slobodna dok se kupam s dečkom i frendovima na nekim osamljenijim plažama. Za vrijeme odmora uopće ne izlazimo, radije stalno nešto izvodimo. Sada je Dubrovniku u jednoj sobi spavalo nas sedmero i događalo se svašta: u tri ujutro bi jedan išao vježbati kontrabas, u osam bi već počela vrištati mala beba koja se tek probudila, u deset bi upao očev prijatelj i hodajući preko nas pričao dogodovštine iz vremena kad su skupa išli u školu... Ne volim fiksne godišnje odmore, najdraže mi je ljeti spavati ispod vedroga neba, što mi za sada još nije pošlo za rukom zbog promjenjiva vremena. Ne moram imati ni krevet, ni hranu, sve ide onako, usput.

- Dečko Vam nije ljubomoran kad ste u toplesu?
Ne, zašto?
- Pa... ipak smo mi još uvijek prilično puritanska zemlja.
E, ali on nije iz naše zemlje, draga moja, on je Slovenac! Zezam se. Ma gledaj, on je nešto bio govorio da će biti striptease dancer i onda se dogodilo da su neke cure tražile stripera, a ja sam ga nagovarala da on nastupi. Skupile su lovu, ja sam mu rekla cijenu i prvo je pristao, da bi se onda totalno šokirao, da jesam li ja normalna i kako mogu htjeti da ga druge žene vide golog! Rekla sam mu: "Pa šta, nek’ gledaju što ja imam!" Mislim da bi stvari trebale funkcionirati po toj logici - ljudi bi trebali biti sretni ako pokraj sebe imaju lijepu ženu ili zgodnog frajera i znaju da su samo njihovi.
- Znači li to da vjernost smatrate nužnom za vezu?
A što znači veza? To znači da si s nekim jer to želiš i jer ti je s tom osobom super. Ako ti više nije dobro, ne moraš varati, nego s tom osobom prestaneš biti. To je moja teorija. Ne bih ostala u vezi iz navike ili zbog toga što bih se bojala što će mi reći njegovi ili moji roditelji i prijatelji. Fućka mi se! Svi imamo samo ovaj jedan život i glupo je nešto glumiti.
- Biste li se svukli za neku pozamašniju svotu?
To me i dečko stalno pita. Ne bih. Smatram to nepotrebnim demistificiranjem ženskog tijela. Da sam ja neka starletica koja nabrzinu želi uspjeti, imam supergrudi i uopće mrak izgledam gola i, uz to, nemam načina kako doći do medija, definitivno bih to učinila. Ali u ovom svom životu nemam to razloga raditi. Pa svaki bi automehaničar i prijatelj mojeg oca znao kako mi izgleda bradavica! A to mi je bezveze. Ali da odem živjeti vani i hitno mi treba lova, slikala bih se za tamo neki hongkonški Playboy koji ovdje nitko ne vidi.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.