strana 1 od 3

DNEVNIK

A blagostanje?

Tomislav KLAUŠKI

Hrvatskoj je davno obećano da će iz pobjede zakoračiti izravno u blagostanje. Prvi dio obećanja počeo se ostvarivati petog kolovoza 1995. godine. Hrvatske oružane snage obrušile su se na granice takozvane Krajine i u samo tri dana preuzele kontrolu nad državnim teritorijem, s izuzetkom Podunavlja. Naciju je obuzela euforija, trgovi su bili prepuni oduševljene mase, slavila se najveća od svih ratnih pobjeda, srušen je mit o nepobjedivoj vojsci Krajine, Hrvatska je u samo 85 sati ostvarila ono što je željno iščekivala pune četiri godine.
No, čim je HDZ vojnu pobjedu na brzinu pretvorio u izborne mandate, blagostanje je naglo palo u zaborav. Ishlapio je domoljubni zanos, eros ratne pobjede istopio se u susretu s okrutnom svakodnevicom, na površinu su počele izbijati neugodne istine s kojima se zanesena javnost sve teže suočavala.
Ono što se nekad nazivalo kolosalnom ratnom pobjedom sve češće se spominjalo u kontekstu ratnog zločina, u pozadini ponosno istaknutoga kninskoga barjaka izdizao se zlokobni dim spaljenih srpskih kuća, ono što je velika većina hrvatskih građana smatrala časnom vojnom operacijom ukaljano je neugodnim optužbama o ubojstvima, pljačkama i zločinima, zbog čega se danas, sedam godina kasnije, Dan domovinske zahvalnosti obilježava u tišini, gotovo bojažljivo.
Oni kojima bi građani trebali biti zahvalni, hrvatski branitelji koji su na svojim leđima iznijeli ratnu pobjedu dok je iza njihovih leđa počinjena pretvorbena pljačka stoljeća, pretvoreni su u oružje političke manipulacije, u velikoj su mjeri prevareni i zaboravljeni, zapostavljeni na uštrb šačice odabranih, politički i moralno upitnih suboraca.
Domovinski rat bez heroja završio je trijumfom bez istinskih pobjednika.
Zavojit put koji je iz pobjede trebao voditi u blagostanje tijekom godina sve češće je zatrpavan golemim političkim, ali prije svega gospodarskim preprekama. Branitelji su nakon povratka s bojišta ostajali bez radnih mjesta, prijetvorni politički skrbnici postupno su im oduzimali dostojanstvo, socijalni očaj izobličio ih je u bezličnu masu podložnu manipulacijama onih koji su na njihovoj grbači sagradili dvorce političke moći.
Zbog svega toga, umjesto da tog petog kolovoza sa slašću proslavi dan pobjede, Hrvatska danas s gorčinom promatra pustoš koja je iza te pobjede ostala. Veliki dio zemlje opustošen je i zavađen, branitelji su osiromašeni i frustrirani, u politička obećanja nitko više ne vjeruje, barjake na pročelja ističu samo oni koji moraju, nema više pečenih volova i jarunskih parada. Tek protokolarno polaganje vijenaca, notica na početku večernjeg Dnevnika, prigodne čestitke i prije svega, upadljivo prešućivanje drugog dijela pobjedonosnog obećanja.
Izgleda da je to famozno blagostanje veće čak i od notorne Kninske tvrđave, neprohodnije od padina Velebita, nakon ratne krvi, znoja i suza Hrvatska je pozvana na novo prolijevanje simbolične krvi, znoja i suza, poslije pobjedonosnog izlaska iz ratnih rovova Hrvatska se odjednom našla na vjetrometini, kolebajući se krenuti u novi juriš. Stoga se na početku drugog desetljeća hrvatske samostalnosti postavlja ključno pitanje: ima li Hrvatska još heroja koji bi na svojim leđima iznijeli novu pobjedu i napokon doista uplovili u blagostanje?

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.