PREDIZBORNA KAMPANJA - ZAŠTO
SE FAVORIZIRA LIDER STRANKE ZA BiH
Haris Silajdžić sprema kuvajtizaciju Aluminija
Kao trenutačni faktor poluvlasti u Alijansi Silajdžić sa svojim pulenima sada
ubrzano plete mrežu oko Aluminija. Ako na listopadskim izborima Stranka za BiH dobije
prevlast, Silajdžić će učiniti sve, doslovce sve da kuvajtizira mostarski Aluminij
Uz vrlo izglednu pobjedu Dragana Čovića, kandidata HDZ-a u utrci za hrvatskog člana
Predsjedništva BiH (pod uvjetom da na listopadskim izborima konačno ipak izostane
izvaninstitucionalni inženjering ureda visokog predstavnika) Haris Silajdžić, po svim
"vrućim" medijsko-populističkim signalima, najozbiljniji je kandidat za
fotelju prvog Bošnjaka u sarajevskoj državnoj loži.
Osnivač i predsjednički kandidat Stranke za BiH, za kojeg cjelokupnom propagandističkom
artiljerijom već tjednima gromoglasno druka najtiražniji bošnjački list Dnevni avaz,
idealan je sljednik svog duhovnog oca Alije Izetbegovića.
Čak i najveći napuhanko bosanske političke scene, lider SDP-a Zlatko Lagumdžija,
besramno je pobjegao sa startnog mjesta predsjedničke bitke, jednostavno je savio kralježnicu
u opipljivom strahu od trijumfa "velikog Harisa", i usidrio se u sigurnoj luci
državne liste na listopadskim izborima.
Umivena djeca SDA
A iza Silajdžića nisu postrojeni samo
poslušnički mediji, nego, što je možda kudikamo važnije, i Islamska zajednica. Crkva
ne samo da (očekivano) proklinje nereformirane neokomuniste, već sve glasnije upućuje
packe i SDA, svojoj vlastitoj dugovječnoj uzdanici.
Mustafa Cerić javno je već uskratio službenu potporu budući da Alijini ministri, dok
su još bili svemoćni drmatori u vladi, nisu ispunili najvažnije obećanje o vraćanju
nacionalizirane imovine vjerskim zajednicama.
Na posljednjim izborima 2000. godine Harisova Stranka za BiH nastupila je samostalno, a
potom se nije samo ugurala u desetoglavi vilajet Alijanse nego je u sjeni SDP-a s vremenom
i preuzela neke od ključnih poluga državne vlasti, stvarajući sveudilj javnu sliku o
sebi kao umivenoj djeci Izetbegovićevih islamskih radikala.
U posljednjih nekoliko godina Silajdžić je svojim umreženim igrama iz sjene iskazao
veliko umijeće velikog mufljuza privatizacijskih malverzacija, spretnog spletkaroša koji
bezobzirno ruši sadašnje i buduće političke protivnike i ministra "iz sjene"
koji preko svojih vjernih podanika postupno preuzima ključne financijske uzde vlasti. I
sve mu to suvereno polazi za rukom čak dva mjeseca prije državnih izbora!
Preko zamjenice federalnog ministra financija Šefike Hafizović Silajdžić kao na strelištu
golubova ruši naivnog Zubakova ministra Nikolu Grabovca, čija je eliminacija u aferi
"Am šped" uslijedila zbog prozaična cilja – stavljanja pod apsolutnu
kontrolu Financijske policije, te porezne i carinske uprave.
A rezultati zaposjedanja Ministarstva financija već su razvidni – pokrenut je pravi val
kaznenih prijava protiv vodećih hrvatskih poduzetnika, među kojima se izdvajaju čelnici
Zaklade "Kralj Tomislav" u Čapljini, Ivica Zovko iz Žepča, viteške tvrtke
"FIS", "Ekonomika" i druge, a omča se sve više zateže i oko
"Lijanovića".
Mostarska "zlatna koka"
Kao trenutačni faktor poluvlasti u Alijansi Silajdžić sa svojim pulenima (u njegovu
je interesnom kolu i ministar policije Ramo Masleša) sada ubrzano plete mrežu oko
Aluminija. Oko mostarske tvornice koja je u istom financijskom okružju postala ne samo
izvozna perjanica i uzdanica cjelokupnog BiH gospodarstva nego i jedina potvrda uspješnosti
europrojekta utemeljenog na stranim investicijama i domaćem stručnom menadžmentu.
Ako na listopadskim izborima njegova populističko-bošnjačka batina Stranka za BiH
dobije očekivanu prevlast, Silajdžić će učiniti sve, doslovce sve da kuvajtizira
mostarski Aluminij i da Miju Brajkovića, ako to ikako bude moguće, zamijeni zeničkim
vojnikom - menadžerom Hamdijom Kulovićem. To će biti jedini način da njegovi strateški
partneri iz Kuvajta progutaju gorku zeničku pilulu.
I ne samo to. Mostarska "zlatna koka" valjda je danas jedina u stanju vratiti
onih dvadeset milijuna dolara kredita koje je osobno Haris Silajdžić u ratu
"podigao" od pakistanske vlade, a da o tome nitko nije imao pojma dok nedavno
nije dospio rok vraćanja! U bilo kojoj pravno uređenoj državi, bio bi to trenutačni
razlog da predsjednički kandidat izbornu kampanju vodi iza rešetaka, ali to ne vrijedi
za BiH. Nipošto. U bosanskoj kaljuži ta je, muljaža, čini
se, samo konačan, onaj krunski dokaz iznimnih, izvanzemaljskih sposobnosti "velikog
Harisa". Uostalom, nije li onomad i Muhamed Šaćirbej, slavom ovjenčani
veleposlanik u Ujedinjenim narodima, iz diplomatske blagajne maznuo silne dolare građanima
BiH, ali je raji još uvijek u sjećanju kao pravi bosanski beg?!
Piše Dino MIKULANDRA
Fjasko sa zeničkom željezarom
Haris Silajdžić, podsjetimo, najzaslužniji je za najveći i još neistraženi
privatizacijski i gospodarski fjasko u desetogodišnjoj povijesti samostalne BiH – Željezaru
Zenica. Kao predsjedajući Vijeća ministara Silajdžić je u mutnim okolnostima sklopio
aranžman s uplivom kuvajtskog kapitala kojim je ta arapska zemlja stekla polovicu vlasništva
nad jednim od najvećih gospodarskih divova bivše Jugoslavije.
Komesarski stil u vođenju gospodarstva Silajdžić demonstrira postavljanjem vojnika,
ratnog zapovjednika Hamdije Kulovića za glavnog menadžera zeničkog kompleksa o čijem
"zdravlju" izravno ovisi životna egzistencija stanovništva polovice Bosne.
Kao posljedica samoubilačke razvojne politike, slijepog odbijanja suradnje s uglednim
njemačkim partnerima i dugogodišnjih poslovnih promašaja, Silajdžićeva Željezara
danas tone u gubicima, u pećima se umjesto željeza raspiruju štrajkovi sindikata, a
kuvajtski partner najavljuje bijeg s mjesta elementarne katastrofe.