Nakon Uredbe o ćevapčićima i pljeskavicama na zadarskim feštama, svi poludiše baš
za - ćevapima! Još će ih se prodavati ilegalno, po mračnim gradskim kantunima. Imat će
Uredba pune ruke posla, jer - tko će sve to kontrolirati i nadgledati? Samo da se ćevap
ne pojavi kao strip-junak s maskom i plaštom, nešto kao "Super Ć"...
Otkad je Ceh zadarskih ugostitelja donio uredbu o ćevapčićima i pljeskavicama na
zadarskim feštama, nema mira na Poluotoku. Godinama se već prigovara protiv toga da se
fešte pretvaraju u seoske derneke na kojima se prodaju samo zbrčkani hamburgeri.
Promocija morske spize otišla je u krajnost i pretvorila se u - Uredbu protiv ćevapa.
Zato su i ovoljetne fešte postale drukčije, osjetljive, smiješne, u znaku Uredbe. Hodaju ljudi gradom i više ne gledaju
strankinje, nego guraju nos u zadimljeni gril pa sve mjere: tko se drži Uredbe? Dimi li
se samo riba ili je tko prošvercao ćevapčiće, pa ih dijeli ispod banka samo poznatima
i provjerenima.
A tek ugostitelji. Gledaju jedan drugoga ispod oka i misle: hoće li baš onaj drugi prekršiti
i prevariti Uredbu, pa umjesto srdele, skuše ili liganja bezobrazno opaliti po
pljeskavicama. Ili ako to on učini, hoće li ga taj drugi kolega po struci cinkati
Uredbi, reći da je baš on tada i tada dimio ćevape. Ali Uredba ima granicu djelovanja.
Ispred lokala ugostitelji u mornarskim majicama gradelaju ribu s takvom ljubavlju i pažnjom,
kao da su se samo na njoj othranili, kao da nikada nisu niti pogledali mrski im ćevap.
A unutra, u lokalu, s menija zovu ćevapčići, pljeskavice, ražnjići, kotleti, kobasice
i sve ostalo miješano meso. Sjedi furešt, zadovoljno krka ćevape u svih šesnaest.
Zadovoljan i ugostitelj: naplatio strancu ćevape po narudžbi, a vani, ispred lokala,
zadovoljio i Uredbu. Vuk sit, a ovce na broju.
Vrag je Uredba, kada je jednom pustiš, ona se hoće širiti. Tijesno joj je samo s ćevapima
i pljeskavicama. Već Uredba jednim okom gleda na punjene paprike. Jer nije paprika
punjena giricom, srdelom i lignjom, nego opet - mljevenim mesom. A i zna se da je u ove naše
krajeve došla s Orijenta. Navalili ljudi ljeti baš po tim punjenim paprikama. Žene se
hvale koja ima bolji recept, a muževi zadovoljni, nakon dvije-tri uslast pojedene
paprike.
Uredbi sve to nije nimalo drago. Ajde, paprika i može proći, ali punjenje je krajnje
problematično. Kao da to nije isto meso od kojega se mijesi ćevap, tapše pljeskavica?
Pokaže li Uredba svoje zube, bit će i paprici "ili - ili". Imamo mi i
tunjevine, i školjaka, i morske salate. Sve to treba samljeti i napuniti paprike, pa
"nek pati koga smeta". A mi ćemo guštat.
Sve mi se čini da će Uredba potaknuti i onu drugu, negativnu stranu, jer čovjeka je teško
obuzdati. Još će se po mračnim gradskim kantunima početi ilegalno prodavati ćevapi i
pljeskavice. Jer otkad su zabranili ćevape, svi poludili - baš za ćevapima. Imat će
Uredba pune ruke posla, tko će to sve kontrolirati i nadgledati? Samo da se ćevap ne
pojavi kao strip-junak s maskom i plaštom. Nešto kao "Super Ć".
Koliko god se Ceh trudio, dobar će se ćevapčić, zarumenjen na gradelama, i dalje
jesti, za inat lignji iz Japana i skuši iz leda. Ljudi vole dobar gril i specijalitete s
gradela. Samo, gdje u Zadru pronaći majstorski napravljen ćevapčić i pljeskavicu? Isti
je problem i s "pučkom" ribom, ribljim jelovnikom prikladnim za svačiji džep.
E tu je pravi teren za Ceh ugostitelja. A Uredbu - na vatru. Pa neka se friga!