Već danima žitelje Jadrana muči pitanje: pa kakva nam je to ova sezona?! Gostiju
ima, pa nema, pa je negdje poluprazno, pa je drugdje odlično. I dok se odgovorni uglavnom
brane šutnjom, nacija konačno može odahnuti jer joj je svemoćna hrvatska
dalekovidnica, potpomognuta pisanim medijima, podastrla ključni dokaz i pouzdan znak početka
odlične špice turističke sezone u vidu desetkilometarskih kolona na našim prometnicama
prema moru! To što su one uzrokovane prometnim nesrećama i lošom protočnošću naših
cesta, koje za svakoga produženog vikenda bivaju "pod opsadom", trenutačno
nisu važni detalji.
Bombardira nas se gužvama na autocesti, nervozom na graničnim prijelazima, izvanrednim
trajektima, punim avionima, a nigdje podatka o tome koliko je od očekivanih gostiju
popunilo hotele, kampove i privatni smještaj i koliko mi osjećamo odluku prosječnih
Europljana da ove godine više nego ikada prije, sav taj turistički igrokaz na Mediteranu
promatraju iz svojih dnevnih boravaka. Sada je već sasvim jasno da unatoč
"neoborivim dokazima" o uspješnosti sezone, ovogodišnja "špica"
ipak odzvanja — šuplje! Vikend iza nas donio je, doduše, pojačanu živost u turističkoj
slici zemlje, ali, zaboga, na kraju smo srpnja. Kada bi, ako ne sada, taj šušur trebao
biti veći i jači? Nema se potrebe lažno zavaravati kako je ono što se ovih dana događa
u našem turizmu, nešto o čemu se sanjalo.
Zimski i proljetni snovi odveli su dio naših turističkih operativaca do slavlja pozicije
najtraženije zemlje Sredozemlja, a u tom zanosu pridružio im se i dio amatera, promatrača
koji su valjda očekivali kako će jedini put iz Europe ovog ljeta voditi na Jadran, pa i
uz cijene podignute do nebeskih visina. Privatni smještaj trljao je ruke jer hoteli neće
moći progutati toliku silu gostiju, pa će oni pohrliti njima izravno bez posredovanja
agencija...
A svijet je cijelo to vrijeme govorio kako je euro poskupio život za 30 posto, kako su
mnogi, zabrinuti za radno mjesto, odustali od putovanja, kako ni strah od terorizma nije
nestao. Sve je govorilo u prilog bitno manjem broju ukupnih turista iz Europe, a Španjolska,
Grčka i Turska počele su u šoku brojiti "minuse" i vrtoglavo spuštati
cijene. Hrvatske kao da se sve to nije ticalo i čekala je svoju "špicu" u
kojoj će se tražiti postelja više. To se, međutim, nije dogodilo. Hoteli su nam danas
puni, ali u njima je tek četvrtina ukupnih kapaciteta, privatni smještaj samo tamo gdje
je u aranžmanu s agencijama, kampovima vrijeme ne ide baš na ruku, nautički čarter sve
je češće vezan u marinama... Nije loše, ali je moglo biti puno bolje.
Do koje mjere? Teško je reći, jer uporna statistika tvrdi kako je broj gostiju jednak
lanjskome (nešto manje od pola milijuna) i ne treba sumnjati da su svi pobrojani doista
tu. Ali, ne može se ne vjerovati vlastitim očima koje vide da je lani turistička gužva
bila neusporedivo veća. Ili su lanjski gosti bili masovno neprijavljeni ili su ove godine
oni — nevidljivi. Tek, na plažama, u restoranima, na šetnicama manje su gužve, a to
je dojam koji teško vara. Čak i kada se zna da je jednodnevnih kupača iz zaleđa ove
godine puno manje. Jednostavno, i nama se dogodila turistička Europa!
A ovih dana potpisuju se ugovori o cijenama i zakupu za iduću godinu. Hoće li turistički
menadžeri konačno odrediti razinu poslovanja koja ih neće od bauka overbookinga lanjske
godine dovoditi do noćne more praznih postelja s kojom žive ovog ljeta. Je li vrijeme da
prestanu s eksperimentima?!