strana 1 od 1

SICILIJANSKI PUTI 3

Napad ulične mafije

Tekst i snimci Jordanka GRUBAČ

Cefalu ima velebnu katedralu koju su u 12. stoljeću podigli Normani. U povijesti Sicilije ovim su prpostorima protutnjali "narodi i narodnosti", a bogme i rase u vihoru osvajanja, potiskivanja, pobjeda i poraza, naseljavanja, raseljavanja i iseljavanja. Najstariji poznati po imenu stanovnici bili su Sikanci. Od kraja drugog milenija prije naše ere potiskuju ih na istočnom dijelu Sikuli. Na sjeverozapad stižu Elimi, a zatim Feničani. Slijedi sredozemna kolonizacija Grka, u kojoj Sicilija postaje najjače žarište grčke kulture na zapadnom Mediteranu. Ne kaže se uzalud: ako želiš vidjeti najbrojnije i najsačuvanije antičke spomenike, ’ajde na Siciliju!

"Kršćanski sultan"

A onda stižu Kartažani, koji se stalno sukobljuju s Grcima. Čas su jači jedni, čas drugi, ali je Prvi punski rat Kartažane 241. godine prije naše ere otjerao sa Sicilije. Samo tri desetljeća kasnije Rim je definitivno učvrstio vlast na otoku, koji postaje žitnicom Imperija. Kad se izredala i propast Zapadnog Rimskog Carstva, pa Goti i Vandali u 5. stoljeću naše ere, pa Bizant, u 9. stoljeću dolaze Arapi. Od 106l. uslijedila je normanska okupacija otoka; Normani su Siciliju osvajali 30 godina, a potom ostavili nevjerojatnog traga upravo u sakralnoj arhitekturi.
Rugero Drugi središnja je ličnost u početku normanske vladavine, ujedinitelj Sicilije s Napuljem u Kraljevinu Obiju Sicilija. Za njegova sljednika Fridricha (1212.-1250.) Sicilija proživljava sjajno razdoblje pa da se danas njegovim imenom zovu mnoge ulice, trgovi, javni i povijesni prostori. Rodio su u Jesi pored Ancone kad mu je mati Normanka putovala na Siciliju. Po njemačkoj lozi bio je Fridrich Drugi, a za Sicilijance - Prvi. Poslije osvajanja Sicilije, Normani su uspostavili mirnu koegzistenciju. Shvativši da netko mora raditi, pustili su na miru i tu zatečene Muslimane. U tu sredinu dolazi mali Fridrich, vladar koji će govoriti četiri tada najvažnija svjetska jezika: grčki, latinski, arapski i njemački, poznavati zemljopis i povijest!
Kad je kasnije otišao u Križarski rat, ušao je u osobni kontakt sa sultanom Malikom koji mu bez borbe daje Jeruzalem. Sa sultanom bez kompleksa ulazi u mošeju. Kasnije su Fridricha zvali kršćanski sultan jer je navodno prihvatio neke muslimanske običaje pa i sam imao nekoliko harema ... Njegov životopis s podosta anegdota bogme zaslužuje kakav filmski scenarij. Inače, Sicilija je bila jedino europsko kraljevstvo koje nije poslalo svoju vojsku u Križarski rat!
No, vratimo se današnjoj Siciliji i prekrasnu gradiću, prvom na koji nas je nanio put: Cefalu! Gradić ima ribarsku flotu koja ovaj dio Italije opskrbljuje tunama, sabljarkama i ostalim blagom iz Tirenskoga mora. Ribarsku lučicu nismo stigli naći, ali smo uočili fenomen: Cefalu nema rivu, nego mu stare kuće graniče s pješćanim sprudom! Kao da su, recimo, stare kuće šibenskog Doca ili splitske Matejuške smještene na pješčanoj plaži ...
Opasnost koja vas vreba na Siciliji zove se — stalni nedostatak vremena. Teško se rastajete od tih prelijepih gradića kakav je i Cefalu. Ali bliži se noć, a mi smo odlučili spavati u Palermu. Računam da ćemo tamo prispjeti negdje do deset uvečer pa mislim - velik je grad ima puno hotela, neće biti problema.

Opasnost u mraku

E, da ne bi! Jest da smo stigli oko deset uvečer, jest da je velik grad i da ima puno hotela, ali jest i to da se održavaju neki znanstveni i stručni skupovi i da se u susjednom gradiću Mondellu na obali održava Svjetska fešta jedriličara na dasci te Formula jedan Grand Prix za skif. Muke počinju već u startu kad nam tu prebukiranih hotela objašnjava jedan ljubazni taksist, kojeg smo zamolili da nas odveze do nekog pristojnog konačišta.
A onda je uslijedilo naše vatreno krštenje u vezi s onim pričama s kojima su nas "iskustveni" ispratili na put na Siciliju. Dakle, stadosmo uz pločnik velike osvijetljene ulice da bi jedan od nas otišao provjeriti kakav se to hotel krije iza male svjetleće reklame u poprilično mračnoj pokrajnjoj ulici. No, čim je moj pratitelj upao u polumrak, zaskočila su ga dvojica: jedan mu je gurao nož pod nos i tražio da skine torbicu koju je imao oko struka, a drugi ga čvrsto zgrabio za nadlakticu. No, on je onoga bez noža, što ga je držao za nadlakticu, udario šakom tako da je odletio među parkirane automobile i — hrabro pobjegao. Na žalost, u pravcu suprotnom od izlaza iz male na veliku, osvijetljenu ulicu ... Trebalo je u hipu, u maniri crtanog filma, u jednom se trenutku okrenuti i nastaviti trčati ali — u suprotnom smjeru, ovaj put k izlazu, prema svjetlu i prema autu.

Šibenčanin u Palermu

A na dnu ulice, eto ponovno onoga koji je odletio u aute: stoji raširenih nogu i ruku i čeka valjda da mu žrtva uleti u zagrljaj. E, ali potencijalna žrtva mu je uletjela u prsi svom snagom i s dvije zajedno stisnute pesnice i - nesretni ulični mafioso opet je odletio među parkirane automobile.
Tako je izgledalo naše vatreno krštenje na ulicama Palerma. Od tada mogli su nam nešto ukrasti samo tako da nas ukradu u kompletu ili jedne s drugima ili s onim što smo nosili ili u čemu smo se vozili ... Premda, ovo je bio i zadnji takav ružni događaj, a u hotelu, koji smo ipak našli, recepcioner se zgražao nad našom pričom i zdvajao kako, eto, oni, ulični mafijaši, sramote njihov turizam.
Sutradan smo u Palermu pronašli Vladu Zorića, Šibenčanina koji je cijeli radni vijek proveo na Siciliji, odnosno u Italiji. Pričao nam je kako su u Palermu, inače, poprilično stali na kraj toj uličnoj mafiji. Organizirali su specijalnu policiju koja se infiltrirala u njihove redove i rasturila je. No, u Cataniji i Bariju još se nije našao onaj koji bi sredio ulične razbojnike. Dakle, sve one priče naših "iskustevnika" što su nas sa silnim upozorenjima ispratili na jug Italije, ipak nisu bez osnove.
A Vlado Zorić ovdje je ekspert u zaštiti i restauraciji spomenika kulture, autor brojnih knjiga i studija, vlasnik najveće privatne biblioteke na tu temu. Umirovljeni je sveučilišni profesor, sada predavač na poslijediplomskim studijima. Boljeg interpreta sicilijanske povijesti i boljeg vodiča kroz neke od spomenika, kroz koje smo uspjeli u kratku vremenu proći, nismo mogli ni zamisliti. U kapelu Palatina ulazimo kao da je njegov dnevni boravak, a u godinama istraživanja to sigurno i jest bio! To očigledno zna i gospođa koja sjedi u predvorju i naplaćuje ulaznice.
Da, da ne zaboravim: u stubištu koje vodi k kapeli Palatina, u staklenoj pregradi izložena je kočija iz filma Zlatna kočija Rene Claira. Vlasništvo je Senata Grada Palerma unutar čijeg je kompleksa i Palatina. Kočija je u vrijeme kad je napravljena, 1773. imala masu tehničkih inovacija, recimo, imali su odlično izveden sustav amortiziranja preko kožnog remenja tako da se moglo kilometrima putovati bez većeg zamora. A svako sjedalo, pak, imalo je svoj bukalin ...

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.