DNEVNIK
Završni račun
Tomislav
KLAUŠKI
U samo sedam dana do kraja se odvrtio film koji se polako, ali neumoljivo razvlačio
pune dvije godine. Koalicija koja se od šestorke s vremenom smanjila za par brojeva,
ovoga je petka eutanazirana, s nadom da će već idućih tjedana uskrsnuti još snažnija
i još postojanija. Za Dražena Budišu to je kraj. Za Ivu Sanadera možda početak kraja,
a za bivšeg (i budućeg?) premijera Ivicu Račana tek kraj početka.
Dobio je Račan što je tražio. Mandat za sastav nove vlade očišćene od žestoke
opozicije, odriješene ruke za biranje lojalnijih suradnika i brisani prostor na kojemu do
isteka mandata može pripremati teren za nove izbore.
Budiša je izgubio sve što je uvijek želio. Mjesto zamjenika premijera, poziciju u
vlasti, utjecaj u stranci, ugled u političkoj javnosti, manevarski prostor u budućnosti.
Ostao je sam na vjetrometini, u samo tjedan dana srušila se pješčana kula koju je
mjesecima brižljivo podizao.
Ostali koalicijski partneri na čelu sa Zlatkom Tomčićem i Vesnom Pusić dobit će još
više nego što su se prije par mjeseci mogli nadati. Poneko ministarsko mjesto, više
odgovornosti, manje zapostavljenosti, mnogi će se s margine vlasti približiti političkom
oltaru nestrpljivo iščekujući da na njemu konačno zapale i svoju svijeću.
Postoje najave da bi političke mrvice mogli ušićariti i oni najmanji Račanovi
partneri. Nagrade za odanost prilikom glasovanja o ratifikaciji Krškog, točnije o
povjerenju Vladi, vjerojatno će biti uručene i IDS-u, PGS-u i SBHS-u, a ni lojalnost
predstavnika manjina neće biti zaboravljena prilikom skiciranja nacrta prijedloga
ustavnog zakona o nacionalnim manjinama.
A što će dobiti HDZ? Možda novoga koalicijskog partnera u vidu Dražena Budiše, sa
strankom ili bez nje. Godinama je HDZ koketirao s Budišom, vabeći ga na sve moguće načine,
da bi sada iz Sanaderovih najava kako je spreman na suradnju sa strankama centra, osim
HNS-a i LS-a, bilo vidljivo da se mamac neumitno približava političkom ulovu. Nakon
ovakvog raspleta nismo sigurni da je riječ o kapitalcu.
Međutim, Sanader ipak nije dobio ono što je mjesecima bjesomučno zazivao: prijevremene
izbore. Na krilima optimističkih rezultata u anketama i sa zadahom umiruće koalicije u
jedrima, HDZ je pod novim čelništvom priželjkivao brze izbore ne bi li u što kraćem
roku prigrabio što više glasova. Računica nije bila bez osnova, ali glavnog krčmara Račana
nitko nije ništa pitao. Sanader i društvo morat će se ipak malo strpjeti.
Konačno, ovom krizom okoristio se i predsjednik Stjepan Mesić, vrativši se na domaću
scenu kao spasitelj i faktor stabilnosti. U njegovim rukama je sudbina države, u njegovim
ovlastima je ime novog mandatara i Mesić je sasvim izglednim izborom Ivice Račana
pokazao da misli ozbiljno. Vjerojatno ne žali za Budišom, kao što ne priželjkuje ni
povratak HDZ-a, makar on bio sa Sanaderom na čelu. I sigurno je želio okončati
permanentnu krizu vlasti koja je dvije i pol godine poništavala sve napore koalicije.
Barem nekih njezinih dijelova.
Uglavnom, jedna dražba političkih bodova je okončana, na redu je druga. Akteri već
zauzimaju startne pozicije.
|