AUTODIREKT - VLADIMIR BEBIĆ
SKLOPIO PAKT SA STJEPANOM SPAJIĆEM
TREĆI HRVATSKI BLOK – I FAŠISTIČKI?
Opaljen demagoškim sljepilom, Vladimir Bebić, bivši boksač, bivši ljubavnik i bivši
političar s ljudskim licem, izdao je kolone marginaliziranih i očajnih ljudi koji su se
godinama u njega kleli. Posadio je tikve s vragom. S nestrpljenjem čekamo da mu se obiju
o glavu
Piše Tomislav KLAUŠKI
Dajte mi Spajića i pokrenut ću Hrvatsku", uzviknuo je bivši ljevičar Vladimir
Bebić, lansirajući desni kroše posred svojega okaljanog lica. Čovjek koji se i dalje
voli (lažno) predstavljati kao jedini građanski političar na tlu bivše Jugoslavije,
prije nekoliko dana sklopio je pakt s Nečastivim: u svoj Treći hrvatski blok infiltrirao
je Stjepana Spajića, predsjednika NK Hrvatski dragovoljac, kvazifašista, desničara,
političkog redikula, hadezeovca s dna kace.
Oteklina od gordoga desnog krošea iz dana u dan raste, unakazujući Bebićevo političko
lice, jedino koje proteklih deset godina nije bilo prošarano ožiljcima nacionalizma,
kompromiserstva, politikantstva, cinizma, dvoličnosti.
Sve dok jednog jutra u opskurnoj zagrebačkoj ćevabdžinici na njemu nije ostao trag
poljupca osobe osumnjičene za pronevjeru državnog novca, umiješane u nelegalno privođenje
nepoćudnih na Zagrebački velesajam početkom devedesetih, čovjeka koji se godinama
valjao u političkom blatu. Dok je Bebić u Saboru kritizirao bivšu vlast zbog kršenja
ljudskih prava i umiješanosti u rat u Bosni i Hercegovini, Spajić je mirno gledao kako
odvode hrvatske građane u pravcu Pakračke Poljane gdje im se gubi svaki trag.
Čistoća nacionalizma
Prvi je u doba hadezeovskoga mraka bio osamljena svijeća koja je tumarala Hrvatskom u
potrazi za "političarom", drugi je s upaljenom bakljom u pepeo pretvarao bilo
kakvo dostojanstvo, poštenje, ljudskost. Danas se te dvije osobe grle, ljube i nazivaju
prijateljima.
Kaže Bebić da je njegov novi rođo Spajić
u sebi sublimirao običnoga hrvatskog čovjeka s direktnim istupima, javno govori, kritičan
je, uspješan čovjek. "Vjerojatno i on ima neku hipoteku", izjavio je Bebić u
intervjuu "Novom listu", "ali nitko od nas nije čist." Vjerojatno?
Neku hipoteku? Nitko nije čist?
Mogu li se takvi eufemizmi koristiti pri opisu čovjeka koji za saborske zastupnike kaže:
"Sve bih ja njih, rođo, šmajserom"? Može li se sjesti za isti stol s čovjekom
koji je pred kamerom izjavio da osuđuje silovanje i ubojstvo Marine Nuić, ali da nema ništa
protiv odvođenja i ubojstva ostalih žrtava Pakračke Poljane i Velesajma?
Kako se Bebić, koji je zahvaljujući napadima na zločinačku politiku HDZ-a zaradio
laskavi nadimak Bombarder s Kvarnera, može ljubiti i grliti s osobom koja je izjavila da
se "pravi Hrvati i pravi dragovoljci nikad neće dati razoružati" i hvalila se
da će njegov klub uvijek biti etnički čist, da u njemu nikad neće igrati Srbi? I može
li se uopće naći u istoj prostoriji s čovjekom koji je javno poručio:
"Dragovoljci su ubijali i ubijat će, znate, ako bude potrebno, za Hrvatsku”?
Lijevo-desno, nigdje moga morala
Kaže Bebić da je nebitna podjela na lijeve i desne. U pravu je. Ovdje se ne radi o
ideologiji, ljevičarenju i desničarenju, ne radi se ni o nacionalizmu ili socijalizmu.
Radi se o čisto ljudskim vrijednostima koje su u proteklih deset godina izgubile na važnosti,
a dobile na otrcanosti. Radi se o moralu, ljudskosti, poštenju (zvuči dosadno, zar ne?),
radi se o poštovanju ljudskih prava, a ne hrvatskih, kao što Bebić sada voli govoriti.
Bivši boksač, bivši ljubavnik i bivši političar s ljudskim licem ovih je dana zadao
posljednji kroše svojoj vjerodostojnosti kao čovjeka u kojeg su se kleli
marginalizirani, obespravljeni, očajni ljudi, koje je godinama satirao Tuđmanov režim.
Sada je Vladimir Bebić, opaljen demagoškim sljepilom, zasadio tikve s jednim od najvećih
hrvatskih vragova. S velikim ćemo zadovoljstvom čekati da mu se razbiju o glavu.
|