strana 1 od 5

GOSTOVANJA "NE MOŽEŠ POBJEĆI OD NEDJELJE" TENE ŠTIVIČIĆ, U IZVEDBI OTVORENE SCENE OBALA IZ SARAJEVA

Niti glupost nije što je nekad bila

Ni glupost danas više nije ono što je nekoć bila. Dapače, ona je učinkovito zamijenila pamet i gotovo stekla značenje nekadašnjih plemićkih titula. Gospođa Tena Štivičić svoj dramski tekst naprosto gradi, odnosno mijesi od kontejnerskih gomila potrošenih riječi među kojima dominiraju čarolije bontona

PIŠE: Anatolij KUDRJAVCEV

Aktualnoj splitskoj kazališnoj stvarnosti dogodilo se manje-više neopisivo gostovanje Otvorene scene Obala, Akademije scenskih umjetnosti iz Sarajeva. Teatrin je tako postao scenskim svjedokom i sukrivcem izvedbe dramskoga pothvata Tene Štivičić, pothvata pod naslovom Ne možeš pobjeći od nedjelje, a uzgred je na taj način još jednom dokazano kako je teatarski Split na brzinu odgojio svoju novu, veoma mladu i izrazito modernu publiku. Dotični komad spomenute uvažene dame već sam po sebi potvrđuje kako je kazališna misao daleko odmakla i kako je postigla punu slobodu svoje gluposti. Zapravo, razne su se gluposti sastale na zajedničkom području i odredile nova pravila igre. Međutim, glupost danas više nije ono što je nekoć bila. Dapače, ona je učinkovito zamijenila pamet i gotovo stekla značenje nekadašnjih plemićkih titula.
U modernoj drami Ne možeš pobjeći od nedjelje temeljito su izloženi današnji prosječni odnosi predstavnika i nosilaca stvarnosti. Veoma jasno je pokazano kako oni, zapravo, ne znaju tko su, ni što žele. Svi elementarni životni motivi nalijepljeni su u toj slikovnici kao dokazi sveopćeg besmisla u teletabis ozračju. To je govor ispunjen prazninom koja se ponaša izrazito nasilnički upravo stoga što nema svrhe ni razloga. Slučaj se, dakle, može shvatiti i kao psihijatarska ponuda, odnosno kao dokazni znak današnje mislilačke degeneracije. To se poslije slaže s fenomenom sadašnjega uniformnoga govora u kojemu istodobno sudjeluje većina nazočnih, a da nitko nikoga ne sluša.
Gospođa Tena Štivičić svoj dramski tekst naprosto gradi, odnosno mijesi od kontejnerskih gomila potrošenih riječi među kojima dominiraju čarolije bontona. U predstavi koja traje sat vremena oko 470 puta izgovore se riječi koje su se donedavno smatrale najizrazitijim vulgaritetima, a sada su stekle metaforičko značenje, pa se mlađahna publika osjeća sudionički vrlo raspoloženo i samozadovoljeno. Jedino je malko čudno što spolni organi u toj prigodi nisu došli do zornog, nego tek do verbalnog izražaja. U svakom slučaju, presudni dio publike nasmijao se 470 puta, premda tu nigdje nema ni traga pravoj duhovitosti.
Uostalom, ta sarajevska kazališno-studijska predstava nema ni službenoga redatelja, a ni scenografa, niti kostimografa. Ipak, ostvarena je iznimna dinamičnost pokreta u oblicima koji istodobno podsjećaju na sve i na ništa. Doduše, nitko se ne pojavljuje u gumenjaku, niti se pozornica dekorira košnicama za pčele. Ali, nazočni glumci Anita Kajasa i Slaven Vidak obavljaju nebrojene fizičke radnje i radnjice od kojih bi se dalo sastaviti 20-ak Zeusovih zapovijedi Božjih za retardirane. Ipak je glumica Kajasa, osim znatno većega postotka upotrebe spomenutih folklorno-vulgarnih termina, iskazala barem dvostruko jači potencijal izražajnosti nego što je to uspjelo glumcu Vidaku. Ali, sve u svemu, bio je to scenski par dostojan svih tržišnih želja i zahtjeva, pogotovo u današnjemu splitskom ozračju koje se govorno približilo dotičnim standardima. Radi se, dakle, o predstavi koja je mnogo toga rekla o stanju tekućih stvari i koja se s njima složila u neki novi oblik aktualnog bratstva i jedinstva.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.