strana 1 od 4

VITEŽANIN DRAGO JOSIPOVIĆ KAZNU OD 12 GODINA IZDRŽAVA
U ŠPANJOLSKOM ZATVORU

U Haagu nisam bio tako usamljen

Osamnaest sati dnevno Josipović je bez ikakvih kontakata, a tri puta u ćeliji dobije obroke hrane koja je ukusnija nego ona u haaškom zatvoru. Prozori se mogu otvoriti i umjesto komprimiranog zraka kao u Haagu u ćeliju ulazi svježi zrak

Nakon što je pravomoćnom presudom 23. listopada prošle godine Vitežanin Drago Josipović osuđen na dvanaest godina zatvora, od 10. travnja ove godine kaznu je nastavio izdržavati u Španjolskoj. Nekoliko dana poslije pridružio mu se i Vladimir Šantić, također Vitežanin, pravomoćnom presudom osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od osamnaest godina.
Prvih sedam dana Josipović je proveo u zatvoru u Madridu, gdje je doživio velike neugodnosti od zatvorskoga osoblja, ali i riječi ohrabrenja jedne zatvorske službenice. Naime, ona mu je kazala kako zna da se njemu čini nepravda, no sve mora izdržati "dok se to gore (u Haagu, op.a.) ne pokrene (obnova postupka, op.a.) i uradi". To je na Dragu, kaže njegova supruga Slavica, djelovalo ohrabrujuće i daje mu novu nadu i novu snagu da sve to i izdrži.

Pješice do zatvora

Supruga Slavica je, naime, proteklog vikenda prvi put posjetila svoga supruga u španjolskom zatvoru.
— Nakon što je zatvorska uprava pozitivno odgovorila na zamolbu mog supruga da se meni odobri posjet, uz veliku pomoć hrvatskog veleposlanstva u Madridu, to je proteklog vikenda i realizirano.
Dragina supruga Slavica je automobilom iz Viteza doputovala u Zagreb, a avionom preko Frankfurta u Madrid odakle je automobilom hrvatskog veleposlanstva prevezena (pet sati vožnje) do usamljenog hotela, petnaestak kilometara od grada Leona u sjeverozapadnoj Španjolskoj, smještenog na putu k poznatom španjolskom svetištu svetog Jakova. Hotel isključivo koriste hodočasnici, a udaljen je od zatvora nešto više od pet kilometara.
— Od hotela do zatvora pješačila sam u subotu prije podne kada sam imala odobren posjet od tri sata. Jer, od tog hotela do zatvora nema nikakvo prijevozno sredstvo. Nakon toga vratila sam se pješice u hotel, jer u zatvorskom kompleksu nisam mogla ostati i sačekati popodnevni posjet. Zatvor je, naime, na osami, nema u blizini naselja, što je razlog da sam taj dan dva puta išla od hotela do zatvora i natrag prepješačivši, po velikoj vrućini, više od dvadeset kilometara.
Sutradan, imala sam pravo samo na jedan četverosatni posjet i taj sam dan prepješačila "samo" deset kilometara, pjevajući u sebi onu lijepu i za mog supruga i mene simboličnu pjesmu "Ima jedna duga cesta"...
Prema riječima Slavičinim, Drago sve to stoički, junački podnosi, iako je već gotovo pet godina u zatvoru (od 6. listopada 1997. godine).
— Snagu mu daje vjera u Boga, još uvijek vjera u pobjedu pravde i istine, snagu mu daje obitelj, sinovi Goran (student treće godine Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu) i Nikola (od jeseni četvrti razred Srednje strojarske u Vitezu), brojni prijatelji...
Moj Drago zna da sam i ja uz njega i dušom i srcem, da mi za njega ništa nije teško uraditi. Zna on da vodimo grčevitu borbu kako bismo obnovili postupak, jer to je jedina šansa za slobodu i čist obraz. Jer, dođe li do obnove postupka, nema dvojbe da će Drago biti oslobođen — ne krije nadu i optimizam supruga Slavica, ističući kako je zaštićeni svjedok (pokajnik) u procesu Dariju Kordiću nedvosmisleno kazao da Drago Josipović nije sudjelovao u ubojstvu radi kojega je dobio zatvorsku kaznu.

U izolaciji

To su jasno rekli i oslobođeni Kupreškići, pronađeni su i novi dokazi koji jasno i nedvosmisleno govore o Draginoj nevinosti. No, sve to, bez obnove postupka, ništa ne vrijedi.
— Međutim, u Haagu je formirano tročlano sudbeno vijeće koje treba, nakon što pregleda novi dokazni materijal koji nam nije bio dostupan u prvostupanjskom i u žalbenom postupku, dati zeleno svjetlo za obnovu postupka. Iskreno se nadam da sve to neće trajati dugo, da će uskoro doći do obnove postupka, a onda, uopće ne dvojim, naša će obitelj ponovno biti sretna i na okupu.
Josipović je još uvijek u tzv. zatvorskoj izolaciji. Sam u ćeliji provodi dnevno osamnaest sati, a po tri sata ujutro i popodne, skupa s Vladimirom Šantićem, provodi u šetnji. No, riječ šetnja se ne smije doslovno shvatiti, jer se odvija u prostoru veličine 20 puta 5 metara ograđenom šest metara visokom betonskom ogradom. Znači, za vrijeme šetnje vidi betonsku ogradu i nebo iznad sebe, a za dva mjeseca provedena u ovom zatvoru nije vidio travku, drvo, cvijet...
Osamnaest sati je potpuno sam, bez ikakvih kontakata, a tri puta u ćeliji dobije obroke hrane koja je bolja i ukusnija nego ona u haaškom zatvoru. Odnedavno u ćeliji ima televizor (kupljen za njegov novac), a intenzivno uči španjolski. Ima mogućnost u zatvorskoj kantini kupiti piće, dodatnu hranu, slatkiše, higijenske potrepštine. Za svoj novac može svaki dan telefonirati, a zidovi ćelije i ćelijska vrata su oličena normalnim bojama (u Haagu su vrata u ćeliji bila jarko crvene boje), prozori se mogu otvoriti i umjesto komprimiranog zraka kako je bilo u Haagu u ćeliju ulazi svježi zrak. No, kroz prozor vidi samo nebo i zidove okolnih zgrada.

Korektni čuvari

Zatvorsko osoblje je korektno, a pravila stroga, ali Josipović se nada da će uskoro ta pravila i za njega, nakon zatvorske izolacije, biti liberalnija. Nada se i skorom zatvorskom radnom angažmanu kojeg sam traži, jer će mu to pomoći u očuvanju psihičke i fizičke kondicije.
— Kako sada stvari stoje, ponovno ću suprugu u posjet u kolovozu. Tada će sa mnom poći i naši sinovi — kaže nam Slavica i ponovno briše suze koje tijekom razgovora više puta nije mogla zaustaviti ni skriti.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.