strana 2 od 2

SPLIT U ZEMLJIŠNIKU IZ 1832. GODINE (84)

Obitelj Morpurgo, Židovi iz Marburga

Židovi su u Splitu od 15. stoljeća, možda i ranije, dali izuzetan doprinos razvoju trgovine, prije svega zahvaljujući Danijelu Rodrigi. Progonjeni po čitavoj Europi, našli su zaklon u nešto liberalnijoj Mletačkoj Republici. Ipak, morali su živjeti u posebnom getu (ghetto). Najtrajniji kontinuitet i značajnu ulogu u Splitu možemo utvrditi jedino kod obitelji Morpurgo (prezime im je vjerojatno u vezi s ranijim domicilom Marburgom u Njemačkoj), a najpoznatiji je svakako Vid Morpurgo, jedna od najzanimljivijih ličnosti Splita u borbi za narodni preporod

Piše: Nepo KUZMANIĆ

Zokić

Špiro Zokić iz Niskog, kojeg nalazimo kao gostioničara i drvodjelca, oženio je obrtnicu Rosu Devivi 1821. godine. Njegovu djecu i unuke nalazimo također kao obrtnike. U drugoj polovici devetnaestog stoljeća pojavljuju se u Splitu potomci Špira Perić-Zokića, koji se u Sutivanu prije 1868. godine oženio Vincezom Meneghello, također obrtničke orijentacije.
Godine 1832. u Splitu živi šest članova obitelji, bez traga u zemljišniku.

Zuliani

Talijanska obitelj, naseljena na Klisu (slično kao i Riboli), prvi put se spominje u Splitu prilikom smrti Graziose Zuliani, udovice liječnika Paola 1728. godine. Sredinom 18. stoljeća nalazimo u Splitu Pietra Zulianija iz Padove, koji se 1754. godine oženio Splićankom Dominom Bosna. Vjenčanjem njegove unuke Katarine za Antu Tramontana 1819. godine ova se obitelj gasi. Kontinuitet produžava "kliška grana" titulirana sa gospodin, koju u 19. stoljeću nalazimo kao ljekarnike. Tako su ljekarnici Antonio i njegov sin Domenico oženili 1821. Ivanu Jeličić, odnosno 1853. godine Matildu Dvoržak iz Zadra.
Kontinuitet farmačista nastavlja ljekarnik Antonio koji je 1889. oženio Luigiju Sanquirico iz Genove. Dodajmo iznesenom da je Domenico Zuliani bio općinski vijećnik 1869., dok prestiž obitelji potvrđuje njegov brat, kanonik don Josip Zuliani (1828.-1901.).
Godine 1832. u Splitu živi deset članova obitelji, bez traga u zemljišniku, ali treba podsjetiti na njihove kliške posjede.

Žunić

Ivan Žunić, kovač iz Suvog Dola, sin Stjepana i Anđe Sunara, oženjen je Matijom Trumbić s Lučca, a krštenja njihove djece mogu se pratiti od 1817. godine. Njihovi sinovi, kovač Ante i Toma, žene se posjednicom Katom Muljačić 1842., te udovicom Katom Pavaca 1852.godine. Antin sin Ivan oženio se u Komiži 1876. Matijom Marinković. U popisu iz 1925. godine nalazimo njihova sina Antu Žunića pokojnog Ivana, kovača, iz četvrte generacije.
Godine 1832. u Splitu živi šest članova obitelji, koji kao koloni obrađuju 8181 m2 na predjelu Karepovca uživajući prosječan prihod po glavi sa 909 m2, što nije loše za nedavno doseljenu obrtničku obitelj.

Morpurgo

U dosadašnjem izlaganju nisam spominjao Židove, koji su u Splitu kontinuirano prisutni od 15. stoljeća, a vjerojatno i ranije. Dali su izuzetan doprinos razvoju trgovine, pri čemu na prvo mjesto treba staviti Danijela Rodrigu, osnivača splitske skele u drugoj polovici 15. stoljeća. Progonjeni po čitavoj Europi, Židovi su u nešto liberalnijoj Mletačkoj Republici našli relativno siguran zaklon. Ipak, morali su živjeti u posebnom getu (ghetto) s izrazitom zabranom miješanja s kršćanima. Njihov broj se kretao između 200-300, da bi prigodom pada Venecije 1797. godine iznosio 175 članova.
Za njihovu trgovačku, obrtničku i liječničku aktivnost bila je karakteristična velika pokretljivost, a kontinuiranu prisutnost možemo sa sigurnošću utvrditi jedino kod obitelji Morpurgo (njihovo prezime je vjerojatno u vezi s ranijim domicilom Marburgom, gradom u Njemačkoj sjeverno od Frankfurta na Majni), koja je u Splitu imala vrlo značajnu ulogu.
Godine 1749. među glavarima židovskih obitelji spominje se David Morpurgo. Osoba istog imena i prezimena (možda unuk spomenutog) bio je sredinom 19. stoljeća obrtnik i trgovac, poznat po izuzetnom poštenju i radinosti. Koliko se odnos prema Židovima, prije često na granici incidenta, promijenio u 19. stoljeću, ponajbolje ilustrira činjenica da je Abram Ilija Jesurum bio 1848. godine član Općinskog vijeća. Ovakve prilike stvorile su širok prostor djelovanju Vida Morpurga, sina Davidova, jedne od najzanimljivijih ličnosti Splita u borbi za narodni preporod.
Već kao dvadeset trogodišnjak nalazi se među potpisnicima zahtjeva za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Vid Morpurgo je i knjižar, koji od 1860. godine izdaje reviju Annuario Dalmatico. Godine 1862. nalazi se među osnivačima Slavjanske narodne čitaonice, dok je 1865. član izbornog odbora, koji je sastavljen od ujedinjenih liberalnih autonomaša i narodnjaka. Nakon pobjede narodnjaka, kojoj je Vid Morpurgo dao izuzetno značajan doprinos, na izborima 1882. nalazimo ga kao općinskog vijećnika na čelu splitske Trgovačko-obrtničke komore, kojom je dugo i uspješno rukovodio. Nakon rascjepa u Narodnoj stranci povukao se s političke scene, usmjeravajući svoju aktivnost na proizvodnju alkoholnih pića.
Osim navedenog djelovanja Vid Morpurgo je sudjelovao u svim akcijama, koje su se odnosile na gospodarski prosperitet Splita, ističući da zastoj u ekonomskom napretku može negativno utjecati na razvoj političkih ideja.
U ondašnje vrijeme Židovi nisu smjeli posjedovati zemlju, a iznimka je groblje na Marjanu, površine 10.244 m2 koje im je splitska općina dodijelila još u 16. stoljeću.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.