Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
petak, 5.4.2002.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  more
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
prometni vodič
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 2 od 3

EKSKLUZIVNO: SUSRET S GIUSEPPEOM COLBACHINIJEM IZ PADOVE
KOJI JE SVJETIONIK KOD DUBROVNIKA UNAJMIO ZA IDUĆE DESETLJEĆE

Plovput Talijanu iznajmio
Sv. Andriju na deset godina!

Ni ovoga ljeta, ni cijelih sljedećih deset godina nikome nema više Andrije! Rezerviran je za Giuseppea Colbachinija, Talijana iz Padove koji ga je unajmio za iduće desetljeće. U veljači je došao, vidio Andriju, zaljubio se u njega i – kupio ga. A za Uskrs je ovamo dovukao familiju

Prošle godine je Plovput uveo novu praksu: tko god je želio ljetovati na nekom od jadranskih svjetionika, mogao je uplatiti aranžman i uživati nekoliko dana na nekoj hridi nasred mora, na mjestu na kojemu nikad nema mraka jer od sumraka do svanuća svijetli feral. Već prva prošlogodišnja sezona pokazala je veliko zanimanje naših i stranih turista. I za ukrcaj na svjetionik Sveti Andrija kod Dubrovnika čekali su u repu. Međutim, tko je bio, bio je. Ni ovoga ljeta, ni cijelih sljedećih deset godina nikome nema više Andrije! Rezerviran je za Giuseppea Colbachinija, Talijana iz Padove koji ga je unajmio za iduće desetljeće. U veljači je došao, vidio Andriju, zaljubio se u njega i – kupio ga. A za Uskrs je ovamo dovukao familiju.

Otočanin Giuseppe

Svjetionik Sv. Andrija - sljedećih deset godina u najmuNaletjeli smo na njih upravo dok ih je Plovputov mornar Ivo Pašeta ukrcavao na Stražicu, brod kojim će zaploviti do lanterne.
- Stanite, čekajte, gdje ćete?
- Na Andriju. Samo još čekamo gospođu. Negdje je zapela – kaže Pašeta.
Kesice s provištom već su na brodu. Novopečeni otočanin Giuseppe (57), inače industrijalac iz Padove (jednoga maloga mjesta kraj Venecije, poslije nam je "objasnio"), šetka po rivi gore-dolje, jedva uspijevajući obuzdati uzbuđenje, dok njegova dva sina Daciano (25) i Richardo (22) i ne pokušavaju obuzdati zamor i blagu dosadu (što će oni u tim godinama na pustoj hridi...), kad se taman pojavljuje i gospođa Marina.
Ha, odahnuo je Giuseppe. Kreće se. Na more. Na svoj otok (pa makar i na određeno vrijeme)!
Čekajte, to je naš otok – želimo započeti razgovor kao svi pravi novinari, a bivši svjetioničari. I to svjetioničari s Andrije kojega su nam sad drpili, onako barem šale radi!
Giuseppe zbilja jedva čeka zaploviti, ali je društven čovjek i odmah prihvaća razgovor.
- Giornalisti? Pa dobro. Pitajte.
- Zašto baš Andrija?
- Kad je lijep. Bello. Svidio mi se. Tanto. Pa sam ga unajmio na deset godina.
- Bilo je govora o tome kako će ga Plovput iznajmiti nekoj talijanskoj agenciji. Vi ćete znači ovamo slati turiste?
- Ma kakvi! Otok samo za mene! Tutta per me! Evo sad idemo prvi put da i ostanemo par dana. Bio sam ga pogledati prije nego sam ga uzeo, ali sad prvi put s familijom...

Iz Rovinja na jug

- Cijela familija je ovdje? Imate dva sina...
- Da. I jednu ženu...
- Od ženskih imamo još samo mačku, ali je ona ostala u Padovi – nadopunjuje gospođa Marina.
- I kako to da ste se odlučili poći na svjetionik – pitamo industrijalca.
- Perche´ sono matto (jer sam lud).
Ni žena ni sinovi nisu se usprotivili toj tvrdnji.
- Je li Dubrovnik bio oštećen u ratu? – pita ona.
- Bio je.
- Želim Andriju učiniti ljepšim – nastavlja Giuseppe. - Vidio sam da je dosta stabala propalo. Pronaći ću u Dubrovniku vrtlare i zaposliti ih.

Ćakula s lanternistom

- Sada su tamo samo ovce i galebovi – naglas razmišlja Marina... Inače smo mi često dolazili u Hrvatsku – nastavlja. Prije uvijek u Rovinj... bello... a sad evo i na jug.
Pašeta čeka, još samo slika i pozdrav, ali…
- Hej, giornalisti, pošaljite mi primjerak Mora da pročitam...
Čovjek nas zaposlio. Sad će mu još trebat i prevodit.
Obitelj Colbachini uoči odlaska na Sv. AndrijuObitelj Colbachini Stražicom je sretno stigla na otok. Poslije je Stražica otplovila i ostavila ih same s provištom i svjetioničarom Stipom Zloićem i ženom mu Gojkom. A mi zasjeli na telefon čekajući da čujemo kako su se snašli. Ali, ma kakvi! Čovjek isključio mobitel jer je valjda zato i kupio pusti otok! Onda smo pokušali dobiti nekoga odgovornog iz Plovputa da saznamo koliko ga je taj vic koštao, ali i njima su bili blagdani. Zato smo dobili Gojku, pa smo do razgovora morali pričekati da se spusti onih 68 metara skalina od kuće do mora i doda nam Stipu. On je taman čistio mrežu od nekoliko dobrih kila kamenja.
- Ništa od riblje fešte.
- A što rade novi vlasnici?
- Sunčaju se, šetaju, razgledaju. Po gospođu je jučer došao gliser i odveo je na uskršnju misu. Poslije je lijepo i vratio...
Onda je ona za svoje skuhala ručak.
Inače, Franjo Josip je, dok je gradio svjetionik, mislio unaprijed pa je u kući dovoljno mjesta i za svjetioničare koji će tu i dalje živjeti i paziti na feral (u prizemlju) i za Colbachinijeve koji će do 2012. uživati "kao na svome" u apartmanu na katu.
- I kako se sporazumijevate? – pitamo Zloića.
- Pomalo na talijanski.
Znači zbilja će mu trebat prevodit. Nema nade da će Talijan, makar i na našem otoku, naučit hrvatski kad svjetioničari govore talijanski. A galebovi govore isto kao i tamo.

Elizabeta GARBER
Snimio Mario GARBER
 
Još u rubrici:
 


NATJEČAJ MORA ZA NAJVEĆU ULOVLJENU KOMARČU, LUBINA I ZUBACA
Fešta udičara


Nautički WWW

 
Prilozi:
 


Reflektor - četvrtak



Burza - petak



Spektar - subota



Nedjeljna - nedjelja



Pomet - nedjelja

 

 
 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 2/3