strana 1 od 2

CRNI ČARTER: KAKO JE VELIKA AFERA OKO ILEGALNOG IZNAJMLJIVANJA BRODOVA ZAMALO POTONULA U ZABORAV (3)

Stari morski vuk iz Spitalske u Pragu

Zlouporabom prava na privremeni uvoz plovila u zadnjih je nekoliko godina prema procjeni Ministarstva financija uvezeno oko 560 brodova i jahti. Ako se korisnik upusti i u rentiranje, ono mu za tri mjeseca donese i do 75.000 eura

U Ministarstvu financija je "Slobodnoj Dalmaciji" potvrđena informacija da je Carinarnica Split još u rujnu prošle godine odlučila stati na kraj sve prisutnijem obliku "crnog chartera". Radi se o zlouporabi prava o privremenom uvozu prijevoznog sredstva sa stranom registracijom za privatnu osobu (osobni automobil, plovilo, letjelica), koje imaju samo osobe sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravkom na teritoriju druge države. No, takvom se povlasticom, registracijom brodova pod stranom zastavom, izbjegavanjem plaćanja carina i poreza služi sve više njihovih korisnika i vlasnika koji su hrvatski državljani, sa stalnim prebivalištem u Republici Hrvatskoj.

Tumačenje za Lučina

Najmom kod charter-tvrtki i tromjesečnim rentiranjem tako uvezenih plovila uz minimalne troškove, korisnici tih povlastica zarađuju od 100 do 150 tisuća maraka. Procjena je Ministarstva financija da je u posljednjih nekoliko godina na taj način uvezeno oko 560 brodova i jahti koje plove Jadranom u "crnom charteru", od ukupno 6000 plovila koja su uključena u rentiranje na "crno".
Većinom se radi o poznatim i uglednim ljudima iz svijeta sporta, umjetnosti, politike, biznisa i estrade, koji, da bi ostvarili tu povlasticu, moraju krivotvoriti svoje dokumente, odnosno svoje prebivalište ili uobičajeno mjesto boravka prijaviti u inozemstvu, odnosno na teritoriju druge države. Međutim, bez ikakve dosadašnje kontrole i nadzora od strane državnih organa, do registracije plovila pod inozemnom zastavom, očito, nije teško doći, baš kao i do uređenih radnih i boravišnih dozvola.
Brojne posredničke agencije, poput "LBC Group", u hrvatskim tiskovinama i specijaliziranim časopisima, poput "Mora", otvoreno su reklamirale svoje usluge u koje spada i porezno savjetovanje, osnivanje rezidentnih računa i off-shore kompanija i briga o njihovu poslovanju. U tumačenju koje je još 5. lipnja 2000. godine Ministarstvo financija i tadašnja ravnateljica Carinske uprave Katarina Bakija, očito s razlogom, uputila ministru unutrašnjih poslova Šimi Lučinu stoji da se uobičajenim mjestom boravka smatra mjesto u kojem osoba bez obzira na državljanstvo uobičajeno živi dulje od 183 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih ili profesionalnih razloga.
Pravo na upravljanje i korištenje plovila sa stranom registracijom i zastavom imaju i hrvatski državljani s prebivalištem u RH, koji UOBIČAJENO BORAVE U INOZEMSTVU, dakle, mjesto stanovanja im je u inozemstvu. Tako uvezena prijevozna sredstva na teritoriju hrvatske ne smiju ostati dulje od šest mjeseci za svako dvanaestomjesečno razdoblje. Automobili ili plovila mogu se zadržati i dulje od navedenog roka, ali samo ako se to prijevozno sredstvo ostavi na čuvanje pod carinskim nadzorom.
Provjeravajući nekoliko splitskih slučajeva, Carinarnica Split, sumnjajući u zlouporabe prava na privremeni uvoz plovila pod redovnom stranom registracijom isključivo za privatnu uporabu, početkom listopada 2001. godine je započela istragu i u slučaju Olivera Dragojevića i jahte "Marko I" koja mu je stavljena na raspolaganje. Carinarnica Split, potvrđeno nam je u Ministarstvu financija, utvrdila je da je naš poznati pjevač Oliver Dragojević, kako bi ostvario prava na povlašteni privremeni uvoz, svoje boravište prijavio u Češkoj Republici. "Slobodna Dalmacija" posjeduje presliku Prukaza o povoleni k pobytu pro cizince ili Iskaznice o dozvoljenom boravku za strance, iz koje je vidljivo da Češka Republika Oliveru Dragojeviću, rođenom 7. prosinca 1947. godine, iz Splita, oženjenom, s hrvatskom putovnicom broj 06302126, dozvoljava boravak u Češkoj Republici od 18. svibnja 1999. godine.

Poduzetnik iz Praga

Međutim, zanimljivo je da je najpopularniji od svih hrvatskih pjevača i mega zvjezda hrvatske estrade, u Češkoj prijavljena kao trgovac i poduzetnik. Naime, u rubrici "učast pobytu" (razlog boravka) uz ime Olivera Dragojevića je upisano "Podnikani"- trgovina, poduzetništvo. Oliver, u Pragu predstavljen kao hrvatski trgovac, navodno je boravio na adresi Praha 9, u ulici Špitalska 670, na desetom katu. U Prukazu jasno stoji da ova dozvole boravka vrijedi do 18. svibnja 2000. godine, dakle, godinu dana od dana izdavanja.
Na temelju Iskaznice o dozvoljenom boravku, američka tvrtka "Solex Trading USA Inc.", kao vlasnik, dala je Oliveru Dragojeviću vlasnički certifikat za motornu jahtu "Marko I". Vlasničkim certifikatom i punomoći izdanim u Villachu u Austriji, 24. veljače 1999. godine, Oliveru Dragojeviću se motorna jahta tipa "Luhrs Tournament 320", izgrađena 1997. godine u brodogradilištu St. Augustine na Floridi, duljine 10,56 metara i širine 3,95 metara, daje na neograničeno čuvanje i upravljanje. S punomoći izdanom od "Solex Tradinga", Oliver jahtu "Marko I" može upotrebljavati bez ikakvih ograničenja, popravljati je i održavati. Zapravo, Oliveru su dane široke vlasničke ovlasti. Očito je da su svi dokumenti, posebno Iskaznica o dozovljenom boravku u Češkoj Republici, The owner certifikate i Yacht certifikate, priloženi Lučkoj kapetaniji Split radi dobivanja plovidbene dozvole, morali izazvati sumnju i zabrinutost u Carinarnici Split. Ne samo glede točnosti i istinitosti podataka iz boravišne prijave. Dozvola boravka Olivera Dragojevića u Pragu izdana 1999. godine, istekla je još 18. svibnja 2000. godine, što znači da nisu ostvareni propisani uvjeti za stjecanje prava na privremeni uvoz. Kako takvo stanje proturječi važećim carinskim propisima, Carinskom zakonu, Uredbi o provedbi Carinskog zakona i Konvenciji za privremeni uvoz, Oliver Dragojević bi jahtu "Marko I" morao vratiti isporučiteljima znakovita imena - američkoj tvrtki "Solex Trading".
Istraga u Carinarnici Split trebala je utvrditi je li Dragojević za osobne ili druge potrebe neovlašteno koristio jahtu "Marko I" i nakon isteka boravišne dozvole po kojoj je on stanovnik Praga. Dakle, tijekom prošlog ljeta, jer je jahta od jeseni 2001. godine usidrena u ACI marini Split. Utoliko bi protiv Olivera bila podnesena i prekršajna prijava. Carinarnica Split je od splitske Policijske uprave zatražila pomoć kako bi utvrdila je li Oliver zloupotrijebio privremeni uvoz broda pod stranom zastavom. Carinarnica je početkom listopada prošle godine zatražila provjeru radne dozvole i Iskaznice o dozvoli boravka u Češkoj Republici, i to preko hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova i Interpola i Ministarstva vanjskih poslova.
U spomenutom tumačenju bivše ravnateljice Carinske uprave Katarine Bakije upućenom Šimi Lučinu jasno stoji da "dokaz da hrvatski državljanin koji upravlja stranim prijevoznim sredstvom ima status osobe koja uobičajeno boravi u inozemstvu jest radna dozvola ili dozvola boravka, odnosno dokaz o posjedovanju poduzeća registriranog u stranoj državi". Istodobno, Carinarnica Split je od Policijske postaje Korčula i Lučke kapetanije Korčula zatražila dokaze o tome jesu li prošlog ljeta jahta "Marko I" i Oliver Dragojević na njoj, boravili u akvatoriju otoka Korčule.
Već u studenom prošle godine, nakon što je u Prag dostavljena i zatražena Oliverova fotografija, ured Interpola u Pragu je izvijestio splitsku PU da je na navedenoj adresi u Pragu 9, u Špitalskoj ulici broj 670, Oliver Dragojević - nepoznat. Interpol je izvijestio da Olivera na toj adresi nitko nikada nije vidio. Dakle, dozvola boravka Olivera Dragojevića na teritoriju druge države, na temelju koje je stekao pravo na uvoz i korištenje plovila, očito je lažna. Međutim, tu činjenicu Carinarnica Split nikada nije mogla konstatirati. Iz jednostavnog razloga što joj Policijska uprava Split nalaz praškog ureda Interpola, ni tri mjeseca nakon njezina prispjeća u Split, nikada nije dostavila. Carinarnici Split na njihovo traženje nije odgovorila ni Policijska postaja Korčula, dakako, ni Lučka kapetanija Korčula. Carinska istraga u "slučaju Dragojević" tako je morala biti zaustavljena.

Unosna zarada

"Slučaj Vujnović" i nedovršena istraga u "slučaju Dragojević" slikovito upućuju na sve mogućnosti zlouporabe hrvatskog chartera, izigravanja zakona, kaznenih djela i šteta koje se nanose državnom proračunu. Prema, policijskoj kaznenoj prijavi, s kojom istražni sudac Županijskog suda, očito, ne zna što činiti, Eduard Vujnović je oštetio državni proračun za 4,5 milijuna maraka. Provedena djelomična porezna kontrola ustanovila je da su štete koje hrvatskom proračunu čini 60-ak charter-tvrtki koje djeluju u Hrvatskoj, stostruko veća. Hrvatska vlada i Porezna uprava napokon bi morale povesti računa o tome kako naplaćivati porez i puniti državni proračun, a Carinska uprava utvrditi tko doista ima pravo na privremeni uvoz plovila.
Jednaka pravila moraju vrijediti za sve. Svi brodovi, bili oni u vlasništvu "Eckera", "Sunsaila" ili bilo koje druge strane tvrtke moraju biti registrirani pod hrvatskom zastavom, a porez na dobit ostvaren najmom i uslugama obavljenim u hrvatskom teritorijalnom moru, plaćati na račune hrvatskih, a ne stranih off-shore tvrtki. Sve do sada urađeno u slučajevima Vujnović i Dragojević, kao i u mnogim sličnim, do sada nepoznatim javnosti, vodi zadržavanju statusa quo, izbjegavanju zakona i šteti za državni proračun. Političkim i drugim pritiscima želi se spriječiti i pomisao na donošenje zakona koji bi sasvim precizno odredio uvjete eksploatacije chartera na Jadranu. "Crni charter" je mnogima daleko unosnija zarada.
(nastavlja se)

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.