strana 1 od 3

RAZGOVOR: Prof. dr. HRVOJE GOMERČIĆ, VODITELJ PROJEKATA
ZA ISTRAŽIVANJE SISAVACA I SPAŠAVANJE POSLJEDNJIH JADRANSKIH DUPINA

SPAS ZA DUPINE SU - REZERVATI!

Od ukupnoga broja stradalih dupina u posljednjih 11 godina, u 51 posto slučajeva uzrok smrti je prirodan, a 49 posto je stradalo od posrednog djelovanja čovjeka - od ribarskih mreža, progutanih plastičnih vrećica i sličnog, a među njima je i broj svjesno ubijenih - jedan je ubijen oštrim predmetom, drugi je uginuo od posljedica podvodne eksplozije, a treći od ranjavanja lovačkom puškom sačmaricom...

U posljednje se vrijeme, posebice od početka ove godine, u Jadranu sve češće nailazi na uginule dupine. Stradavaju od prirodnih bolesti, ali i zbog čovjeka. U protekle dvije godine smrtno ih je stradalo, što se zna, 30, a u siječnju i veljači ove godine 12. Brojka nije veća nego u svijetu i nije još uvijek dramatična, ali kako je riječ o sisavcima koji su inače ugroženi, o njihovoj se zaštiti ozbiljno promišlja, i to ne samo putem zakonskih odredaba. Između ostalog, razmišlja se i o rezervatima za dupine i centru koji bi se bavio proučavanjem tih sisavaca.
Aktivna su i dva projekta - projekt za istraživanje sisavaca Jadranskog mora, koji financira Ministarstvo znanosti, te međunarodni projekt spašavanja posljednjih jadranskih dupina, koji sponzorira njemačka organizacija Gesselschaft zur Rettung der Delphine. Projekti okupljaju desetak naših znanstvenika vezanih uglavnom uz Veterinarski fakultet u Zagrebu, a oba vodi profesor Zavoda za anatomiju, histologiju i embriologiju toga fakulteta, prof. dr. Hrvoje Gomerčić, s kojim razgovaramo o razlozima i mogućnostima zaštite dupina, kojih je u Jadranu danas, računa se, oko 200...

Sve manje dupina

- Kakva je situacija s dupinima u svijetu i Sredozemlju, posebice kod nas?
- U svjetskim je razmjerima uočen pad broja kitova, posebice velikih kitova usana od kojih su neke vrste, primjerice plavetni kit, dovedene do istrjebljenja. Nestankom velikih, sve su se više lovile i manje vrste kitova, pa i pojedine vrste dupina koji također spadaju u kitove, i to kitove zubane. Međunarodne dogovore o ograničavanju kitolova na sve načine pokušavaju izbjeći kitolovci iz Japana, Norveške i Rusije, a pojedine vrste dupina se masovno love, posebice u Japanu i na Faroe otocima u sjevernom Atlantiku, i to za ljudsku hranu, te u Južnoj Americi za ješku. Tako se neprekidno smanjuje i broj kitova, a i broj dupina; ne toliko, ali ipak... U Sredozemlju i u Jadranu oni nikada nisu bili predmetom komercijalnog lova, ali se njihov broj ipak smanjuje.

Zabrana mreža

- Zbog čega dupini stradavaju u Jadranu?
- Od ukupno stradalih dupina u posljednjih 11 godina, u 51 posto slučajeva uzrok smrti je prirodan, a 49 posto je stradalo od posrednog djelovanja čovjeka - od ribarskih mreža, progutanih plastičnih vrećica i sličnog, a među njima je i broj svjesno ubijenih - jedan je ubijen oštrim predmetom, drugi je uginuo od posljedica podvodne eksplozije, a treći od ranjavanja lovačkom puškom sačmaricom. Obalni dupini, među koje spadaju i naši dobri dupini, očito, uz prirodne uzroke poput raznih bolesti, parazitnih invazija i starosti, najčešće stradavaju posredno zbog čovjeka. Zapletu se u ribarske mreže pa se utope ili kradući ribu iz mreža progutaju i dio mreže. Najopasnije su u Jadranu, utvrdili smo, mreže stajačice veličine oka tri puta četiri puta tri puta četiri centimetra, jer im je vrh grkljana tih dimenzija pa mreža često sjedne na vrh grkljana u ždrijelu i uguši ih.
- Kako dupine najbolje zaštititi?
- Treba se, prije svega, točno pridržavati Zakona o zaštiti prirode koji izričito navodi da se ne smiju ubijati, rastjerivati niti na bilo koji drugi način ometati u njihovom normalnom životu. Upotrebu ovakvih mreža trebalo bi svesti na što manju mjeru ili, još bolje, zabraniti ih. Najbolji bi način bilo proglašenje što većeg područja strogim rezervatom za dupine, pri čemu treba naći ravnotežu između naših želja, odnosno zaštite dupina, i mogućnosti lokalnog stanovništva, ribara, turista, itd., odnosno mogućnosti države da osigura njihovu stvarnu zaštitu.
- Gdje predlažete osnivanje takvih rezervata?
- Prema našim dosadašnjim saznanjima, najbolje mjesto bilo bi područje zapadno od otoka Ugljana i Pašmana, jer nam se čini da se tu najviše zadržavaju. O određenoj je lokaciji ipak prerano govoriti jer se u razmatranje, isto kao i u vezi s njegovom organizacijom, mora uzeti mnogo faktora, uz sudjelovanje stručnjaka različitih profila. Samo proglašenje rezervata bez detaljno razrađenog načina njegovim upravljanjem ne bi donijelo željeni uspjeh. Sa stajališta zaštite dupina, inače, bilo bi najbolje da rezervat bude što stroži i što veći te dijelom otvoren, ali samo za ograničeni posjet. U Ministarstvu za zaštitu okoliša znaju za naša htijenja zasnovana na znanstvenim istraživanjima i oni ih svesrdno pomažu.
- Predlažete i osnivanje centra za istraživanje morskih sisavaca, poglavito dupina. Gdje biste ga locirali?

Dva razloga

- Razmišljamo o Zadru ili njegovim otocima, jer nam se ta lokacija čini najpovoljnijom zbog središnjeg položaja na hrvatskoj obali i zbog brojnih drugih razloga. Naša se istraživačka ekipa, osim toga, već udomaćila u Zadru i na Ugljanu, jer u tom području ima najbolje uvjete za znanstveno istraživanje dupina. Uostalom, i prvi i najpoznatiji hrvatski zoolog koji je prije više od sto godina pisao o morskim sisavcima u Hrvatskoj bio je Zadranin, akademik Spiridon Brusina. Možda je zanimljivo dodati da će se u Hrvatskoj akademiji znanosti, prvi put nakon punih sto godina, krajem ovog mjeseca razgovarati o dupinima.
- Zašto dupine, zapravo, osim uvriježene slike o njima kao dobrim sisavcima i lijepe slike koju pružaju, treba štititi?
- Takvo pitanje ne bi trebalo ni postavljati, jer je to sada zakonska obveza. Inače, dva su bitna razloga. Prvi je da su oni dio jadranske biocenoze i da se nalaze na vrhu prehrambenog lanca u Jadranskom moru. Kao krajnji predatori u moru - koji love svoju lovinu - održavaju ravnotežu u životnoj zajednici u moru te djeluju kao prirodni higijeničari i prirodni selekcionari životinjskih vrsta na nižoj stepenici prehrambenog lanca, isključujući iz razmnožavanja manje vrijedne i bolesne ribe i glavonošce. Drugi je razlog čisto etičke prirode, jer je nedopustivo da našim djelovanjem neka vrsta izumre i da tako nepovratno uništimo jednu vrstu ili jednu skupinu živih organizama koju je priroda tijekom povijesti stvorila.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.