strana 2 od 3

KAKO SU HRVATSKI ZNANSTVENICI dr. EDI MALETIĆ I dr. IVAN PEJIĆ
RIJEŠILI NAJVEĆU AMERIČKU VINARSKU ZAGONETKU

Omiljeno američko vino
rođeno je u Kaštelima

Do otkrića da je zinfandel zapravo kaštelanski crljenak, došlo se po pravom kriminalističkom obrascu - metodom analize DNA. Konačna potvrda stigla je iz Kalifornije. Vijest je u čas obišla (vinarski) svijet. Amerikanci slave hrvatske znanstvenike...

Vinarski svijet ovih dana bruji o Hrvatskoj. Upravo u Kaštelima nađen je ključ najveće američke vinarske zagonetke: pronađeno je rodno mjesto zinfandela, jednog od najomiljenijih američkih vina. Do otkrića je došlo po pravom kriminalističkom obrascu - metodom analize DNA. Otkriće naših znanstvenika dr. sc. Edija Maletića, docenta Agronomskoga fakulteta u Zagrebu, te njegova kolege dr. sc. Ivana Pejića, genetičara, da je zinfandel zapravo kaštelanski crljenak, provjerila je i potvrdila i dr. Carole Meredith, znanstvenica čuvena po proučavanju genetike vinove loze, s univerziteta Davis u Kaliforniji. Priču o konačnom otkriću porijekla zinfandela, koja podsjeća na sjajan scenarij za film, ovih dana kao svoju udarnu storiju donosi najpoznatiji svjetski vinarski časopis Wine spectator, širom svijeta o tome čitaju na Internetu, talijanske novine su prepune napisa o domovini zinfandela, trsu kaštelanskoga crljenka...

Jedino je Grgić vjerovao

Ali valja od početka. Zinfandel je jedno od najpoznatijih američkih vina, sorta toliko omiljena da se u Americi uzgaja na prostoru od oko 40 tisuća hektara, na površini koliku zauzimaju ukupni hrvatski vinogradi. Postoji udruga proizvođača i ljubitelja zinfandela ZAP, vrlo bogata i utjecajna u Kaliforniji, svake godine se u San Franciscu organizira festival zinfandela. I sve se o tome američkom vinu znalo osim - gdje je rođen. Za sve druge sorte vinove loze koje rastu u Novom svijetu utvrđeno je porijeklo, neke su stigle iz Španjolske, neke iz Njemačke, Austrije, Italije, Francuske, jedino za zinfandel, sortu koja daje gusto, crno, trpko vino, nisu znali odakle je stigla u Ameriku. Potraga za rodnom zemljom zinfandela traje već desetljećima. Pretpostavljalo se da je krajem 18. ili početkom 19. stoljeća preko bare stigla iz tadašnje Austro-Ugarske, ali kako je Monarhija tada obuhvaćala mnoge zemlje, ni približno se nije znalo odakle točno. Jedino je Miljenko Grgić, izuzetno cijenjeni i čuveni hrvatski vinar koji živi u Kaliforniji, posljednjih dvadeset i više godina uporno ponavljao da je zinfandel stigao iz Dalmacije, iz Hrvatske. On ovih dana, nakon otkrića, slavi uveliko iako nije potvrđena njegova druga teza da je riječ o plavcu malom (koji je, utvrđeno je, sin zinfandela.
Ovih dana smo s dr. Edijem Maletićem, dr. Ivanom Pejićem te Antom Vuletinom, direktorom poljoprivredne zadruge "Kaštelacoop" iz Kaštel Staroga koji je znanstvenike odveo do mjesta na kojem su našli trs zinfandela, odnosno kaštelanskog crljenka, obišli taj stari vinograd. Ispričali su nam kako je došlo do otkrića.
Negdje krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća jedan američki profesor bio je u Italiji u Puglii i vidio da jedna njihova sorta koju zovu primitivo jako sliči na zinfandel. Razvojem novih genetičkih metoda 1994. godine i definitivno je utvrđeno da je riječ o istoj sorti, da je primitivo zaista zinfandel. I kad se već mislilo da je riješena zagonetka porijekla zinfandela, da je on Talijan, ispostavilo se da je zinfandel dulje u Americi nego primitivo u Italiji. Dakle iz Italije nije došao, nego je u nju donesen. Postavilo se pitanje otkuda je onda došla ta sorta. Logično je bilo da je došla s istočne obale Jadrana - počeo je priču dr. Edi Maletić.
Miljenko Grgić je u Americi ukazivao na mogućnost da je to plavac mali jer daje vrlo slično vino. Na njegov nagovor profesorica Meredith je iz Kalifornije stigla u Dalmaciju, zajedno s dr. Edijem Maletićem i dr. Ivanom Pejićem obišla je terene po Dalmaciji i kasnije analizom DNA utvrdila da plavac mali nije zinfandel, ali da je njegov blizak potomak. Tajna je i dalje ostala nerasvijetljena.

Otkriće umalo izgubljeno

Prije četiri godine na zagrebačkom Agronomskom fakultetu započet je projekt čiji cilj je bio istražiti i genetički identificirati hrvatske autohtone sorte. U potragu za našim autohtonim sortama uključena je i ona i porijeklu zinfandela.
U realizaciji tog projekta planirali smo se koristiti metodama DNA analize, dakle utvrđivanja fingerprintinga genotipova, metodom dakle kojom se može "uzeti otisak prsta" neke sorte i onda se ona bez problema može prepoznati. To je metoda otprilike ista kao ona koja se koristi u kriminalistici - nastavlja dr. Ivan Pejić. Nakon što je dr. Carol Meredith utvrdila da plavac mali nije zinfandel, nego da je njegov potomak, bacili su se u potragu za drugim roditeljem plavca malog ne bi li suzili prostor na kojem treba tražiti zinfandel.
Situacija je bila takva da mi nismo mogli u Hrvatskoj naći ni originalni zinfandel, a ni tog drugog roditelja plavca malog. A to su očito morale biti važne sorte kad se njihovim križanjem dogodio plavac mali koji nam je najvažnija sorta. I utvrdili smo da je drugi roditelj plavca malog jedna sorta, koja je 1951. godine otišla iz Splita u jednu kolekciju u Montpeilier. U francuskoj kolekciji tu sortu su imali krivo obilježenu kao plavac mali. A što je to zapravo? Tko je drugi roditelj plavca malog? Nakon velike potrage, utvrdili su da je drugi roditelj plavca malog sorta dobričić sa Šolte. Zinfandel i dobričić su dakle križanjem "rodili" plavca malog.
Tek kad smo našli drugog roditelja, odnosno treću kariku u priči, mogli smo zatvoriti krug. Dok imate samo jednog roditelja, kao što smo mi imali zinfandela, onda ne znate odnose, kako se loza vegetativno razmnožava, svi su jednako stari. Tek kad dobijete onog trećeg, možete utvrditi tko je kome roditelj, a tko potomak... Kad smo našli dobričić, suzio nam se krug traženja zinfandela. Dobričić se uzgaja samo na Šolti i nekad davno u Kaštelima (gdje se zove slatinjanac), a povijesno je Šolta pripadala kaštelanskim grofovima...
Znanstvenici vele da su i prije bili uvjereni da je zinfandel odavde, jer su mu u Dalamciji našli jako brojnu blisku rodbinu: grka na Korčuli, babicu u Kaštelima, brački crljenak, plavac mali, plavac runjevac, plavinu, vranac... Te sorte dijele brojne karakteristike sa zinfandelom, što im je govorilo da je to nesumnjivo hrvatska sorta. "Jedino što zinfandel nismo mogli pronaći nikako. Fizički nije bio tu", kažu dr. Maletić i dr. Pejić.
Kako ste ga napokon pronašli?
Uz pomoć Ante Vuletina koji zna svaki vinograd po Kaštelima. Vodio nas je svuda po Kaštelima pa tako i u vinograd mladog Ivice Radunića u Kaštel Novi - na pravu adresu. Uzeli smo samo dva uzorka u tom starom vinogradu i jedan od ta dva bio je - zinfandel ili, kako ga u Kaštelima oduvijek zovu, kaštelanski crljenak.
Zanimljivo je da je otkriće umalo izgubljeno. Naime, kad su iz tog starog vinograda prvi put uzeti uzorci za analizu, greškom je u brzini uzet uzorak s babice, loze koja se omotala oko trsa zinfandela. Kad su iz genetskoga loboratorija u Kaliforniji analizirali uzorke koje su im poslali naši stručnjaci, javili su da je riječ o - babici.
Nisam mogao vjerovati da sam toliko pogriješio, znam kako izgleda babica i znam da to nije njezin trs, posumnjao sam u sebe na trenutak - govori dr. Edi Maletić. - I iduće godine mi odemo ponovno u taj vinograd i vidim da se oko tog trsa koji mi se činio kao mogući zinfandel omotala susjedna babica. Greškom smo u brzini bili uzeli uzorke s nje. Ovaj put smo uzeli prave uzorke s trsa i napravili DNA analizu u našem laboratoriju na fakultetu u Zagrebu. I - poklopio se DNA uzorak uzet u Kaštelima s onim originalnog američkog zinfandela. To je zapravo kaštelanski crljenak. Riješili smo američku zagonetku, pronašli smo domovinu zinfendela! On je hrvatska sorta, domovina mu je Dalmacija, Miljenko Grgić je ipak bio u pravu.

Oduševljenje u Americi

U ekipi koja je utvrdila da je američki zinfandel hrvatska sorta uz dr. Ivana Pejića i dr. Edija Maletića bili su u prof. Nikola Mirošević te dr. Jasminka Karoglan-Kontić.
Kakve su bile reakcije u Americi?
U Americi su vijest o našem otkriću primili s oduševljenjem, ali i s dozom rezerve. Poslali smo profesorici Meredith uzorak lista kaštelanskog crljenka,, bilo je malo problema pri slanju zbog one velike frke oko antraksa, i onda je i ona napravila njegovu analizu DNA i usporedila je s DNA zinfandela. "Otisak prsta" im je bio identičan! Vijest je odjeknula. Miljenko Grgić je presretan. Tražio je da mu odmah pošaljemo fotografiju tog Radunićeva trsa kaštelanskoga crljenka, veli da će je staviti na centralno mjesto u svom uredu.
Taj zinfandel, kako ga zovu Amerikanci, ili kaštelanski crljenak, morao je biti izuzetno kvalitetna sorta kad je u Dalmaciji ostavio toliko potomaka. Tako brojno potomstvo znači da je on stotinama godina morao biti u Dalamciji, a profesorica Meredith nam reče da se ne bi iznenadila da je on ovdje i tisuću godina, rekli su nam na kraju dr. Pejić i dr. Maletić koji će početkom ljeta na poziv ZAP-a, udruge proizvođača zinfandela, krenuti u Kaliforniju na veliku feštu. Naši znanstvenici i zinfandel su eto ovih dana lansirali Hrvatsku u sam svjetski vinarski vrh širom otvarajući vrata velikog američkog tržišta našim vinima (posebno zinfandelovu sinu plavcu malom) i vinogradarstvu.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.