ČETVRTAK 27. rujna 2001.

RATNI DOSJE U BiH    NAKON OSVAJANJA PLANINE OZRENA U RUJNU 1995., PRIPADNICI ODREDA "EL MUDŽAHID" POČINILI SU MONSTRUOZNE ZLOČIN
MUDŽAHEDINI SU ZAROBLJENICIMA SJEKIRAMA I PILAMA SJEKLI GLAVE

Mudžahedini pristigli iz arapskih i islamskih zemalja, okupljeni pod zastavom na kojoj je pisalo "Naš put je džihad", počeli su ritualno klanje u kampu Gostovci. Oni zarobljenici koji još nisu došli na red, morali su ljubiti već odsječene glave

Piše: Davorko STANIĆ

U Bosni i Hercegovini javno se mišljenje proteklih dana prisiljeno suočiti s činjenicama o ratnim zločinima koje su počinile postrojbe Armije BiH i sve brojnijim zahtjevima Haaškog tribunala za izručenje osumnjičenika bošnjačke nacionalnosti. General Sefer Halilović dragovoljno se uputio u Haag, spreman dokazivati da su Alija Izetbegović i general Rasim Delić najodgovornije osobe za provedbu operacije "Neretva 93", u kojoj je došlo do pokolja Hrvata u selu Grabovici.
S nevjericom su u Sarajevu primljene vijesti o navodnom boravku Alije Izetbegovića u Haagu i o tajnoj optužnici koja je podignuta protiv njega. Iako službeni potezi sarajevskih vlasti i reakcije građana naglašavaju potrebu otkrivanja ratnih zločina bez obzira na nacionalnost, objavljivanje pozadine borbi za srednjobosanski gradić Vozuću i detalji o operaciji "Uragan 95" izazvali su stanje dubokoga šoka.

Odsječene glave kao dar?

Tek kada su istražitelji Haaškoga suda završili svoju trogodišnju istragu, i kada je postalo jasno da će se Međunarodni tribunal vrlo skoro pozabaviti i zbivanjima na planini Ozrenu od svibnja do rujna 1995. godine, bosanskohercegovačka javnost je doznala pojedinosti jedne od najkrvavijih i najmonstruoznijih ratnih priča.
Tijekom višemjesečnih napora Armije BiH za oslobađanjem Vozuće, uspostavljanje kontrole nad Ozrenom i komunikaciju Zenica-Tuzla, pripadnici Odreda "El Mudžahid", koji je djelovao u sklopu Trećeg korpusa Armije BiH, počinili su masakr nad ranjenim i zarobljenim vojnicima Vojske Republike Srpske. Mudžahedini, pristigli iz arapskih i islamskih zemalja, okupljeni pod zastavom na kojoj je pisalo "Naš put je džihad", stacionirani u naselje Podbrežje kod Zenice, brutalno su likvidirali i pogubili pedesetak srpskih vojnika odsjecajući im glave sjekirama i sabljama.
Dramatična pogubljenja i ratoborni mudžahedini koji u rukama drže odsječene srpske glave snimljeni su na propagandnim videokasetama Odreda "El Mudžahid" koje se distribuirane donatorima po islamskim država. No, užasavaju tvrdnje svjedoka i bilješke istražitelja da su glave nesretnih srpskih vojnika Treće ozrenske i Srbačke brigade navodno završile u Iranu i u sarajevskom kabinetu Alije Izetbegovića, kao dar i dokaz vjernosti Alahu i islamu.
Komisija za traženje nestalih Republike Srpske nakon daytonskog sporazuma tragala je za 463 osobe nestale na području Vozuće u jesen 1995. godine. Kući se iz zarobljeništva vratilo 157 srpskih vojnika. Na različitim lokacijama, tijekom istrage koju su na zahtjev obitelji nestalih i srpskih udruga "Vijenac" i "Vozuća",

1999. godine pokrenuli Carlos Westendorp i glavna tužiteljica Haaškog tribunala Louise Arbour, ekshumiran je određeni broj tijela bez glava. Ali, ni do danas nisu pronađeni posmrtni ostaci oko 240 osoba srpske nacionalnosti.
Mudžahedinski pokolj čudom je preživjelo osam zarobljenih srpskih vojnika. Dovoljno da njihova svjedočenja pokrenu istragu o ovom ratnom zločinu, koju je srpska strana uporno zahtijevala, teško optužujući zapovjednike Drugog i Trećeg korpusa Armije BiH, generale Seada Delića i Sakiba Mahmuljina.
Posebno Mahmuljina, koji je od formiranja Odreda "El Mudžahid", u kolovozu 1993. godine u Zenici, bio ovlašteni časnik Armije BiH za vezu mudžahedina s državnim vrhom i Alijom Izetbegovićem. Sakiba Mahmuljina, koji je nakon daytonskog sporazuma postao zamjenik ministra obrane Federacije BiH, sarajevski mediji terete da je kao zapovjednik Trećeg korpusa Armije BiH posebno pridonio islamizaciji vojske.

Srbi skršeni za sedam minuta

Vojne pripreme za napad na Vozuću i zauzimanje planinskih kota na Ozrenu, koje su na 2000 metara nadmorske visine samouvjereno držali bosanski Srbi, započeli su u svibnju 1995. godine. Prva operacija nosila je naziv "Crni lav". Njome je Armija potisnula Vojsku Republike Srpske, prekinula njihovu komunikaciju preko Ozrena i stvorila pretpostavke za napad na Vozuću. Međutim, napad na srpske položaje koji je uslijedio 27. svibnja 1995. godine donio je prvu veliku ratnu pobjedu mudžahedina nad Srbima. Naime, pripadnici "El Mudžahida" su za samo sedam minuta osvojili strateški važnu kotu Podcjelovo i potpuno razbili linije srpske obrane. Pune dvije godine Podcjelovo, koje su zbog važnosti Srbi nazivali "vrata srpske Moskve", postrojbe Armije BiH nisu uspijevale osvojiti.
Već tada su se mudžahedini krvavo obračunavali sa srpskim ranjenicima i zarobljenicima. Na Podcjelovu nastaju i prvi videozapisi na kojima se vidi odsjecanje glava oštrim sjekirama i unakažena obezglavljena tijela koja leže u dubokim blatnim rovovima. Ali, na Podcjelovu je poginuo i mudžahedinski emir (zapovjednik) Abdulah Libi.
"U srpnju je prema Vozući uslijedila operacija nazvana ’Bitka ponosa’, a onda 10. rujna 1995. godine i posljednja faza ove svete operacije — ’Uragan 95’", piše u izvještaju koji je 13. rujna 1995. godine u svijet Internetom uputila "American Islamic Group". AIG ističe da je u tijeku operacija "Muslimanska Bosna": "Poslije dugog planiranja, izviđanja i molitvi, ruke mudžahedina su dignute prema nebu moleći Alaha za pobjedu!" Operacijom "Uragan 95" neposredno je zapovijedao Refik Lendo, prvi čovjek operativne grupe "Bosna", na području Žepča i Zavidovića. Uz postrojbe Drugog i Trećeg korpusa, među kojima je odred "El Mudžahid" opet imao poseban i najteži zadatak, jesu i "Crni labudovi", koji su počinili i ratni zločin u Grabovici. Cilj operacije je bio osloboditi Vozuću i "stavljanje neprijatelja u okruženje do uništenja".

Izvještaj Abu Ma’lija

Krajnji cilj "Uragana 95" bio je progon Srba i naseljavanje 10 do 15 tisuća bošnjačkih izbjeglica (muhadžira) iz Srebrenice i Žepe. Sasvim je očigledno da se o njihovu povratku u bošnjačkom političkom vrhu nije ni razmišljalo. Jedan od zapovjednika Armije BiH u svojem je dnevniku zapisao da "za akciju postoji osobna naredba i zainteresiranost predsjednika Izetbegovića". Određene su stimulativne mjere za osvajanje neprijateljskih tenkova i naoružanja u iznosu od 300 tisuća maraka. To se odnosilo na odabrane postrojbe, među kojima je bio "El Mudžahid".
Među srpskim vojnicima na Ozrenu vladalo je uvjerenje da ne mogu biti vojnički poraženi. Međutim, iako dobro ukopani i nadmoćno naoružani, Srbi nisu mogli shvatiti što dogodilo kada su mudžahedini krenuli. "Vladao je potpuni kaos. Dok zovem megafonom vojnike Armije BiH na predaju, primijetim dim i saznam da na dva kilometra iza mojih leđa gori srpsko selo. Tada mi postaje jasno da su nam ušli iza leđa", svjedočio je jedan oficir Četvrte ozrenske brigade.
Pripadnici "El Mudžahida" su za četiri minute osvojili stratešku kotu Paljenik i srušili cijelu srpsku obranu. Vozuća je bila potpuno opkoljena. "Kao i u prethodne dvije operacije, i u ovoj je poginuo emir, brat Abu Thabit Al-Masry", piše u izvještaju novog emira mudžahedinskog bataljuna Abu Ma'alija, koji navodi imena poginulih mudžahedina iz Jemena, Alžira, Saudijske Arabije, Tunisa i Bosne.
"Džihad-operacije oko Vozuće još traju", izvještava zapovjedništvo trećeg korpusa Abu Ma'ali. "Mnogo neprijateljskih vojnika je ubijeno, a 60 zarobljeno". Zbirno središte za zarobljenike bilo je selo Kesten, smješteno između Zavidovića i Banovića. Umjesto u zatvor u Zenici ili Dom penzionera u Zavidovićima, mudžahedini su srpske zarobljenika odveli u svoj kamp, u selu Gostovcima, 12 kilometara od Zavidovića. I upravo u tom kampu počelo je ritualno klanje koje je ostalo zabilježeno videozapisom i svjedočenjima preživjelih Srba.
Njihova svjedočenja potvrdila su i fotografije koje su snimili sami mudžahedini. Na njima se vide svezani, ali živi zarobljenici polegnuti na tlo. Na jednoj fotografiji iza vezanih vojnika tamnoputi mudžahedin oštri veliku mesarsku sataru kojom će oni biti ubijeni. Zarobljenici su danima živjeli u toru za stoku, bez hrane i pića, zabilježili su haaški istražitelji.
Mudžahedini su zarobljenim srpskim vojnicima davali noževe, pod prijetnjama likvidacijom tražeći da se međusobno ubijaju. Izranjavanima su mudžahedini odsjecali glave, sjekirama ili motornim pilama. Oni koji su još uvijek bili živi, morali su ljubiti odsječene glave, koje su poslije zakucavane na drveće. Zarobljenici su goli visjeli naglavce, vezani konopima, a mudžahedini su im zakivali spolne organe. Zatim su na zarobljenike vezivali cigle, potapali ih u bačve s vodom, u kojima su se pod težinom utapali.
"Mi posjedujemo originalnu dokumentaciju o tim smaknućima. To su snimke od kojih se ledi krv u žilama", izjavio je prije nekoliko godina bivši ministar policije Republike Srpske Tomo Kovač. Srpska strana je svu dokumentaciju dostavila Haaškom tribunalu.

Srpski oficiri skriveni u zatvoru

Komisija RS je uporno tragala za nestalima tijekom operacija oko Vozuće. Krajem 1996. godine predstavnici komisije Milan Ivančević i Goran Krčmar otišli su u Zenicu na sastanak sa Sakibom Mahmuljinom, tražeći da bošnjačka strana oslobodi preostale ratne zarobljenike iz KPD-a Zenica. Mahmuljin je takvu mogućnost negirao, ali je Ivančeviću u četiri oka priznao da su srpske vojnike u kampu Gostovci mudžahedini pogubili odsjecanjem glava.
"General Mahmuljin mi je rekao da su mudžahedini koji su ubili vojnike u Gostovcima, darovali 28 glava Aliji Izetbegoviću, a ostalih 28 poslali u Iran", svjedočio je poslije Ivančević.
Ipak, nakon gotovo dvije godine tamnice, IFOR je u kolovozu 1997. godine u zatvoru u Zenici ipak našao skrivene srpske zarobljene oficire Nenada Škrbića iz Banje Luke i Dušana Škrebića iz Teslića. Obojica su bila zarobljena u rujnu 1995. godine u selu Donjoj Bukovici na Ozrenu. Mahmuljin je za njih, kazano im je, potraživao tijela svoje dvojice braće, koju su Srbi ubili početkom rata u Kozarcu. Još petorica vojnika za koje su Srbi imali informacija da su u KPD-u Zenica, nisu pronađena. Tijela ubijenih vojnika u kampu u Gostovcima nikada nisu pronađena, jer su iz grobnice pokraj mjesta Kučica njihovi posmrtni ostaci iskopani i razbacani. Pronađene su kosti, fragmenti lubanje i šaka. Za tri nađena tijela utvrđeno je da su vojnici Prnjavorske brigade nestali u svibnju 1995. godine.

Dosje u Haagu

U ekshumaciji na lokaciji Stog 1997. godine pronađeno je 21 tijelo, od toga 17 bez glave. Na susjednoj lokaciji od 17 tijela, 14 je bilo bez glave. Na koti Paljenik u ljeto 1997. godine pronađeno je još 12 tijela vojnika Srbačke brigade. Srpska komisija je na prostoru Vozuće pronašla 11 lokacija s izmještenim grobnicama. U njima je, tvrde Srbi, još 137 tijela koja su otkopana i premještena kada je počela istraga.
Nalazi Dokumentacionog centra za ratne zločine u Banjoj Luci upućeni su u Haag. Haaški istražitelji su dugotrajnom istragom potvrdili istinitost i originalnost prikupljenih dokaza. Njihov dosje jasno utvrđuje odgovornost odreda "El Mudžahid" za počinjene ratne zločine, ali se bavi i širim djelovanjem islamskih dragovoljaca u sklopu Trećeg korpusa Armije BiH. Sasvim je izvjesno da je general Mahmuljin sljedeći na listi visokih vojnih dužnosnika koje će tražiti Haaški sud.

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2001.09.27.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)