PONEDJELJAK 24. rujna 2001.

PRLIĆ I PARTNERI SADA PERU ROBU U ČISTOM MORU MAKARSKE RIVIJERE

Nekadašnji vozač šlepera Dinko Slezak Dika, Prlićev partner i prijatelj, danas vrijedi oko pola milijarde maraka. Uz "Interinvest", vlasnik je "Prve sportske kladionice" i mostarske "Optime", a krenuo je u osvajanje hotela na Makarskoj rivijeri

Pišu: Neven KATUNARIĆ i Marijan PUNTARIĆ
Snimio: Tom DUBRAVEC

Mnogima je nejasno zašto su Jadranko Prlić i Neven Tomić, smijenjenog rektora Sveučilišta u Mostaru dr. Marka Tadića, smjestili samo u skromnu fotelju direktora Ureda za veterinarstvo BiH. Od 1992. do 1996. godine Tadić je kao HDZ-ov kadar bio na identičnoj dužnosti u Uredu za veterinarstvo Republike Hrvatske, gdje je tada potpisivao sva rješenja za uvoz i provoz stoke, mesa i životinjskih prerađevina. U vrijeme velike nesigurnosti i pojave kravljeg ludila u Velikoj Britaniji, upravo je Tadić bio taj koji je Lijanovićima omogućio uvoz sumnjivih kontingenata mesa preko trećih zemalja, kako bi se prikrivalo njegovo stvarno podrijetlo.
Nakon što je takva praksa otkrivena, a seljaci u Hrvatskoj zaprijetili pobunom zbog fiktivnog i papirnatog uvoza stoke u BiH i izvoza u Hrvatsku, Tadić je otpušten iz Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od zatvora ga je, navodno, spasila njegova supruga Vera, koja je 1996. bila konzul Republike Hrvatske u Njemačkoj, a nakon toga i hrvatska veleposlanica u Južnoj Africi.
Imenovanje na mjesto šefa Ureda za veterinarstvo BiH znači da Tadić mora ponovno, za sebe i Lijanoviće, odigrati istu ulogu, ali u politički povoljnijim uvjetima. Mladen Ivanković je postao Alijansin federalni ministar, a Jerko Ivanković zastupnik u Domu naroda Federacije. Marko Tadić preko veterinarske inspekcije već kontrolira sve granične prijelaze u Federaciji, od Orašja do Doljana, što znači da ima potpunu kontrolu nad uvozom mesa i mesnih prerađevina.

Iako se Tadić često predstavlja kao profesor sveučilišta u Ljubljani, Zagrebu i Sarajevu, u Sarajevu ga drže tek spretnim prodavačem. Naime, Tadić je stekao veliku obiteljksku kuću u Goričanu, stan u Zagrebu, stan u Njemačkoj i vilu u Opatiji. Navodno posjeduje i planinsku kuću na Bjelolasici, te vinograd i klijet u Zagorju.

Prlićeva industrijska zona

Unutar Prlićeva poslovnog carstva značajno mjesto pripada graditeljstvu i obnovi. Jadranko Prlić je znao da je obnova ratom porušenog Mostara i BiH unosan posao. Iako se spominju Prlićevi udjeli u poznatoj hrvatskoj građevinskoj tvrtki "Samoborka", monopol nad graditeljstvom, izgradnjom stambenih i poslovnih objekata u Mostaru i okolici, te izgradnji putova, stekla je tvrtka "Interinvest". Ta građevinska tvrtka vlasništvo je Prlićeva poslovnog partnera i prijatelja Dinka Slezaka Dike. Slezak je nekada vozio šlepere "Autoprijevoza" Mostar, bavio se trgovinom zlatom, a prije rata uspio u Mostaru otvoriti robnu kuću koja se znakovito zvala "Talijanka". Slezak se potom preorijentirao na graditeljstvo, postao vlasnik "Interinvesta", a njegova se imovina danas procjenjuje na oko 500 milijuna maraka.
"Interinvest" je, zahvaljujući Prliću, osim stambenih objekata, izgradio sve reprezentativne mostarske javne objekte: zgradu Vlade Federacije, osiguranja, Zavoda za platni promet, Mirovinskog fonda, čak i Hercegovačke banke. Očito je, kao zalog i pokušaj pomirenja između dviju suprotstavljenih grupacija, Slezak dobio prigodu da izgradi zgradu konkurentske Hercegovačke banke. Kako su svi objekti "Interinvesta" nalik jedan drugom, a u Mostaru su ih prozvali "klonirane zgrade".
Na predjelu Bišće polje, nadomak Mostara, Slezak je izgradio novu betonaru. Zapravo, Bišće polje još zovu Prlićeva industrijska zona. Jedan do drugoga svoje objekte su podigla trojica najznačajnijih Prlićevih poslovnih partnera. U Bišće polju Niko Dodig je izgradio benzinsku crpku, odmah do nje Marijan Primorac je izgradio veliko "Primorkino" skladište, a Dinko Slezak podigao betonaru. Slezak se sa svojim prijateljima priprema za još jedan veliki građevinski pothvat. S hotelskim poduzećem "Makarska", navodno, već je dogovorena prodaja malog hotela "Park", smještenog između hotela "Meteor" i "Dalmacija". Na tome mjestu Slezakov "Interinvest" spreman je izgraditi hotel od osam katova. Cijela investicija teška je 15 milijuna maraka.
Slezak se sprema kupiti i neke objekte HP-a "Tučepi", ako se vlasti u Hrvatskoj ne zapitaju radi li se o unosu stranog kapitala ili novca "opranog" u nizu sumnjivih poslovnih transakcija. U slučaju kupnje makarske "Amfore", navodno slovačkim ulaganjima, to pitanje nitko nije postavio. Međutim, i obitelj Lučić pretendira na "turistička ulaganja" i nastoji otkupiti hotel "Park". Stoga treba očekivati žestoki sudar dviju hercegovačkih poslovnih grupacija, Lučićeve i Prlićeve.

ZAP na samrti kupuje opremu

Dinko Slezak Dika vlasnik je "Prve sportske kladionice", izravne konkurencije sportskim kladionicama Igora Štimca. Međutim, i Primorca i Dodiga smatra se suvlasnicima Slezakove "Prve hrvatske kladionice". Slezak je vlasnik i lanca kladionica "Derby" u Bosni i Hercegovini, a Prlićevu klanu, navodno, pripadaju i poznate kladionice "Bet shop", kojima kao vlasnik figurira Matija Martić. Slezak jako voli kocku, pa je čest gost poznate kockarnice u Klagenfurtu. U Mostaru misle da je i ona njegovo vlasništvo.
Međutim, Slezak vodi računa i o informatičkoj opremi. Zajedno s Primorcem i Dodigom, vlasnik je tvrtke "Optima" Mostar i "Optima" Banja Luka, koje duže vrijeme imaju ekskluzivne ugovore s organima Herceg-Bosne, Federacije BiH i svih međunarodnih agencija o nabavi kompjutorske i informatičke opreme. Prije nekoliko dana u Sarajevu je objavljeno da je Niko Dodig, samo dan nakon Prlićeva imenovanja u novi sastav Vijeća ministara, preuzeo tvrtku "Optima OR", koja je zastupnik talijanskog "Olivettija" za BiH. Ali iza velikih poslovnih angažmana i uspjeha "Optime", čiji je direktor i prijavljeni vlasnik Tiho Marić, stoje Jadranko Prlić i Neven Tomić. Iako se još prošle godine znalo da će zavodi za platni promet biti ukinuti i da će poslovne banke preuzeti unutarnji promet, vodstvo ZAP-a je ušlo u projekte izgradnje novih županijskih sjedišta u Mostaru i Širokom Brijegu. Najskuplji informatički sustav i cjelokupnu opremu, ZAP je kupio kod "Optime". Ta je igra porezne obveznike stajala 10 milijuna maraka.
Svi poslovno-politički sustavi u BiH razvili su se i opstali samo ako su unutar grupacije imali svoju poslovnu banku. Prlić i Tomić su najprije odabrali Hrvatsku banku i s Berislavom Kutlom sklapali primamljive kreditne aranžmane. Kada im se Hrvatska banka otela kontroli, njihova prateća banka postala je Hrvatska poštanska banka Mostar, sada Raiffeisen banka Mostar. Prijateljstvo Nevena Tomića i direktora HPB-a Davora Šimića imalo je presudnog utjecaja na razvoj, poslovanje i privatizaciju te banke.
Naime, javno poduzeće HPT Mostar u svojem vlasništvu je imalo 51 posto dionica Hrvatske poštanske banke. Na ime osnivačkog uloga, mostarski poštari su 20 posto udjela u kapitalu Hrvatske poštanske banke Mostar prepustili Hrvatskoj poštanskoj banci Zagreb, kojom je upravljala Ljerka Ercegović. Ostalih 31 posto dionica postao je društveni kapital, kojim je trebala upravljati Vlada Federacije BiH. Prvi korak u preuzimanju Hrvatske poštanske banke Mostar, Prlićeva skupina je učinila dokapitalizacijom, kada je temeljni kapital HPB-a Mostar, u skladu sa zakonom, podignut na 10 milijuna maraka. Međutim, slučajno ili namjerno, istekao je rok za privatizaciju onih 31 posto društvenog kapitala u HPB-u Mostar. Nitko nije najavio kupnju, pa je upravljanje tim udjelom preuzela federalna Agencija za bankarstvo. No, čim je vrijednost 31 posto bančina kapitala značajno pala, javili su se "duševni" kupci.

Pozadina udara na Hercegovačku banku

Od Agencije su četvorica kupaca vrlo jeftino otkupila državne udjele. Treba li napominjati da su upravo Dodig, Primorac i Slezak postali novi suvlasnici Hrvatske poštanske banke. Četvrti kupac bio je Dubravko Grgić, vlasnik "Euroherc osiguranja". Iako je bliži grupaciji braće Lučić, Grgić je udovoljio molbi Nevena Tomića. Ali, to nije kraj operacije. Hrvatsku poštansku banku Mostar kupila je austrijska Raiffeisen banka. Zbog temeljitog udara i kriminalizacije Hercegovačke banke, vrijednost HPB-a je naglo porasla. Austrijanci su shvatili da se uništenjem konkurentske Hercegovačke banke za HPB Mostar otvaraju velike mogućnosti, te nisu žalili novca. Novi vlasnici HPB-a tako su banku čiji je osnivački kapital vrijedio 10 milijuna maraka, uspjeli prodati za 80 milijuna maraka. Davor Šimić (p)ostao je direktor Raiffeisen banke Mostar.
Kako je u okviru nedavno objavljenog plana Colina Munroa o podršci mostarskom gradonačelniku Nevenu Tomiću, Tomić uporno tražio kriminalizaciju poslovanja i rezultate revizije Hercegovačke banke, kako bi se u javnosti čule tvrdnje da je upravo Neven Tomić tražio najradikalniji obračun s Hercegovačkom bankom kao leglom nacionalista i tvrdolinijaša, onda se ne može odbaciti pomisao da je udar na Hercegovačku banku ponajmanje principijelne ili političke naravi, već da se, zapravo, radi i o izravnom obračunu Prlićeve skupine s konkurencijom na bankarskom tržištu Bosne i Hercegovine.

Profinjenost i elegancija Prlićeva sustava

Jadranko Prlić i skupina oko njega sasvim su sigurno najjača ekonomska i financijska grupacija u BiH. Imovina kojom raspolaže Prlićev imperij procjenjuje se na oko tri milijarde maraka. Više od brojki fascinira uvezanost i osmišljenost cijelog sustava koji je kroz zakonodavstvo Herceg-Bosne, Federacije i države BiH uvijek pronalazio putove kojim će se kontrolirati novčani tokovi, kretanje visokotarifnih roba, bankarski kapital. Prlićev sustav impresionira načinom na koji je poticana nelojalna konkurencija i oštećeno hrvatsko gospodarstvo, načinom na koji su se gospodarske bitke za utjecaj, tržište i novac prestavljale kao sudar političkih i svjetonazorskih programa, oštar sukob konzervativnih, lokalnih i suvremenih, europskih ideja. Fascinira elegancija i profinjenost kojim se "prao" novac zarađen "trgovinom" naftom, duhanom, poljoprivrednim proizvodima, klađenjem, i to uglavnom na području Makarske.
Prlićev i Tomićev sustav su potvrdili da je politika samo okvir i sredstvo koje osigurava, opravdava i daje alibi svakom ekonomski isplativom potezu. Prlić i Tomić tako su postali paradigma svojevrsnog ekonomskog makijavelizma koji može preživiti svaku promjenu i ostati na nogama u svakom vremenu i političkom sustavu. Svi politički principi i programi, svi nacionalni interesi i građanska prava, samo su prazna priča. Novac (p)okreće svijet.
Logika nezajažljivog stjecanja Prlićeva poslovnog carstva potvrđuje se i novim upravo započetim duhanskim ratom za Fabriku duhana Sarajevo. Naime, između British American Tobacca i Tvornice duhana Rovinj, čije interese zastupaju Tomić i Prlić, započela je nesmiljena borba za kontrolni paket dionica FDS-a. Ništa čudno, jer Fabrika duhana Sarajevo ostvaruje godišnji promet od 250 milijuna maraka.

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2001.09.24.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)