SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ teme dana ]
[ ekonomija ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ zivot ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ bih ]
[ dalmacija ]
[ tribina ]
[ prilog sport ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
( zadnje vijesti )
[ impresum ]
   
[ mali oglasi ]
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
[ prometni vodic ]
       

 

PRILOG SPORT

PONEDJELJAK 24. rujna 2001.



SPORT

"BIJELI" JEDVA DO POBJEDE
BOŠNJAK! DA SE NIJE KISNULO UZALUD ...

HAJDUK - CIBALIA 1:0

SPLIT — Gradski stadion u Poljudu. Gledatelja oko 2000. Hajduk — Cibalia 1:0 (1:0). Sudac: Nikola Petir (Kašina) — 6,5. Strijelac: Bošnjak u 36. minuti. Žuti kartoni: Erceg, Vejić, Srna i Butorović (Hajduk), te Antić i Pavličić (Cibalia).
NAJBOLJI IGRAČ: Ivan Bošnjak (Hajduk).
HAJDUK: Pletikosa (6,5), Srna (6), Đolonga (5), Sablić (6), Štimac (6,5), Vejić (6,5), Andrić (6,5) (od 89. Pirija —), Carević (6), Erceg (5,5) (od 66. Butorović —), Bošnjak (6,5), Deranja (6) (od 62. Radčenko —).
CIBALIA: Marić (6,5), Antić (5), M. Jurić (5), Tkalčević (6), Lučić (5,5) (od 75. H. Ratković —), Pernar (6), Bartolović (5), J. Jurić (5,5), Karabogdan (5) (od 46. Grgić 5), Pavličić (5,5), Križanović (5,5) (od 66. Marquez —).

Izvijestio: Slaven ALFIREVIĆ


Tko će komu ako ne svoj svomu — Ivan Bošnjak   Snimio Božo VUKIČEVIĆSamo tri boda na kontu Hajduka ostat će zapisana s ove utakmice, dojam blijedi i bolje je da izblijedi, posebice što je drugo poluvrijeme sporo protjecalo za pristaše "bijelih" koji su jedva čekali da pješčani sat konačno iscuri. Hajduk je bio mnogo bolji sve dok nije poveo, bilo je šansi, posebice glavom, da se matira Marić.
U nastavku se prvenstvena obveza pretvorila u — mučenje za Splićane, posebice otkako je Cibalia provirila iz svoje ljušture pa se poželjela nadigravati: onako pomalo neobavezno pa i riskantno, ako im se što posreći — dobro, a ako ne — opet dobro, nema veze.
Nije im se posrećilo jer je na visini zadatka bio zapovjednik obrane Igor Štimac i do njega u skoku nenadskočivi Hrvoje Vejić.
U napadu dodatnu špricu nije unio Dmitrij Radčenko zato što je srednji red Hajduka "pao". Nije ni čudo, jer za većinu mjesta u momčadi postoje kakve-takve zamjene i rošade, ali dva mlada momka, Andrić i Carević, predstavljaju osovinu koja je prinuđena igrati ritmom četvrtak — nedjelja. Oni moraju igrati bez predaha. I logično je da ostanu bez daha. A još su i Đolongu "zatvarali".
U slabijem izdanju drugog poluvremena Hajduk nije kažnjen. Ostalo je 1:0 što je zasluženo. Šteta je da publika ne nosi dojam iz prvog, nego iz drugog dijela utakmice. Uvijek je to tako, prvih pola sata zaboraviš, pamtiš ono sa čime si izašao sa stadiona.
No, nema se tu što ni pamtiti, samo upisati tri boda. I to je jedino važno u utrci za šampionskim naslovom, koja u ovoj ligi 16 "boranije" postaje nesmiljena. Svaki neodlučen rezultat tretira se kao poraz.
Posebnu crtu ostavljamo za Ivana Bošnjaka. Na povjerenje je uzvratio nesebičnom trkom kako i dolikuje Hajdučkom srcu. Poljubio ga je i pogodak (on to zna lakoćom realizirati u trku protiv vratara — kao Zurawski). Svakako će biti sve bolji kako mu ružna ljetna epizoda povratka iz Marseillea bude sve dalje u prošlosti.

 

[ stranica priloga ]

   

Udarac iz kuta i zadnja minuta

Cibalijini nogometaši u cijelom susretu nisu izveli niti jedan korner, iako su dva zaradili. Naime, u zadnjoj miuti prvoga dijela, prije izvođenja sudac Petir označio je kraj, što je izazvalo ironičan osmijeh trenera gostiju Čopa, a isto je ponovio i na kraju utakmice, uz prosvjede gostiju.
Pravila nogometne igre kazuju da jedina odluka suca koja se mora izvesti i nakon istjeka nadoknade vremene jest kazneni udarac. Dakle, nema govora o sudačkim pogreškama.

   B. DUPLANČIĆ

KRONIKA: IZ MINUTE U MINUTE
Jedan sva tri vrijedan

1 — Već se Bošnjak našao u prodoru i polušansi;
4 — Đolonga je pokušao iz daljine;
6 — Cibalia je zakoračila preko centra i odmah je zamirisalo na opasnost. Probio se Karabogdan, ali je Štimac pravilnim postavljanjem i ispruženom nogom spriječio da dođe do mat-pozicije;
12 — Prekid zdesna izveo je Srna, a Vejić bio najviši u skoku, Marić je izbio loptu preko gola u korner. Iz kuta je nabacio Carević daleko na suprotnu lijevu stranu, tamo je Erceg otrčao po loptu i sustigao je prije auta. Vratio se prodorom u šesnaesterac pa nabacio na drugu stranu Đolongi koji je pucajući glavom pogodio bližu, desnu vratnicu;
13 — Novi prodor Bošnjaka i novi korner. Carević je po običaju naciljao Vejića, ali je i Marić bio vrlo priseban;
14 — Iz gropa, čvora, u šesnaestercu Cibalije ispala je lopta van. Taman da je oštro poklopi Andrić, međutim, udarac je koliko oštar, bio i netočan;
15 — Pljusak. Sručilo se nebo na zemlju. Rezervni nogometaši Cibalije koji su se zagrijavali od samog početka potrčali su u hodnik ispred svlačionica, ispod tribina, da se ne smoče. Četvrti atbitar Darko Feljan vratio ih je u arenu, neka kisnu, ne mogu se zagrijavati u zatvorenom dok utakmica traje;
21 — Novi korner i lopta je zapela u kaljuži ispred Marića. Izbio je Bartolović metar ispred crte;
25 — Slijeva je ubacio Đolonga, a Deranja pokušao zahvatiti loptu u pirueti. Dolazilo mu je na lijevu, a on bi radije desnom nogom. Koliko je bilo efektno, nije bilo efikasno;
27 — Sad je Srna zdesna nabacio Vejiću na glavu, šut je uletio Mariću u naručje;
28 — Stala je kiša;
1:0 BOŠNJAK
36 — ... a mi smo se već umorili zapisivati iz minute u minutu sve Hajdukove pokušaje. I onda "droit au but", što bi Francuzi rekli "ravno u mrežu". Pletikosa je postao server kontre, kao nekad Mešković. Pamtite li Rizaha Matu Meškovića i njegova dodavanja rukom preko centra? Plete je to uradio nogom, reska lopta koja je uhvatila Cibaliju na spavanju. Bošnjak ju je prihvatio visoko podignutom nogom. Onda je tu svijeću Deranja glavom u skoku proslijedio Bošnjaku u for. Vinkovčanin u dresu Hajduka nepogrešivo je realizirao situaciju jedan na jedan protiv Marića i Hajduk je zasluženo poveo — 1:0;
44 — Nova uspjela akcija Bošnjaka izazvala je publiku da Hajdučkom srcu zaplješće na otvorenoj sceni. Bio je to aplauz ohrabrenja da se Bole što prije vrati u formu;
46 — Udarilo je Andrića po zglobu, dugo se previjao i nosila su morala doći po njega. Ipak, nastavio je igru;
49 — Oštar udarac Srne Marić je obranio;
57 — Cibalia se otvorila i počela praviti probleme. Križanović se probio po lijevoj strani Hajdukove obrane, dakle po svojoj desnoj, potražio Pavličića, a Vejić skrenuo u posljednji trenutak;
58 — Novi vinkovački napad osujetio je Štimac u petercu, ali se lopta nekako nepravilno odbila, odskočila pa je i Pletikosa morao biti na oprezu da je prigrli u skoku;
59 — Opet Cibalia, Jure Jurić po desnoj strani potražio je Grgića koji je zakasnio s uklizavanjem;
64 — Hajduk se malo pribrao iz šoka, zavrijedio i korner iz kojeg je Đolonga pucao glavom, a Marić obranio. Uslijedile su i zamjene, rošade, napadački tandem je ustupio mjesto drugima, Srna prekomandiran naprijed, a Celišćak poslan na zagrijavanje jer je po lijevoj strani curilo;
71 — Protivnici su se izmigoljili bijelima, nikako da im loptu iščeprkaju sve do šesnaesterca i onda je Pavličić zapucao iz klinča sa Sablićem, lopta se odbila u korner;
76 — Hajduk nije bio opasan kao u prvom dijelu, ali bi se dogodila poneka kontra. Tako je sad Bošnjak prošao slijeva sve do kraja, ali nije pronašao nekog "bijelog" da ga posluži kao na male branke pa da poentiraju;
77 — Andrić je isposlovao slobodan udarac kojeg je izveo Srna. Zamalo pokraj desne vratnice uz uzdah publike. Hajduk nikako nije uspijevao da drugim pogotkom zaključi meč;
87 — Cibalia je još jednom zaprijetila, ali bez završnice, minute su za bijele sporo odmicale svome kraju.

SVLAČIONICA
Hajduk će biti prvak

NENAD GRAČAN, trener Hajduka: Naravno da nisam zadovoljan igrom u drugom poluvremenu, nikako da mirno, bez nervoze privedemo kraju. Previše grešaka, pogrešnih dodavanja. Ipak, konačnih 1:0 je u redu, važna su tri boda, četvrta prvenstvena pobjeda za redom i to ukupno sasvim zasluženo. Igralo se dobro u prvom dijelu do pogotka, bilo je i šansi. Kasnije se naša igra raspala ...
DAVOR ČOP, trener Cibalije: Najprije da se zna, ja sam jedini od trenera u anketi rekao na televiziji da će Hajduk biti prvak... A ovdje smo došli uraditi koliko možemo. Napadali smo u nastavku, pokušali izjednačiti, iskoristiti Hajdukov umor od non-stopa. I teren je bio jako težak. Nismo uspjeli, a ja se nadam da će se moji momci truditi ovoliko u idućim utakmicama, protiv ekipa gdje je realno da uberemo bodove. A ne ovdje svom snagom, a protiv Slavena onako... Ali nemojte to pisati. Nego napišite da Hajduku želim sve najbolje. Od srca! I čestitam mu na pobjedi.

VARTEKS - MARSONIA 3:0

VARAŽDIN — Stadion Varteksa. Gledatelja 2500. Varteks — Marsonia 3:0 (1:0). Sudac: Vlado Svilokos (Sisak) — 6,5. Strijelci: Bjelanović u 6. i 77. i Karić u 65. minuti.
NAJBOLJI IGRAČ: Saša Bjelanović (Varteks).
VARTEKS: Mađarić (7), Hrman (7), Kristić (6), Režić (6,5), Karić (7,5), Mumlek (6) (od 74. Drobne —), Bjelanović (8), Granić (6), Sklepić (5,5) (od 57. Balajić 6), Sabolčki (6,5) (od 67. Andričević 6), Kastel (6,5).
MARSONIA: Princip (6), Rosandić (6), Sesar (5,5), Tomas (5) (od 58. Švađumović (6), Mujčin (6), Cesarec (5,5) (od 71. Barišić —), Alić (5,5), Matić (5), Mašić (6) (od 82. Garić —), Gašpar (5,5), Markovinović (6).

Piše: Vedran KRULJAC


Nakon trijumfa u Birminghamu sa dosta se strepnje očekivalo hoće li Varteks možda podcijeniti nogometaše Marsonije. Srećom, to se nije dogodilo i izborena je glatka, uvjerljiva i zaslužena pobjeda, ali treba reći da su u drugom dijelu prvog poluvremena gosti dominirali i vrlo lako mogli su postići barem tri zgoditka.
Srećom po Varaždince, u drugom poluvremenu sve je došlo na svoje mjesto pa je na kraju i izboren tako uvjerljiv rezultat što može biti dodatni motiv da se u četvrtak popuni gledalište na stadionu na uzvratu protiv Aston Ville.
U 6. minuti Bjelanović je podmetnuo nogu pa je lopta kroz šumu igrača gostujuće obrane završila u mreži. Nakon toga uslijedile su ponovno prigode Bjelanovića i Mumleka, a nakon toga gosti imaju nekoliko doista više nego sto postotnih prigoda. Međutim, bili su i nespretni i nesretni.
U nastavku, domaći povećavaju rezultat doista fantastičnim golom kojega je postigao Karić nakon nabacivanja Balajića s lijevog boka: volejem je opalio loptu u suprotni gornji kut — doista eurogol.
Konačni rezultat postigao je Saša Bjelanović nakon odličnog, nesebičnog dodavanja Drobnea.

ZAGREB - TŠK 8:0
Bez kormilara

ZAGREB — Stadion u Kranjčevićevoj. Gledatelja 1000. Zagreb — TŠK 8:0 (6:0). Sudac: Ante Kulušić (Šibenik) — 6,5. Strijelci: Olić u 3., 7., 38. i 52., Hasančić u 25. i 31., te Franja u 44. i 48. minuti. NAJBOLJI IGRAČ: Ivica Olić (Zagreb).
ZAGREB: Vasilj (6,5), Bulat (7), Ješe (7) (od 76. Štrok —), Stavreski (7,5), Pirić (7) (od 64. Šimić 6,5), Poldrugač (7) (od 70. Čačić —), Duro (7), Lovrek (6,5), Hasančić (8), Franja (8), Olić (9).
TŠK: Pinjagić (5), Kukić (5) (od 60. Kovačević 5), Bešić (5), Cvetnić — (od 9. Čingel 5), Klarić (5) (od 46. Bizjak 5), Kunert (5), Dobranić (5), Radošević (5), Garba (5), Lovreković (5,5), Kvesić (5).

Jedina dramatičnost ove utakmice bila je dvojba još uoči susreta koji je od vodećih golgetera lige u boljoj formi — Ivica Olić ili Anđelko Kvesić? Obojica su naime, prije ovog susreta imali na kontu sedam pogodaka. Dilema je potrajala međutim, tek nepune tri minute. Poslije odlične akcije Dure i Hasančića, Olić je neobranjivo pogodio gostujuću mrežu. Niti od cijelodnevne kiše orošeni teren nije mogao sputati raspoložene Zagrebove nogometaše. Već u 7. minuti semafor je pokazivao — 2:0. Bio je to tzv. karambol-pogodak Olića, lopta je promijenila smjer i prevarila Pinjagića.
U 25. minuti susreta Antonio Franja s dvadeseta je metara odapeo prema vratima TŠK-a. Klizava je lopta izmigoljila Pinjagiću iz ruku, no udarila je u vratnicu. Pritrčao je međutim Hasančić, još se i našalio s gostujućim vratarom, te "pojačao" vodstvo Zagreba. Odličnu akciju Franje, Hasančić je glavom preusmjerio iza leđa Pinjagića i bilo je to već 4:0 ...
Redali su se golovi kao na treningu, tek nakon 8:0 pao je tonus Zagrebove igre. Ostao je rekord (Dinamo — Pazinka 10:1) iz sezone 1993./94.
   Mladen BARIŠA

MALI JADRANSKI DERBI NA KANTRIDI
RIJEKA - ZADAR 1:1

RIJEKA — Stadion Kantride. Gledatelja 1500. Rijeka — Zadar 1:1 (1:1). Sudac: Hrvoje Kurtović (Osijek) — 6. Strijelci: M. Brajković u 19. minuti za Rijeku, a Z. Jurić u 41. minuti za Zadar. Crveni karton: Stanko Mršić, trener Zadra u 75. minuti zbog prigovaranja sucu.
NAJBOLJI IGRAČ: Zvonimir Jurić (Zadar).
RIJEKA: Tafra (6), Vincetić (6,5), Čaval (6), Milinović (6) (od 43. Ivančić 6), Mijatović (6) (od 70. Matulović —), Skočibušić (6,5), G. Brajković (6), E. Brajković (6), Rački (6) (od 59. Klić —), Meštrović (6), M. Brajković (6,5).
ZADAR: Rogić (6,5), Jurić (6,5), Zekić (6), Bogdan (6), Bilokapić (6,5), Surać (6,5), Butić (6), Mikulić (6), Ivanov (6), Amugi (6) (od 64. Jurjević —), Zekić (6) (od 82. Vukić —).

Piše: Tonko KRALJIĆ


Kiša, povremeni pljuskovi, skliski travnjak natopljen vodom, a ubrzo i blatnjav, nisu baš bili pretpostavka za dobru nogometnu predstavu na Kantridi. No, htijenjem i žarom igrači jedne i druge družine učinili su ovaj ogled ipak dopadljivim i zanimljivim. Svakako prvi dio utakmice bio je mnogo temperamentniji, žešći i uzbudljiviji, a praktično u tom dijelu igre donesena je i konačna odluka — remi, što je i pravedan ishod. Riječani su krenuli vrlo poletno i u prvom dijelu igralo se više na polovici Zadrana koji su dobrim rasporedom svojih igrača, ali i njihovom velikom požrtvovnošću uspijevali odolijevati.
Na samom početku, u 7. i 8. minuti, dva puta se u dobroj prigodi našao mladi Natko Rački, ali je jedanput iskosa pucao mimo vratiju, a drugi put je Rogić neutralizirao njegov udarac. Uslijedio je i pokušaj Meštrovića sa 18 metara (10’), što je Rogić obranio, a potom iz gužve Meštrović je petom pokušao iznenaditi Rogića, ali se ovaj nije dao prevariti.
Riječani su postigli svoj pogodak u 19. minuti. Skočibušić je nabacio loptu pred vrata, a Bogdan nespretno loptu odbio na nogu Mati Brajkoviću koji je volejom gotovo iz mrtvog kuta zakucao loptu u mrežu. Zadrani su nakon ovog pogotka usmjerili svoju igru više prema napadu i ubrzo im je takav pristup i nagrađen izjednačenjem. Surać je s desne strane prebacio sve igrače u kaznenom prostoru, a Jurić je ljevicom volejom silovito pucao i zabio loptu u mrežu za izjednačenje.
U nastavku pokušaji Riječana da izbore pobjedu, ali Zadrani su sada potpuno osokoljeni znali što i kako treba prije svega čuvati ostvaren remi kojim su i potpuno zadovoljni.
Zbog prigovaranja sucu na jednu problematičnu odluku sa klupe je u 75. minuti udaljen trener Zadrana Stanko Mršić.

TABLICA PRVE HNL

Rezultati 8. kola: Slaven Belupo — Šibenik 1:0, Osijek — Čakovec 1:2, Hrvatski dragovoljac — Pomorac 5:1, Hajduk — Cibalia 1:0, Zagreb — TŠK 8:0, Rijeka — Zadar 1:1, Varteks — Marsonia 3:0; Kamen Ingrad — Dinamo odgođeno.

1. Zagreb 8 7 1 0 25:  6 22
2. Varteks 8 5 1 1 20:  9 19
3. Dinamo 7 6 1 0 14:  4 19
4. Hajduk 7 5 0 2 17:  9 15
5. Rijeka 8 4 1 3 11:10 13
6. Slaven Belupo 8 4 1 3   9:10 13
7. Hrv. dragovoljac 8 3 2 3 11:12 11
8. Čakovec 8 3 2 3   9:11 11
9. Zadar 8 2 4 2 11:11 10
10. Pomorac 8 2 2 4   7:11   8
11. Kamen Ingrad 7 1 4 2   7:  9   7
12. Cibalia 7 2 1 4   7:10   7
13. Osijek 8 2 0 6   6:15   6
14. Šibenik 8 1 2 5   3:10   5
15. Marsonia 8 1 1 6   7:13   4
16. TŠK 8 1 1 6 12:26   4

PAROVI 9. KOLA (29./30. IX.): Marsonia — Osijek, TŠK — Varteks, Zadar — Zagreb, Cibalia — Rijeka, Šibenik — Hajduk, Pomorac — Slaven Belupo, Dinamo — Hrvatski dragovoljac, Čakovec — Kamen Ingrad.

Ivica OlićSTRIJELCI

11 — Olić (ZG)
7 — Kvesić (TŠK)
6 — Bjelanović (VA)
5 — Zahora (DI), Hasančić (ZG), Karić (VA)
4 — Deranja (HA), Lovrek (ZG), Lalić (HD)
3 — Bilić, Radčenko (HA), Zekić (ZD), Bobinec (TŠK), Karabogdan (CI), Mumlek, Sabolčki (VA), Franja (ZG), Domjanić (ČA)
2 — Vejić (HA), Jurjević, Butić (ZD), Vidović (RI), Dodik, Kovačić, Crnac (SB), Dželalija, Prpić (PO), Olujević (KI), Ribić (ČA), M. Brajković, Skočibušić (RI), Matić (MA), Dal. Bognar (KI), Katulić, Kozniku (HD),
1 — Andrić, Štimac, Erceg, Bošnjak (HA), Dragičević, Pranjić, Guvo (ŠI), Ivanov, Surać, Vukić, Z. Jurić (ZD), Landeka, Gondžić, Balaban, Kranjčar, Pilipović, Abramović (DI), Poldrugač, Ješe (ZG), Hrman i Drobne (VA), Grubišić, Samardžić, Skočić (PO), Škopljanac, Vujić, Kovačić, Bubek, Karabatić (ČA), Alić, Mujčin, Ostojić, Gašpar, Mašić (MA), Crnčević, Balašković, Popović (KI), Pavličić, Tkalčević, Panić, Jurić (CI), Garba, Lovreković (TŠK), Mijatović, Čačić, Matulović, Milinović, G. Meštrović (RI), Grnja, Pavličić, M. Vuka, Mijatović, Ljubojević, Turković (OS), Bisaku, Fumić (HD), Amižić, Geršak, Međimorec (SB)
AG — Čačić (RI), Sablić (HA), Granić (VA)

   

Polonia - Wisla 2:0

Nakon remija u Splitu Wisla je izgubila u poljskom prvenstvu. Hajdukov protivnik je u sklopu 9. kola A-skupine poražen 0:2 (Golaszewski 32., Bak 88.) u Varšavi od Polonije. Sada se Polonia izjednačila s njima na prvoj poziciju sa 17 bodova. Hajdukov protivnik je nastupio u manje-više istom sastavu kao u Splitu.
Dakle: Sarnat — Kuzera, Glowacki, Moskal, Kaliciak (od 50. Baszcsynsky) — Szymkowiak, Sunday, Czerviec, Kosowski (od 70. Brozek), Zurawski, Moskalewicz.


REŽIM BEZ VIZA

DINAMO SUTRA U TEL AVIVU NAPADA
MAKSIMIRSKIH 2:2 S MACCABIJEM

Piše: Mladen BARIŠA

BITKA SA STRAHOM U NOGAMA I GLAVAMA

Koliko je put u Tel Aviv za Dinamovu ekspediciju zapravo frustrirajuća misija? Psihološki uteg dolaska u "ratnu zonu", ozračje na stadionu koje podrazumijeva 20-ak tisuća fanatično zadrtih izraelskih navijača ... Nije li to previše za Dinamove klince? n Zbog klupskog nemara Dinamo u Tel Avivu ne može računati na dvojicu igrača: Miroslav Dujmović ima BH-putovnicu i za Sloveniju (let iz Ljubljane) mu je bila potrebna viza koju maksimirska administracija nije uspjela riješiti na vrijeme. Također i Niko Kranjčar ostao je tri dana duže na Trinidadu


Jesu li navijači Dinama i Hajduka prošlog četvrtka postali sjedinjeni u kolektivnom osjećaju razočaranja? Možda je u Poljudu trauma bolnija zbog timinga nesreće, dočim su u Maksimiru čak postigli privid dobrog raspoloženja uslijed s(p)retnog dostizanja rezultatskog minusa (0:2). No, ultimatum uspjeha zapravo je istovjetan, Dinamo i Hajduk u Tel Avivu odnosno Krakowu moraju pobijediti!
Zanimljivo da su i izjave poljudskih i maksimirskih gubitnika intonirane gotovo identično. I jedni i drugi vlastite izglede za plasman u drugo kolo procjenjuju 50:50. Osim što su izgubili prednost domaćeg terena (to se u ovome trenutku čini kao najmanji gubitak) Poljudu i Maksimiru kao da poslije prošlotjednih neuspjeha ponestaje i smisla za realnost.
Ipak, gurati u isti koš (ili ponor) Dinamo i Hajduk bilo bi pogrešno. Konačno, to su dva različita bića s posve drukčijim protivnicima. Dojam je kako, uvažavajući snagu suparnika, Dinamo ima nekoliko postotaka lakši zadatak (na primjer ako izglede Hajduka procijenimo sa 30 posto, šanse Zagrepčana su otprilike 35 posto). Dakako radi se o aproksimativnim odnosno subjektivnim utiscima i procjenama.
Vlastita uvjeravanja dinamovaca da mogu uspjeti u Tel Avivu temelje se na samospoznaji da su u drugih 45 minuta "razbili suparnika". No, mogli bismo potvrditi da su tek razbili rezultat, odnosno deprimirajućih 0:2 preimenovali u bolje izgledajućih 2:2. Koliko modre u naletima optimizma zapravo nadahnjuje činjenica potkrepljena statistikom da je Dinamo ove sezone u gostima sve utakmice pobijedio? I sve su to bili prvoligaški klubovi — TŠK, Pomorac, Cibalia, Osijek, Flora. Možda bi raspravljanje o kvaliteti spomenutih momčadi cijeloj priči dalo sarkastičan ton, stoga se locirajmo kod zaključka da je Maccabi najveće Dinamovo iskušenje u dosadašnjem tijeku sezone.
Fotografije Denis CERIĆDinamov trener Ilija Lončarević neposredno nakon zagrebačke utakmice plasirao je medijima intrigantnu tezu. Još vruć od impresija Lončarević je kazao u mikrofone: "Ako se ne uplašimo pobijedit ćemo Maccabi!" Posredno, "prvi brk hrvatskog nogometa" determinirao je pravce budućeg (ne)uspjeha. Otprilike kao i Goran Ivanišević kada je svojedobno gubitak seta u izravnom prijenosu na nacionalnoj televiziji (tadašnjoj dalekovidnici) objasnio riječima: "Malo san se usra ..." Upravo je iskustvo adut kojim je izraelski protivnik dominirao u Maksimiru. Dinamova mlada momčad svoj evidentni hendikep može nadomjestiti kvalitetnom igrom i eventualno srećom, ali ostaje otvoreno pitanje — koliko je to dovoljno za konačni uspjeh?
Naš je problem što smo u prvom susretu imali više srca od pameti. I sve dok ne izbalansiramo moral i htijenje nećemo biti prava momčad. U tom kontekstu treba gledati i naše šanse u Izraelu — tvrdi Lončarević.
Koliko je put u Tel Aviv za Dinamovu ekspediciju zapravo frustrirajuća misija? Psihološki uteg dolaska u "ratnu zonu", nelagoda u očekivanju američke odmazde i odgovora islamskih fundamentalista, ozračje na stadionu koje podrazumijeva 20-ak tisuća fanatično zadrtih izraelskih navijača ... Nije li to previše za Dinamove klince? Ondje ih definitivno ne očekuje "normalna utakmica".
Nisam uopće razgovarao s igračima na tu temu, možda i zbog toga jer kod njih nisam primijetio pritisak te vrste. Dobro je što imamo dva dana za aklimatizaciju, na vrućine od 29 stupnjeva i tvrdi teren, ali i za adaptaciju na psihozu "nesigurnog područja", te gluposti o kojima se toliko priča.
Lončarević, dakako, najviše razmišlja o ponašanju svojih igrača na terenu. Kako će ih instruirati u taktičkom smislu? Činjenica jest da Zagrepčanima treba pobjeda jer za 3:3 ili 4:4 vjerojatnost je sasvim minorna.
Složit ćemo formaciju s kojom se možemo uspješno braniti, ali potom i transformirati u napadačke akcije s tri isturena igrača. Moramo imati dovoljno ljudi za pressing, ali bez spektakularnih obrambenih stavova. Nećemo se držati striktnih zaduženja glede izraelskih nogometaša, već ćemo prvenstveno markirati prostor.
Kao lucidni strateg, Ćiro Blažević je često isticao kako prije svake utakmice "ulazi u glavu protivničkog trenera". Što je Ilija Lončarević pronašao "unutar lubanje" izraelskog kolege Nir Levina?
Ne vjerujem da će Maccabi čuvati rezultat. Oni neće igrati zatvoreno, nego oprezno. I upravo u njihovoj opreznoj igri vidim naš najveći problem. Ako nas navuku na svoju polovicu, a mi potom ne budemo dovoljno agresivni bojim se da smo unaprijed nastradali.
Lončarević još dvoji oko sastava. Ima na dispoziciji 22 igrača (Butina, Turina, Šarlija, Sedloski, Landeka, Leutar, Smoje, Cesar, Drpić, Polovanec, Agić, Leko, Bradvić, Pilipović, Tomić, Čutura, Jurić, Gondžić, Mikić, Petrović, Zahora, Abramović) od kojih u zapisnik mora uvrstiti 18.
Neće biti puno promjena u odnosu na momčad koja je nastupila u prvom susretu. Eventualno će se pojaviti jedan novi igrač u veznom redu.
Zbog klupskog nemara Dinamo u Tel Avivu ne može računati na dvojicu igrača. Miroslav Dujmović ima BH-putovnicu i za Sloveniju (Dinamo je do Tel Aviva poletio iz Ljubljane) mu je bila potrebna viza koju maksimirska administracija nije uspjela riješiti na vrijeme. Također i Niko Kranjčar ostao je tri dana duže na Trinidadu (mogao je o trošku kluba doći već u petak popodne) čekajući FIFA-in službeni let sa Svjetskog juniorskog prvenstva.
Bolje da ništa ne kažem. Imali biste materijala za naslovnicu — zdvojno je zaključio Dinamov trener.

   

SMJENE I OSTAVKE  SUBOTNJI PORAZI POTRESLI DVA PRVOLIGAŠA

ŠIBENIK: OTIŠAO LOKICA STOP
OSIJEK: DOŠAO LOKICA

PORAZ ŠIBENIKA U KOPRIVNICI DONIO OČEKIVAN RASPLET
Lokica: Ne kanim se
brzo vraćati u Šibenik

Primili gol iz šuta, koji je išao pet metara daleko od vrata, ali se od leđa Radeljića odbio na drugu stranu, u mrežu. Možda bih sve lakše doživio da se poslije susreta nisam osjetio neopisivo sam. Nigdje nikoga! Da utješi mene, igrače

Piše: Ivo MIKULIČIN


Vjekoslav Lokica   Snimio Joško ŠUPIĆJoš jedan očekivani rasplet na Šubićevcu. To više očekiavn, što je trener Vjekoslav Lokica neslužbeno glasno i jasno prije Koprivnice kazao "kako će dati ostavku u slučaju poraza". Javio nam se telefonski iz Zagreba, potvrdivši "kako je njegova odluka neopoziva, te da se ne kani tako brzo vraćati u Šibenik"
Došlo mi je plakati poslije još jednog nesretnog poraza na strani. U Koprivnici nam zaista nije ništa išlo od noge. U nastavku smo promašili zrele prilike, a onda primili gol iz šuta, koji je išao pet metara daleko od vrata, ali se od leđa Radeljića odbio na drugu stranu, u mrežu. Možda bih sve lakše doživio da se poslije susreta nisam osjetio neopisivo sam. Nigdje nikoga! Da utješi mene, igrače ... Poraz zaista nismo zaslužili, to je još jedna litra tuge u moru nesreće, koja nas prati ove jeseni — kazivao nam je Lokica.
Da Lokica ne pretjeruje pokazalo je i ono malo televizijskih detalja iz Koprivnice, i prilično objektivna novinarska izvješća sa susreta Slaven Belupo — Šibenik. Uz napomenu da je kod (bivšeg) trenera šibenskog prvoligaša više tuge nego prijekora. U bilo kojem smjeru.
Ne, ne želim nikoga kriviti ni za što. Nije nam išlo. Žao mi je, međutim, što ove jeseni nisam uspio na Šubićevcu, gdje sam uložio toliko rada, živaca, srca ... Posebno mi je žao zbog Funcuta, navijača uopće. Sve su mi praštali, jer su mi i sve vjerovali — opet će Lokica.
Aktualna je jesen na Šubićevcu, dakle, samo preslik najvećeg dijela ranijih, otkako se Šibenik natječe u Prvoj hrvatskoj ligi. Uvijek su tijekom jeseni zaredali neuspjesi, a onda se na proljeće (ili ranije!?) s promjenom trenera tražilo putove spasa. Izuzetak su bile jedino jeseni, kad su Šibenčani vodili Ivica Šangulin i Milo Nižetić, no o tom drugom prilikom.

ČAKOVEC JE UČINIO "CAK" U OSJEČKOM GRADSKOM VRTU
Najlakše je okriviti Bilića

Izvršni odbor osječkog prvoligaša smijenio Vladu Bilića, a kao kandidati za njegova nasljednika spominju se Mladen Frančić i Vjekoslav Lokica n Bučević neizravno priznao da Bilić možda i nije jedini morao otići

Piše: Dragutin KERŽE


Nakon subotnje blamaža, kad su pred praznim tribinama Gradskog vrta doživjeti poraz od Čakovca (1:2), nogometaši Osijeka ostali su bez svog dosadašnjeg trenera. Odmah nakon utakmica, naime, u prostorijama podno jugozapadnih tribina zasjedao je Izvršni odbor i — smijenio Vladu Bilića.
Našem dosadašnjem treneru moramo zahvaliti na predanom i marljivom radu, ali je očito. Bilić u vođenju momčadi bilo i bez sportske sreće — izjavio je nakon sjednice predsjednik Vladimir Bučević.
Vlado BilićZacijelo, mislio je pritom i na činjenicu da su Osječani, tijekom ove sezone, čak devet puta pogađali okvir suparničkih vrata, gredu ili vratnicu. Posljednji je to učinio Goran Ljubojević, baš u subotu, pred sablasno praznim ambijentom osječkog stadiona, kad je kod vodstva Osijeka od 1:0, udarcem glavom s desetak metara uzdrmao gredu, tko zna, bi li došlo do smjene trenera, da je tada osječka momčad povela s 2:0?! Ovako.
Susret s Čakovčanima, naime, pokazao je da glavnog krivca za slaba izdanja i loše rezultate "bijelo-plavih" treba tražiti doslovce na travnjaku, a ne izvan, pa niti pored njega! Bilić je, u utakmici koju su Osječani igrali bez navijača određujući kaznu poslije divljačkog napada jednog gledatelja na Dinamova igrača Miroslava Dujmovića, kad je susret prekinut, izveo sastav s trojicom napadača, ali su Turković, M. Vuka i Pavličić samo jednom pogodili suparničku mrežu. Štoviše, tada je Skopljanac stvorio priliku domaćima, bio je neoprezan pred svojim vratima, a to je iskoristio Pavličić, ukrcao loptu i doturio Turkoviću, kojem nije bilo teško pogoditi mrežu. Poslije toga naišao je Ljubojevićev udarac u gredu, a nedugo zatim — Čakovec je izjednačio. Jedna od dvojice Magićevih "jokera", Bubek je, poslije slobodnog udarca Mužeka, odapeo u desni gornji kut, a zbunjenost domaćina na kraju je iskoristio i Domjanić, kad je prvo, u posljednjim sekundama, proturio "tunel" Jukiću, a onda topovski gađao u suprotni, donji desni kut! Dakako, nakon senzacionalnog poraza, čelništvo "bijelo-plavih" održalo je sjednicu, gdje je najjednostavnije bilo udaljiti trenera.
No ...
Sagledali smo prvo stanje u igračkom kadru, te zaključili da ga je nužno pod hitno pojačati — dodao je Bučević i tako neizravno priznao da Bilić možda i nije jedini morao otići, ako ga se već željelo udaljiti od momčadi. U svakom slučaju, ni njegova nasljednika ne očekuje "med i mlijeko"!
A tko će to biti?
Ne želimo licitirati ničije ime, jer još nemamo rješenje. U svakom slučaju, novi trener vodit će "bijelo-plave" već u četvrtak, u uzvratnoj utakmici 1. kola Kupa UEFA, kad će braniti prednost (2:1) nad HIT Goricom, ostvarenu u Novoj Gorici — riječi su Vladimira Bučevića.
Premda Bučević nije ništa kazao "dobro obaviješteni" izvori, ipak, već barataju s dva imena. Na kormilo će stati ili iskusni Mladen Frančić iz Koprivnice ili sadašnji trener šibenskog prvoligaša Vjekoslav Lokica. Na "kladionici" navodno bolje kotira Ivaniševićev šogor!

   
varteksov poučak Piše Zvone MORNAR

TUNEL EUROPA

Zlatko Kranjčar, trener uspješnog Zagreba, s himalajske visine izjavljuje: "Neka oni duže krstare Europom, a Zagreb pobjeđuje u Ligi. Ritam četvrtak — nedjelja lako dovodi momčadi do kiksa". Predsjednik Hajduka Branko Grgić, usto, napominje: "Naš je prioritet obrana naslova prvaka". Jednom i drugom kao da nije do Europe.
Činjenica je da ni Zagreb ni Hajduk nisu mjerilo savršenstva, niti su im svi igrači rođeni po mjeri. Ako nam je Liga prvaka daleko, treba nastojati doći do dobrih rezultata u Kupu UEFA. Dovoljna je jedna pobjeda, kakvu je, primjerice, osvojio varaždinski Varteks protiv Aston Ville u Birminghamu, vrijedi gotovo kao suho zlato.
Ako bi Hajduk i Zagreb iz godine u godinu ostajali kod kuće, bilo bi nepodnošljivo dosadno, a ne bi bilo ništa od (ne)zarađenoga novca. Dakle, kad se o tomu govori, treba biti suzdržljiv.
Varteks je u bogatim gostima odigrao očaravajuće. Znali su što je vrijeme i prostor, imali su kolektivnu volju, a nisu bili profesionalno površni, pa su ostvarili učinkovitu produkciju (2:3). Igrali su ofenzivno, pa su Bjelanović s dva zgoditka, a Karić s jednim došli do dragocjene pobjede, koja ih je dovela, izgleda, do pretjerane egzaltacije.
No, ako se, prije revanša, spuste na zemlju, a bude povoljna klima, i u Varaždinu će Varteks oteti slavu razvikanim Englezima i vjerojatno će zaigrati i u sljedećem kolu.
Hajduk je u Poljudu završio sa 2:2 protiv poljske Wisle, samo zato što su oni, kad je bilo najvažnije, u 93. minuti prokockali pozitivni rezultat. Bilo bi pogrešno kazati da hajdukovci nisu miljenici sreće, prije će biti da su navijači bili svjedoci činjenice da su "bijeli" i prije primali golove u sučevoj nadoknadi. Ovaj se put Moskalevicz našao gotovo sam samcat pred Pletikosom, a oni koji su i bili blizu kao da su digli ruke na predaju. A ipak u Splitu vlada mišljenje da Hajduk "igra bolje kad se ne brani"!? Čuje se i da je Ivan Bošnjak bio izvan forme, a on je, zapravo naučen poslušnosti, pretrčao više nego tri-četiri domaća igrača zajedno. Druga je stvar što se tako ne smije cijeniti takvog igrača, a šire se i glasine iz gledališta da je "invalid". To ide od usta do usta.
No, sad je pitanje hoće li Hajduk u Krakowu nadoknaditi propušteno? Budimo uvjereni da će najmlađi (Srna, Carević, Andrić, Bošnjak, Deranja i Pletikosa) odigrati poletno. A ostali ne smiju biti opterećeni Hajdukovom tradicijom. Na treneru Nenadu Gračanu je da iznađe spasonosnu formulu; on je zadužen za užurbano traganje. Ako samo Deranja još jednom izvede sličnu ekshibiciju predriblavši čak četvoricu Poljaka, uključujući i vratara, a Srna ili Carević opale po jedan nezadrživi udarac u vratareve rašlje, prijatelji Hajduka klanjat će se zvijezdama, uz pretpostavku da su svi zdravi. Budite sigurni da Bošnjak nije invalid, on će letjeti kao ... "metak".
Neću o drugima, ali moram o Štimcu. Da protiv Mallorke u Splitu poslije utakmice nije bio mrzovoljan i žučljiv, sada bi sve bilo drukčije. Priznao je konačno da je "kriv za tunel". A da nije bilo vražje osvete nad nekim gostom, ne bi dobio šest utakmica kazne. Da toga nije bilo, Hajduk bi sada bio u Ligi prvaka i zaradio bi lijepu lovu. Naime, skupina u kojoj su Arsenal, Panathinaikos, Schalke i Mallorca nisu ništa bolji od Hajduka, kad je u punoj formi.
Maccabi u Maksimiru ostvario je 2:2, jer su prvo poluvrijeme dinamovci igrali kao početnici, a u drugom odlično, pojedinci među njima i oštro kao ... sječivo.
Ako i u Tel Avivu budu takvi, plasirat će se u sljedeće kolo, jer Maccabi nema mitski status. Nadamo se da neće koristiti tzv. "balkansku improvizaciju", nego im cilj mora opravdavati sredstvo. A neće biti zgorega ako upotrijebe svo svoje "ratno lukavstvo".
To vrijedi za sve naše Europljane: nemojte dopustiti da poslije eventualnih pobjeda budu zaslužni treneri, a kad gube da su krivi sadašnji i bivši, pa i budući igrači.

Sve više se približava 6. listopada 2001. i super-odlučna utakmica reprezentacija Hrvatska — Belgija u Zagrebu. No, sve se više javljaju pojedini igrači koji sami sebe kandidiraju i nameću izborniku Mirku Joziću. Među njima su, primjerice, Tomislav Rukavina i Mario Cvitanović iz talijanskih klubova, potom Goran Vlaović iz Grčke, te Ivica Olić iz Zagreba, koga predlaže trener Cico Kranjčar. Po njemu, Olić će biti "hrvatski Owen", jer su "njegovi golovi njegova najbolja preporuka". Ima i drugih, ali su o njima oskudniji podaci.
Međutim, izbornik Jozić jasno stavlja na znanje: "Teško ću se odlučiti za nova imena". Apsolutno je u pravu, bez obzira na opore riječi što dolaze iz inozemstva.
Spomenimo detaljnije tek Vlaovića, koji ovom prigodom ne iskazuje sportski model ponašanja. Uostalom, pročitajte što je izjavio: "Nije moj posao da pričam o tomu, ali držim da me samo neznalica ne bi zvao u reprezentaciju"!?
A sloboda je sloboda da svi mislimo drukčije. Doduše, i takvih je koji su "slijepi". Ovdje je temeljno ja — pa — jakanje.
No, jedan je genijalac zabilježio: "Ja je centar našeg koordinacijskog sustava; treba biti označen ... nulom".

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2001.09.24.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]