SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ teme dana ]
[ ekonomija ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ zivot ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ bih ]
[ dalmacija ]
[ tribina ]
[ prilozi ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
( zadnje vijesti )
[ impresum ]
   
[ mali oglasi ]
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
[ prometni vodic ]
       

 

KULTURA

PONEDJELJAK 24. rujna 2001.



POČELI PRVI DANI RUSKE KULTURE U HRVATSKOJ
Posebna povezanost dviju kultura

Vujić je kazao kako je hrvatska i ruska kulturna povezanost imala svoje amplitude, uspone i padove, ali je uvijek na neki način bila posebna

Piše: Andrea RADAK


ZAGREB — Dani kulture Ruske Federacije u Republici Hrvatskoj, koji traju do 27. rujna, a održavaju se prvi put nakon proglašenja hrvatske samostalnosti, počeli su u subotu navečer u HNK-u svečanim koncertom i kratkim uvodnim govorima ministra kulture Antuna Vujića i ruskoga gosta, ministra kulture Mihaila Švidkoja. Vujić je kazao je kako je hrvatska i ruska kulturna povezanost imala svoje amplitude, uspone i padove, ali je uvijek na neki način bila posebna. Ministar Švidkoj rekao je pak kako je na ovoj prekrasnoj pozornici nastupilo mnogo ruskih umjetnika, te da su za mnoge Ruse riječi poput Zagreba, Splita ili Dubrovnika čarobne, znak da su tu stvarali. "Umjetnost je svjetlost u duši i ta svjetlost je put u budućnost", zaključio je ministar Švidkoj.
Ruski ministar kulture Mihail Švidkoj sa svojim hrvatskim domaćinom Antunom Vujićem   Snimio: Ado BULJUBAŠIĆProgram koji je uslijedio praktično je sažetak onog najboljeg što će građani Zagreba, Rijeke i Virovitice sljedećih dana moći vidjeti od ruske kulture. Koncert je otvorio nastup Komornog orkestra Moskovija pod umjetničkim vodstvom violinista Eduarda Grača, koji je Moskoviju utemeljio početkom devedesetih. Kao solistice, osim samoga Grača, nastupile su i Julija Igonina i Ariadna Ančevskaja, izvodeći Tango Gade-Grappellija, odnosno Joplinov Ragtime. Mezzosopranistica, inače solistica Boljšoj teatra, Margarita Maruna izvela je, uz klavirsku pratnju Anatolija Spivaka, arije iz opera Djevica Orleanska i Samson i Dalila, a pozvana na bis otpjevala je i ariju Carmen iz istoimene Bizetove opere, ulogu koju upravo priprema.
Poznati ruski pijanist Vadim Rudenko, koji je nakon studija na Moskovskom konzervatoriju postao laureat Međunarodnog pijanističkog natjecanja Kraljice Elizabete u Belgiji, a potom i brojnih drugih međunarodnih natjecanja, izveo je suitu iz baleta Orašar P.I. Čajkovskog. Posebno je dojmljiv bio nastup violinista Maksima Fedotova, kojega zovu "ruski Paganini", dok kritičari pišu o njegovu "ogromnom intelektualnom potencijalu, fenomenalnoj tehnici i posebnom umjetničkom šarmu", i Galine Petrove na glasoviru, para koji profesionalno surađuje od 1992. godine.
Državni akademski koreografski ansambl Berjozka, koji je lebdećim, vilinskim korakom svojih članica publiku prvi put osvojio još 1948. godine, izazvao je višekratni pljesak i zagrebačkih gledatelja. Njihov se, izrazito poetski, stil temelji na tradicionalnim ruskim narodnim plesovima, ali i elementima klasika. Berjozka je "prelebdjela" više od 80 zemalja svijeta, a ansambl danas vodi Mira Koljcova. U zagrebačkom HNK-u nastupaju i u ponedjeljak, zajedno s vokalnim triom Relikt, koji se također predstavio na otvorenju Dana ruske kulture. Njihov se repertoar sastoji od ruskih narodnih pjesama, romanci i balada, ali i djela suvremenih skladatelja. Članovi ovog popularnog trija su tenori Aleksandar Nikerov i Aleksej Kondratov i bariton Vjačeslav Mojunov.

RAZGOVOR: ISUSOVAC VLADIMIR HORVAT U POVODU
400. OBLJETNICE ROĐENJA JAKOVA MIKALJE,
AUTORA PRVOGA HRVATSKOG TISKANOG RJEČNIKA

Neki ga još smatraju Talijanom

Mikalja je naš veliki leksikograf, no, kao da nema sreće u javnosti. Neki ga još uvijek smatraju Talijanom ili makar talijanskim isusovcem. No, on se samo rodio na zapadnoj strani Jadrana - Kada se Mikaljin trojezični Slovnik usporedi s Vraničićevim Petojezičnim rječnikom iz 1595. godine, ustanovljujemo da je Mikaljin priručnik gotovo pet puta opsežniji od Vraničićeva

Piše: Vladimira PALEČEK


Ovih je dana u zagrebačkom Hrvatskom katoličkom društvu prosvjetnih djelatnika prof. dr. o. Vladimir Horvat održao predavanje Tragom hrvatskih rječnika organizirano povodom 350. obljetnice prvoga hrvatskog tiskanog rječnika i 400. obljetnice rođenja njegova autora Jakova Mikalje.
Istaknutog smo isusovca zamolili da nam kaže nekoliko riječi o tom rječniku i njegovu autoru.
Zašto je Jakov Mikalja hrvatskoj javnosti jedva poznat, a autor je prvoga hrvatskog tiskanog rječnika?
Vladimir Horvat: Očekujemo u ovoj godini pretisak Mikaljina rječnika    Snimio Bruno KONJEVIĆOn je naš veliki leksikograf, no, kao da nema sreće u javnosti. Neki ga još uvijek smatraju Talijanom ili makar talijanskim isusovcem. No, on se samo rodio na zapadnoj strani Jadrana. Rođen je u hrvatskoj obitelji koja je iz Dalmacije pobjegla pred Turcima i nastanila se na poluotoku Gargano u mjestu Pještica, koje se već tada talijanski zvalo Peschici, kako Mikalja donosi u svome rječniku. Budući da se prezimena tada još nisu bila ustalila, župnik je Mikalji na krštenju upisao kao prezime očevo ime u genitivu: (sin) Mikalja, kako je tada bio običaj. Mikalja je toga bio svjestan pa je u latinskim tekstovima, gdje je trebao genitiv, čuvao taj oblik na -a, premda u latinskom to djeluje kao nominativ imenica na -a, koje u genitivu dobivaju nastavak -ae. Mi danas u hrvatskome jeziku prezime Mikalja doživljavamo kao nominativ, pa ga dekliniramo kao i ostale imenice na -a.
Što se zna o njegovom životu?
Ima nekih problema oko godine njegova rođenja. Do sada se smatralo da enciklopedije i najnoviji leksikoni točno donose godinu njegova rođenja - 1601., pa je zbog toga istaknuto da se 400. obljetnica slavi ove godine. Međutim, nedavno sam pronašao u jednom isusovačkom izvoru da je rođen 31. ožujka 1600. godine. No, to otkriće ne mijenja ništa bitno. Godine 1628. stupio je u isusovački novicijat u Rimu, a po svršetku, dvije godine kasnije, poglavari su ga poslali u Dubrovnik kako bi, pod vodstvom iskusnog patera Bartola Kašića predavao gramatiku u isusovačkoj gimnaziji. Tu si je Mikalja prepisao Kašićev rukopisni Hrvatsko-talijanski rječnik, a poslije ga je godinama samostalno dorađivao unoseći nove riječi te ga znatno proširio.
Zaređen je 1635. godine, a dvije godine kasnije u Rimu izlazi Alvarezova latinska gramatika, koju je posebno za hrvatske studente Mikalja priredio zajedno s Kašićem. Od 1637. do 1645. Mikalja je djelovao kao misionar u turskom Temišvaru u Ugarskoj, gdje je vodio školu za djecu dubrovačkih i bosanskih trgovaca i marljivo radio na svome hrvatskom rječniku.
Kada i gdje je rječnik tiskan, kako se točno zove i što sadržava?
Rječnik je tiskan u Anconi 1651. godine, a na 926 stranica donosi gramatiku, pravopis i riječi na hrvatskom, talijanskom i latinskom jeziku. Zove se Blago jezika slovinskoga ili slovnik, a sadržava oko 25.000 hrvatskih natuknica, štokavskih i čakavskih. Na početku rječnika nalazi se Preporuka Propagande na latinskom i Predgovor pisca na talijanskom i hrvatskom jeziku, a zatim je na 46 stranica talijanska gramatika protumačena na hrvatskom jeziku. Sam hrvatsko-talijansko-latinski rječnik tiskan je na 864 stranice, a cjelokupno je tiskanje financirala rimska Propaganda tj. Sveta kongregacija za širenje vjere.
Kada se Mikaljin trojezični Slovnik usporedi s Vraničićevim Petojezičnim rječnikom iz 1595. godine, ustanovljujemo da je Mikaljin priručnik gotovo pet puta opsežniji od Vraničićeva. Stoga je on pravo blago za proučavanje hrvatskoga jezika, pa će njegov pretisak koji se očekuje u ovoj, Godini Jakova Mikalje biti od opće velike koristi. Ujedno se, na temelju Blaga jezika slovinskoga, priređuje i potpuni Mikaljin Leksik u kojem će svaka riječ iz Blaga doći na prvo mjesto. To će omogućiti nastavak znanstvenih istraživanja bogatoga Mikaljina djela.

OTVOREN 6. MEĐUNARODNI FESTIVAL NOVOG FILMA SPLIT
Zatišje pred buru

Iako je, između ostalog, počeo projekcijom dvaju Von Trierovih filmova, svakako festivalskih aduta, prvi je dan prošao relativno tiho i bez velikih filmskih specijaliteta, te pretpostavljamo kako je riječ tek o zatišju pred pravu filmsku buru


Projekcijom retrospektivnog dijela programa u kinu Karaman neslužbeno je počeo 6. međunarodni festival novog filma Split, smotra koja turističku postsezonu pod Marjanom čini kudikamo življom. Ipak, prve projekcije ostavljaju dojam da najveći broj Splićana i njihovih gostiju ne zna da je u trokutu između kina Karaman, kinoteke Zlatna vrata i Multimedijalnog kulturnog centra počeo Festival koji okuplja filmske i video radove te radove u okviru novih medija, koje će teško vidjeti u drugo vrijeme i na drugome mjestu, u svakom slučaju ne u repertoarnom kinu i na televiziji.
A program je neslužbeno počeo s jednim od festivalskih aduta, filmom Element zločina, prvim u nizu rezerviranom za opus razvikanog danskog redatelja Larsa von Triera.
Sedamnaestogodišnji dobitnik nagrade u Cannesu za najbolju tehničku izvedbu, Element zločina stoji na očitom početku redateljeva filmskog opusa, godinama i idejama daleko od onoga što će kasnije biti ogoljeni izraz po asketskom disciplinarnom kodu Dogme 95. Film je doista tehnički sofisticiran filmnoirovski eksperiment, film žanrovske posvete i komentara, naracijski posve legitiman tip u trenutku treće dobi žanra.
Prizor iz filma »In Absentia«, braće Quaya i Karlheinza StockhausenaNaime, naracijski je daleko razumljiviji eksperiment kad se izdvajaju iz konteksta i obrađuju "u ključu" poznati uzorci formalno sadržajnog sklopa kao što je žanr, nego u onim slučajevima kad se eksperimentira samoniklom izričajnom građom, koju se prepoznaje kao artikuliranu estetsku pojavu, ali kojoj je teško razaznati obiteljsko korijenje. Načelno, Element zločina je klasična detektivska priča, ali rearanžirana tako da elementi istrage čine neku vrstu egzistencijalističko-epistemološkog eseja. Zbog nedostatka titlova, publika je lako mogla propustiti priču: detektiv Fisher (Michael Elphick) vraća se u Englesku nakon trinaest godina egzila u Kairu i odatle pokreće istragu o seriji ubojstava djece. U istrazi se služi metodologijom svog šefa i mentora, Osbornea (Esmond Knight), autora knjige Element zločina, koja upućuje na poistovjećivanje istražitelja sa zločincem...
U Karamanu je Von Triera smijenilo pet kratkih filmova iz natjecateljskog dijela programa, od kojih se u uvjerljivi prvi plan smjestio dvadesetominutni film In Absentia, braće Quay i avangardnog skladatelja Karlheinza Stockhausena. Riječ je o komornom filmu s narativnim natruhama unutar zbiljskog interijera s detaljima ruku i blizim planovima leđa ženske figure u kombinaciji s animacijom vragolike lutke. Osim zbilje i animacije, treći vizualni čimbenik je tematska i heterofonična Stockhausenova glazba, s kojom In Absentia postaje moćan i sugestivan komad filmskog raspoloženja.
Od ostalih u filmskoj konkurenciji, Lazy Summer Afternoon, geg animacija Berta Gottschalka bio nam je zabavniji od filmova Route Master i Glen Miller 2000., odgovarajućih filmova Finca IIppa Pohjole i veterana zagrebačke škole eksperimentalnog filma - Tomislava Gotovca, dok je s filmom Du moteur a explosion, Kanađanina Dominica Gagnona, strpljenje publike bilo donekle u iskušenju.
Konačno, svečanim otvorenjem u kinu Central Festival je i formalno dobio zeleno svjetlo. Naslov otvaranja, koji se - sad već tradicionalno - do pred špicu filma čuva u tajni, bio je Making of von Trier’s Idiots, dokumentarac o nastanku jedne od zvučnijih Dogminih uzdanica. Film je oblik videodnevnika u kojemu redatelj, više od metodološkog postupka oko filma s tako zahtjevnim tematskim materijalom od kojih su sazdani Idioti (1998.), revidira osobna raspoloženja u različitim fazama realizacije. Bilo kako bilo, publika svečanog otvoeanja nije imala razloga za nezadovoljstvo ako se prihvati donekle samosvojna odluka organizacije da se dokumentarac o snimanju filma prikaže prije filma, koji je, pak, rezerviran za sam kraj Festivala. Prvi je dan, dakle, prošao tiho i bez velikih filmskih specijaliteta i pretpostavljamo kako je riječ tek o zatišju pred pravu filmsku buru.

Poziv na druženje

SPLIT — Svečano otvorenje Međunarodnog filmskog festivala Split u kinu Central zadržalo je duh nonšalancije i neformalnosti s kojim je ova smotra i stupila na domaću i svjetsku festivalsku pozornicu prije nepunih šest godina.
Ovogodišnju publiku pojavom i prigodnim riječima šarmirala je novinarka i filmska kritičarka Sandra Antolić, a kratkim pozivom na daljnje festivalsko druženje pridružio joj se i direktor manifestacije Branko Karabatić.
Nakon jednoipolsatne projekcije Von Trierova dokumentarca o snimanju filma Idioti, publika, autori i gosti Festivala prve su dojmove rezimirali na prigodnom domjenku organiziranom u kavani Luxor, produživši prvi festivalski dan do duboko u noć.

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2001.09.23.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]