SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ teme dana ]
[ pomorstvo ]
[ ekonomija ]
[ turizam ]
[ sport ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ zivot ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ bih ]
[ dalmacija ]
[ prilozi ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
( zadnje vijesti )
[ impresum ]
   
[ mali oglasi ]
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
[ prometni vodic ]
       

 

TEME DANA

SUBOTA 15. rujna 2001.



IZ PRVE RUKE
KAKO SU DUME GRGAS I DENI ANTOLOS IZ ZABLAĆA KOD ŠIBENIKA POBJEGLI SMRTI U PAKLENIM NEWYORŠKIM TORNJEVIMA

TRČAO SAM NIZ STUBIŠTE WORLD TRADE CENTRA BRŽE OD SVJETSKOG REKORDA

Grgas je popravljao instalacije u muškom zahodu na 7. katu nebodera kad je niz hodnik nahrupila gomila izbezumljenih ljudi. Priključio se tim ljudima koje su nakon sprinta niz stubište u prizemlju dočekala zatvorena vrata

Vatrogasci se pokušavaju probiti na gornje katove paklenog tornjaPiše Vjekoslav KRSNIK


Kobni 11. rujna, koji će ostati u svijesti svakog Amerikanca kao najtragičniji dan novije američke povijesti, jednako tako ostat će i u sjećanju dvojice američkih Hrvata, rodom iz Zablaća kod Šibenika, koji su se tog dana pod sretnim stjecajem okolnosti spasili od tragične smrti. To su Dume Grgas (39), koji se doselio u Ameriku 1989. godine, i Deni Antolos (32), koji je stigao 1990. godine. Ovo su njihove priče.
Dume Grgas, koji kao vodoinstalater radi za veliku kompaniju

   
Antolos život može zahvaliti slučajnosti: šef ga je poslao s 85. kata po materijal. Materijal se, pak, nalazio u kamionetu koji se nalazio parkiran podalje, jer mu je istekla registracija pa nije mogao biti na parkiralištu World Trade Centra

"Par Plumbing", kao jedan od radnika na održavanju instalacija svakih dvadesetak dana dolazio je na posao. Dogodilo se da je baš 11. rujna morao obaviti neke popravke na 7. katu 110 katova visokog nebodera broj 1, odnosno onoga na sjevernoj strani. To je toranj koji je u dobro organiziranome terorističkom napadu na Sjedinjene Države bio prvi pogođen avionom samoubilačkim projektilom u 8.45 po lokalnom vremenu.

Samo da se dokopam obale...

U tom trenutku radio sam u muškom zahodu zajedno s nadzornikom na sedmom katu i uopće nismo ni on ni ja ništa čuli. To je vjerojatno zbog toga što se toaleti nalaze u sredini tornja, a prvi udar dogodio se negdje oko 80. kata. Druga ekipa radila je u ženskom zahodu, pa je nadzornik iz njega pozvao mobitelom svojega kolegu da dođemo do njih. To nas je možda spasilo, jer je u trenutku kad smo izišli na hodnik nahrupila gomila izbezumljenih ljudi koji su trčali prema stubištu.
Kako ste reagirali kad ste ugledali uspaničene ljude?
Prva moja misao je bila da se dogodio neki pljačkaški napad unutar tornja, jer još tada nisam bio svjestan da je u zgradu udario zrakoplov. Tek kad je do mene uspaničeno jedan crnac povikao da dolazi vatra, mozak mi je počeo reagirati strelovitom brzinom.
U tom trenutku Dume Grgas je shvatio da se radi o životno opasnoj situaciji, uključio se u rijeku izbezumljenih ljudi koji su hitali prema predvorju. Preskakao je po više stuba odjednom i za tren se našao u prizemlju.
Zaposlenici i posjetitelji u panici napuštaju zgraduNi sam ne znam kako sam brzo došao do prizemlja. Uopće nije točno, kako su objavili neki newyorški mediji, da nije bilo panike. To je smiješno. Panike je razumljivo bilo, i to velike, jer se radilo o spašavanju golog života.
U prizemlju je uspaničenu masu čekao novi problem jer, dok se još nije znalo što se uistinu dogodilo, zaštitari radeći po propisanim uputama nisu otvarali vrata, da bi se ljudi zaštitili od krhotina koje su padale s viših katova. Međutim, kako se predvorje stalno punilo novim stradalnicima koji su stizali s gornjih katova, u jednom trenutku ta je masa provalila staklene zidove i počela bježati u svim pravcima. Dume Grgas je u tom trenutku ostao priseban.
Vidio sam da mogu nastradati od krhotina i velikih komada željeza i armiranog betona koji su se obrušavali s visine od oko 300 metara. Pribrao sam se i kad se to smirilo na trenutak, uzeo sam zalet jer, znate što, znao sam da spašavam vlastiti život. Mislim da sam tako brzo trčao da bih u tom trenutku pobijedio svakoga svjetskog rekordera.
Zablaćanac je preskakao automobile, gazio u vodene lokve iako nije bio siguran jesu li one plitke, i kao dobar znalac toga terena i kvarta, vidjevši, kad je izletio iz zgrade, što se dogodilo, imao je samo jednu misao:
Trčao sam prema moru, odnosno onoj strani Manhattana gdje se rijeka Hudson ulijeva u newyoršku luku. Mozak mi je radio strelovitom brzinom i mislio sam da ću biti siguran tek kad se dokopam obale. Tek tad sam smatrao da sam na sigurnom.
Kakva je situacija bila vani?
Ljudi su se čudno ponašali, bježeći pred smrtnom opasnošću. Doduše, bilo je onih koji vjerojatno nisu poznavali teren, pa su čak u tom velikom oblaku dima trčali prema tornju umjesto od njega. Drugi su se ponašali tipično disciplinirano američki, zaobilazeći ograde i druge prepreke, umjesto preskačući ih, kao što sam ja činio. I mogu vam reći da tek danas osjećam škripu u koljenima, jer su očito u toj mojoj utrci za život ona bila najopterećenija.
Što ste pomislili kad je pogođen i drugi toranj?
Ma, jednostavno nisam mogao shvatiti što se događa. Čula se strahovita eksplozija i osjetio slabiji potres.
(Seizmološki uređaji Sveučilišta Columbia, koje se nalazi na sjevernom dijelu Manhattana, oko 120. ulice zabilježili su prilikom urušavanja tornjeva potres jačine 2 stupnja Richterove skale - op.p.)

Počelo se tresti...

Druga priča je mnogo kraća, ali govori o onim situacijama u životu kad sitnica može biti sudbonosna ili spasonosna. Zablaćanin o kojemu smo jučer izvijestili da je sretnim stjecajem okolnostima izbjegao katastrofu je Deni Antolos (32). On je radio na izolaterskim poslovima za tvrtku "Expert insulation" u drugom neboderu na južnoj strani na 85. katu, otprilike onome kojega je pogodio u 9.03 drugi zrakoplov. On je također došao ujutro ranije na posao, baš tog dana kad je na njega došao red nakon stanke od dva tjedna.
Drama na stubištu, gdje se zatekao i radnik iz HrvatskeOko 8.30 ponestalo nam je materijala, pa su me poslali po njega u kamionet koji je bio parkiran nešto podalje od tornjeva.
Upravo ta činjenica da mu je kamionet bio parkiran nešto podalje od World Trade Centra, spasila je život Deniju.
Zašto ste ga parkirali dalje, a ne u blizini zgrada?
Razlog je bio što je kamionetu bio istekao datum registracije, pa nisam mogao ući u parkiralište namijenjeno za opskrbu zgrada. Da je kamionet bio parkiran bliže, možda bih se uspio vratiti na 85. kat s materijalom!
Kad sam liftom došao do predvorja, naglo je počelo nešto tresti, čula se potmula tutnjava i bilo mi je jasno da se nešto opasno događa. Nisam imao pojma da je pogođen toranj broj jedan, ali sam se odmah spustio u podzemlje, gdje se nalazi postaja podzemne željeznice, pa sam se lijepo odvezao kući u Queens.
Jeste li javili svojima u Zablaće da ste OK?
Majka me je zvala, ali me je zbog zauzetosti dobila tek oko ponoći. Nisam joj ni rekao da sam se tog kobnog dana nalazio u jednom od dva tornja.

SPECIJALNO IZ PAKISTANA ZA SLOBODNU DALMACIJU
OD NOVINARA DNEVNIKA DAWN

Talibanski vođa brani
Osamu bin Ladena

Mullah Muhammad Omar je izjavio da obučavanje pilota može organizirati samo država koja ima sredstava, a Afganistan ih nema. Međutim, talibanski vrhovni lider je zaboravio spomenuti da je u Kabulu nedavno promovirana prva generacija pilota

Piše Ismail KHAN


Talibanski vrhovni vođa Mullah Muhammad Omar stao je u obranu Osame bin Ladena, rekavši da saudijski disident nije mogao biti uključen u razorne, strahovite terorističke napade na Sjedinjene Države. "Događaji u Sjedinjenim Državama sami po sebi govore u prilog nevinosti Bin Ladena", naglašava Mullah Omar u posebnoj izjavi koja je objavljena kasno na večer u četvrtak po pakistanskom vremenu. Priopćenje koje je redakcija lista Dawn dobila iz Mullah Omarova ureda iz Kandahara u jugozapadnom Afganistanu, prva je izjava koju je talibanski vrhovnik objavio nakon dugo vremena, jer se već mjesecima nije oglašavao.
Talibanski dužnosnici iznad svega poštuju i brane goste Njegov glasnogovornik Mullah Abdul Hye Mutmaen rekao mi je da se vrhovni talibanski vođa odlučio držati izvan medija. Ostali vođe talibana, pak, odbacuju sudjelovanje Bin Ladena u smrtonosnim napadima na Sjedinjene Države.
Tko su bili ti piloti i gdje su obučavani za letenje, ako se tvrdi da su Osamini borci? — javno je upitao čelnik talibana koji dodaje da obučavanje pilota može organizirati samo država, i to ona koja ima mogućnosti i sredstava za to. — Afganistan takve mogućnosti jednostavno nema — tvrdi Mullah Muhammad Omar. Te njegove izjave u suprotnosti su pak s izvješćima afganistanske novinske agencije Bakhtar o nedavnom održavanju svečanosti u povodu završetka školovanja prve generacije pilota, koja je upriličena u Kabulu prošloga mjeseca.
Talibanski vrhovni vođa tvrdi da su otmičari zrakoplova bili profesionalni piloti.
Oni koji su u stanju oteti zrakoplove i krenuti u smrtonosan manevar, ne zaustavljajući se do svog cilja, ne mogu biti ništa drugo nego školovani, profesionalni piloti. To je iznad mogućnosti nekog drugog. Ako su oni koji su izveli samoubilačku otmicu bili neiskusni piloti, neka se provede istraga tko su oni bili i kojoj su zemlji pripadali. Ako su to bili stariji, iskusni piloti, neka se i u tom slučaju istraži kojoj su zemlji pripadali — poručuje talibanski čelnik u svojoj pisanoj izjavi.
On upozorava da je situacija sasvim drukčija ako se Osama bin Laden drži odgovornim za terorističke akcije bez ikakvog dokaza ili informacija, samo zato što obavještajne službe žele opravdati sebe i svaliti krivnju na saudijskog disidenta.
Oni trebaju biti mudri i dobro procijeniti i promisliti prije negoli odluče nekoga optužiti — ističe Omar. I uz kontradiktorne informacije koje stižu iz Afganistana o tome je li Bin Laden u kućnom pritvoru ili nije, sudeći po izjavi vrhovnoga talibanskog vođe, čini se da talibani neće tako lako omekšati stav prema Bin Ladenu, za kojega tvrde da je gost u Afganistanu. Te izjave ne mijenjaju se čak ni u situaciji dok Afganistanu ozbiljno prijete napadi iz Sjedinjenih Država, koje su objavile rat terorizmu.

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2001.09.14.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]