SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ teme dana ]
[ ekonomija ]
[ turizam ]
[ sport ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ zivot ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ bih ]
[ dalmacija ]
[ tribina ]
[ prilozi ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
( zadnje vijesti )
[ impresum ]
   
[ mali oglasi ]
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
[ prometni vodic ]
       

 

PODLISTAK

PETAK 7. rujna 2001.



VIŠKA GAJETA FALKUŠA POSUDA
KOLEKTIVNE MEMORIJE

i

Prvi zapis o palagruškoj regati

Liber Comisiae sadrži najstariji dokument o regati gajeta od Komiže do Palagruže. Na znak topovskog hica 20. svibnja 1593., krenula je armada od 74 falkuše predvođena ratnom galijom prema 42 milje udaljenom otoku




Piše: Joško BOŽANIĆ

Na Visu je sačuvana neobična povijesna knjiga koja svojim najvećim dijelom dokumentira ribarsku povijest Komiže. To je Liber Comisiae — rukopisna zbirka dokumenata koju je prikupio kroničar Komiže don Nikola Borčić Jerolimov u drugoj polovici osamnaestog stoljeća, a danas se čuva u Župskom uredu u Visu. Na stranicama ove knjige ispisana je ribarska povijest Komiže šesnaestoga, sedamnaestog i osamnaestog stoljeća, ribarska povijest vremena koje obiluje dramatičnim sukobima vlasti i ribara vojgara.
Liber Comiciae sadrži najstariji dokument o regati gajeta falkuša od Komiže do Palagruže. Godine 1593., na dan deveti mjeseca svibnja, u središtu komune kojoj pripada otok Vis — u gradu Hvaru — sastavljen je popis sedamdeset i četiri vlasnika gajeta falkuša koje će početkom toga ribolovnog mraka sudjelovati u regati od Komiže do Palagruže.

370 vesala

U nizu sljedećih dokumenata koji se odnose na prvu poznatu regatu od Komiže do Palagruže, određuje se da svi prijavljeni ribari moraju javiti dvadesetog svibnja u Komiži glavarima ribolova Franji Borčiću i Jakovu Bogdanu. Zabranjuje se samostalan odlazak na Palagružu pod prijetnjom kazne od osamnaest mjeseci veslanja na galiji u okovima. Spominje se da će ratna galija pratiti regatu radi zaštite od gusara. Hvarski knez naređuje ribarima da se naoružaju puškama arkbuzama, te zabranjuje djeci ispod osamnaest godina odlazak na Palagružu. Svi ribari moraju slušati zapovijedi palagruških glavara ribolova, a ako bi im se suprotstavili, glavari ih mogu vezane poslati u hvarski zatvor.
Na znak topovskog hica, u rano jutro dvadesetog svibnja kreće iz komiške luke armada od sedamdeset i četiri gajete falkuše predvođene ratnom galijom prema četrdeset i dvije milje udaljenoj Palagruži. Na svakoj gajeti bilo je po pet veslača i, ako tog jutra nije bilo vjetra, tristo i sedamdeset vesala zapjenilo je more kada je odjeknuo top na bedemu renesansne tvrđave u komiškoj luci. Do žala Palagruže trebalo je veslati bez prekida u maratonu koji je trajao oko petnaest sati.

Sukob tratara i vojgara

Ti ribari koji su lovili sardele malim mrežama stajaćicama, odlazili su iz Komiže na dalek put do Palagruže ne samo zbog njezinih bogatih lovišta, već i zbog toga što za njih nije bilo mjesta na ribolovnim poštama oko otoka Visa i Biševa. Te su pošte bile rezervirane ne brojne velike mreže potegače — trate koje su dolazile u viške vode i s otoka Hvara i Brača. Tih ribarskih Ribarski ručak na kormilu falkušedružina znalo je biti i četverostruko više negoli prikladnih ribolovnih pozicija oko otoka Visa i Biševa. Velike družine imale su od petnaest do dvadeset ribara na tri do četiri broda.
Budući da su vlasnici tako skupih ribolovnih sredstava bili bogati i u vlasti utjecajni ljudi, osobito oni s Hvara koji najčešće nisu osobno ni sudjelovali u ribolovu, suprotstavljali su se vlasnicima vojgi i pritiscima na zakonodavce uspijevali su se izboriti za ograničenja prava ribolova ili čak potpunu zabranu upotrebe vojgi uz drastične kazne za prekršitelje. Motiv takvih zabrana bio je uklanjanje konkurencije budući da su sardele koje love vojgari imale zbog svoje kvalitete znatno veću cijenu, a razlog je tomu i nedostatak radne snage potrebne velikim družinama. Na taj način, koristeći svoj utjecaj u vlasti, vlasnici trata nastojali su svoje družine popuniti tim ribarima koji su bili osobito cijenjeni kao snažni veslači i dobri znalci mora i ribolova.
U godinama oskudna ribolova vlast je vojgarima dopuštala da love i u blizini velikih mreža, a u godinama obilnih lovina zabranjivala im je ribarenje čak i oko otoka Palagruže, gdje nisu mogli smetati tratama budući da one na tom otoku nisu nikada lovile zbog neprikladnog podmorja i obale za istezanje mreža.
Unatoč zabranama i drakonskim kaznama koje su propisivali državni zakonodavci u Veneciji, a primjenjivali državni suci hvarske komune, ovi hrabri ribari, kako bi opstali, stoljećima su se suprotstavljali nerazumnim zakonima Imperije riskirajući pritom gubitak svoje imovine, pa i svog života.
Unatoč prijetnjama drastičnim kaznama, oni su svojim falkušama plovili do daleke Palagruže. Palagruška epopeja komiških galiota obilježila je povijest Komiže.
U sljedećem nastavku: PALAGRUŠKA EPOPEJA

POVRATAK NA MJESTO ZLOČINA   3
Dvije puške, dva
atentatora, urota

Obdukciju ubijenog predsjednika Kennedyja obavio je James J. Humes koji nikada prije nije secirao osobu ubijenu puškom. Humes je bilješke o obdukciji spalio, a Kennedyjev mozak je nestao

Piše: Nataša ŠKARIČIĆ


Na temelju knjige dr. Henryja Leeja "Povratak na mjesto zločina"
John Fitzgerald Kennedy, 35. predsjednik SAD-a, ubijen je 22. studenoga 1963. u Dallasu. Vjerojatno nema osobe koja nije vidjela prizor preko slavnog Zapruderova filma - u 12.30 Predsjednik je zajedno sa suprugom Jaqueline sjedio na stražnjem sjedalu predsjedničke limuzine dok je automobilska povorka prolazila ulicama Dallasa. Ispred njega, u srednjem redu, sjedio je teksaški guverner John B. Connally sa suprugom, a ispred njih dva agenta tajne službe od kojih je jedan i vozio. Odjeknuli su pucnjevi, Predsjednik je pogođen u vrat i glavu, guverner Connally u leđa. Pola sata nakon atentata, Kennedy je proglašen mrtvim.
Na mjestu zločina jedan je čovjek rekao da je vidio čovjeka kako cilja s prozora u kutu šestog kata zgrade TSBD-a, te puca iz puške u smjeru Predsjednikove limuzine. Zaposlenik u zgradi, poslije identificiran kao Lee Harvey Oswald, uočen je kako prolazi kroz urede na trećem katu, pa je naređena potjera. Oswald je na koncu uhićen u jednom kinu.

24 sata za anale

Ono što je uslijedilo u iduća 24 sata ulazi u anale predsjedničke, kriminalističke i televizijske povijesti. Oswald je službeno optužen za ubojstvo Predsjednika, te ga je iz gradskog zatvora trebalo premjestiti u dallaski okružni zatvor. Nakon što je izišao iz zatvorskog podruma, pred televizijskim kamerama i milijunskim gledateljstvom ustrijelio ga je vlasnik dallaskoga noćnog kluba Jack Ruby koji je naknadno, nakon dugog ispitivanja, zanijekao svaku vezu s urotom za ubojstvo Predsjednika. Epilog: Oswald je umro 48 sati nakon Kennedyja, a Ruby je optužen 1964. godine, ali je dvije godine poslije optužba Lee Harvey Oswaldpromijenjena zbog proceduralne pogreške. Sazvano je novo suđenje, no Ruby je umro od raka prije nego što je ono započelo.
Tjedan dana nakon što je Lyndon Johnson preuzeo ovlasti predsjednika, izdao je izvršnu naredbu da se osnuje Warrenova komisija kako bi se ispitale okolnosti obaju ubojstava. Izvještaj je napravljen u rujnu 1964., sadržavao je 888 stranica uz 26 tomova popratnih materijala, a zaključak je bio: Oswald je djelujući sam ubio Predsjednika, Ruby je sam ubio Oswalda. Nema zajedničkog djelovanja, nema urote. Tvrdilo se da su ispaljena dva metka, od toga dva pogotka i jedan promašaj. Prvi je prošao kroz Predsjednikov vrat i pogodio guvernera Connallyja, drugi je pogodio Kennedyja u glavu i usmrtio ga.
Kritičari se nisu slagali s tim izvješćem pa je 1978. poseban odbor Zastupničkog doma SAD-a, Kongresni izabrani odbor za ubojstva, objavio izjavu o prihvaćanju svjedočenja dokaza i stručnjaka za akustiku koji su tvrdili da su meci istodobno ispaljeni s dvije lokacije uz cestu, jedan straga, drugi sprijeda. Taj je Odbor zaključio da je Predsjednik "vjerojatno ubijen zbog urote". Tako se razvila "teorija zavjere" o kojoj se i danas raspravlja, a Lee je pokušao dati odgovor na ključne dvojbe: o broju metaka, putanjama, svjedocima, mjestu zločina i navodno smrtonosnoj puški te — na koncu — autopsiji Predjednika. Ključna postavka Warrenove komisije je teorija o jednome metku, poslije nazvanom "čarobni metak". Zašto? Taj je metak prema Warrenu pogodio Kennedyja u leđa, izišao kroz njegov vrat, pogodio guvernera u desni pazuh, prošao mu kroz prsa smrskavši jedno rebro, izišao iz rebara, a zatim smrskao desnu kost ručnog zgloba! Otuda se odbio od guvernerova lijeva bedra gdje se zabio u površinu mesa. Prema tom teoretskom izletu, vrh metka i njegove udubine i izbočine ostali su neoštećeni, te se izgubilo manje od 0,25 grama njegova sadržaja. Da ne bude zabune — komisija ne tvrdi da je ispaljen samo taj jedan metak, već tri, dva pogotka i jedan promašaj. Pod pretpostavkom da su dva metka uzrokovala nesmrtonosnu štetu, filmsko je vrijeme na Zapruderovu dokumentarcu pokazalo da je maksimalno vrijeme između dva metka (za Kennedyja i za Connallyja) bilo 1,66 sekundi. No, testiranjem puške koje je proveo FBI dokazano je da puška sa zatvaračem ne može pucati takvom brzinom. Prijevod? Dvije puške, dva atentatora, urota. To očito nije odgovaralo svrhama komisije, pa se jednostavno izmislio čarobni metak.
Dalje:
1. FBI je objavio izvještaj koji se nije slagao s pronalascima obdukcije koju je izvršila ratna mornarica SAD-a. Obdukciju je, prema dr. Leeju, izvršio komandant James J. Humes koji vrlo vjerojatno nikada nije izvršio obdukciju na žrtvi ubijenoj puškom. U slučaju tako važnih pregleda, to je nevjerojatno. Još bizarnije — Humes je spalio bilješke za nacrt obdukcije, a mozak predsjednika Kennedyja je jednostavno — nestao.

Vrh čarobnog metka

2. Jedan dio vrha čarobnog metka bio je odrezan za spektrografsko uspoređivanje s fragmentima drugih metaka, a rezultati tih istraživanja nikada nisu objavljeni.
3. Više je svjedoka izjavilo da su vidjeli ili osjetili dim baruta iz pravca suprotnom onome iz kojeg se "službeno" pucalo. To nikada nije provjereno.
Upućuju li ovi podaci na namjerno zataškavanje, na urotu? Čija bi to urota bila? Anti-Castro Kubanci, Kuba zbog Zaljeva svinja? Sovjeti zbog nepovjerenja u Kennedyjeve hladnoratovske namjere? Mafija, uvrijeđena jer im je Predsjednik objavio rat? CIA, jer ju je Kennedy navodno namjeravao ukinuti? Istina je pohranjena u tajnim spisima koji se neće otvoriti još dva desetljeća. Ovog trenutka zna se samo to da je Kennedyjevo umorstvo i sve što se nakon njega događalo jedna od najvećih političkih i kriminalističkih enigmi proteklog stoljeća...

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2001.09.06.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]