PETAK 7. rujna 2001.

UZ WARHOLOVO GOSTOVANJE   U ZAGREBU
Pljesak na neviđeno

Warholova izložba u Zagrebu primjer je varholizacije umjetnosti i kulture. Činjenica da su gotovo sve novine ispalile ili se spremaju ispaliti gomile tekstova i priloga prije same izložbe, o kojoj će se, kad jednom bude postavljena, puno manje pisati, pokazuje kako je rečena varholizacija zahvatila i naše medije

Piše Sandi VIDULIĆ

Kad je koncem šezdesetih na Andyja Warhola izvršen atentat od strane čaknute feministkinje, jedine članice Society for cuting up man, Valerie Solanas, i kad je Andy sa šest metaka u tijelu ipak preživio napad o kojem je poslije snimljen film I Shot Andy Warhol, prvo pitanje koje je u bolnici postavio nakon što je došao svijesti bilo je kako je ispao na televiziji koja je snimila njegovo izbušeno tijelo na putu do bolnice. Warhol je odavno shvatio da u društvu masovne kulture stvarnost nije ni upola autoritativna kao medijska slika o njoj. U svojoj Tvornici snimio je sate i sate negledljivih filmova o svojim prijateljima iz kulturnjačkog jet-seta koji su tamo navraćali, znajući da ljudi koliko god nezanimljivi bili imaju neodoljivu želju za snimanjem, kao da je njihov identitet potvrđen tek kad ih registrira autoritet leće kamere.
Warhol je ujedno najpoznatiji portretist 20. stoljeća. Portrete je stvarao u vremenu kad je smatrano da je taj motiv definitivno izgubljen za slikarstvo. Andy je znao da nije tako. Portreti, zapravo reciklirane medijske predodžbe Marylinke i Liz Taylor, nisu bili jedini njegovi portreti. Budući da je radio portrete zvijezda (i to u trenucima gašenja njihova sjaja, o čemu se malo vodi računa) i budući da je iste dobro naplaćivao, ubrzo je krenula potražnja mnogo manjih zvijezda i biznismena za portretima, o čemu se također manje zna. Računica je bila jednostavna, ako Andy "portretira" zvijezde i ako je to hit, portretira li i nekog drugog istom bezličnom tehnikom, i taj se mogao nadati kako je ušao u rang zvijezda, jer zaboga poretretirao ga je Warhol, doduše jedino po narudžbi kupca, ali to je manje bitno. Glavno da je portretirao Andy.
Warhol je neobično pronicljivo shvatio zamjenu teza koja se događa u novoj ikonografiji medija. Nije stvarnost ta koja određuje naše predodžbe o njoj, već je obratno. Stvarnost je puki konstrukt, amorfna masa u koju se upisuju želje, ideologije i logika kapitala. Portreti dolarskih novčanica što ih je radio bili su ekvivalent portretima zvijezda show bizza.
Izložba također nije bitna kao estetski sadržaj, već kao okvir za socijalnu promociju. Kada mu je sredinom šezdesetih zabranjeno da na skupnoj izložbi newyorških popartista izloži ciklus 12 najtraženijih ljudi Amerike sa svilotiskanim portretima najpoznatijih mafijaša, protiv kojih su pokrenute mjere gonjenja, Worhol je u praznoj galerijskoj odaji dočekao mnoštvo posjetitelja koje je snimao fotoaparatom. I svi prisutni su se ponašali kao da je sve u redu i kao da je to cool.
Warholova izložba u Zagrebu primjer je varholizacije umjetnosti i kulture. Činjenica da su gotovo sve novine ispalile ili se spremaju ispaliti gomile tekstova i priloga prije same izložbe, o kojoj će se, kad jednom bude postavljena, puno manje pisati, pokazuje kako je rečena varholizacija zahvatila i naše medije. Đogađaj i njegovo medijsko pumpanje bivaju važniji od same izložbe, a izložba kao socijalni čin važnija od izložaka.
Da je živ, Andy bi možda u praznom Paviljonu dočekao goste koji bi mislili kako je to cool, no vjerojatnije je da bi poslao svog dvojnika kojeg je, kako se nedavno ispostavilo, slao na partyje i izložbe koje su mu bile dosadne. Svi su, dakako, bili zaslijepljeni ikonom Warhola "većom od života" da nisu ni zamjećivali razlike između čovjeka Warhola i čovjeka koji ga je dublirao. U društvu u kojemu nisu bitne kopija i original, već je medijski dizajnirana predodžba temeljna matrica kojoj se sve prilagođava, svatko doista može dobiti petnaest minuta slave. Jer potreba za reproduciranjem slavom je konstanta na kojoj opstoje mediji, a ljudske taštine su neiscrpivi resursi.
Ako onog čega nema u medijima ne postoji, onda Warholova zagrebačka izložba postoji dok je još nema. Kad fizički bude u umjetničkom paviljonu, bit će manje zanimljiva medijima koji će se dotle ispucati, a time će biti i manje "stvarna". U vremenu medijske manipulacije zanimljiva je tek manipulacija medijima i zato je Warholova izložba u Zagrebu po samosvrhovitoj medijskoj pompi posve u skladu s njim. Ostaje ipak pitanje je li varholizacija temeljna matrica današnjeg svijeta umjetnosti? Ako jest, sve ostalo su nijanse.

34. PIF - PREZENTACIJA LUTKARSKIH KAZALIŠNIH IZDANJA
Dio obrazovnog programa

Knjige Založbe Aristej našle su svoju primjenu i u obrazovnom sistemu Republike Slovenije koji svojim učenicima, u sklopu obveznog osnovnoškolskog obrazovanja, omogućuje izbor predmeta kao što je lutkarska pozornica, u sklopu kojeg se izrađuju lutke i radi lutkarsko kazalište

Piše: Lidija ZOZOLI

ZAGREB — Prezentacijom lutkarskih kazališnih izdanja Založbe Aristej, te predstavama Exit – Hamletovska fantazija kazališta lutaka Wilde i Vogel iz Stuttgarta, koja je prošle godine na PIF-u osvojila Grand Prix, Milan Čečuk, San putujućeg glumca ili princeza na zrnu graška Kazališta Atelje 313 iz Bugarske, te Norci Lutkarskog kazališta Maribor, nastavljen je program 34. PIF-a. Lutkari iz Sofije došli su na PIF s predstavom koja je dobitnica nekoliko međunarodnih priznanja u Varni, Pragu i Plovdivu. Ovom predstavom, koju je režirao hrvatskoj publici poznati redatelj Sunny Suninsky, Bugari su pokazali koliko imaginativna može biti upotreba lutaka za pričanje priče, a najmlađa publika oduševljeno je pratila nastajanje kazališta iz minimalističkog ali točnog koncepta animacije upotrebnih i svakodnevnih predmena.
U predstavljanju hrvatsko-slovenske suradnje na izdavanju specijaliziranih publikacija namijenjenih popularizaciji lutkarstva kod najmlađeg uzrasta, održanom u Klubu Yorick Teatra &TD sudjelovali su Emica Antončič, direktorica Založbe Aristej, Breda Varl, slovenski dramski pisac Rok Vilčnik, te hrvatski pisci Miro Gavran i Jadranka Čunčić-Bandov.
Lutkarica Breda Varl, čija se izložba lutaka za vrijeme trajanja PIF-a može pogledati u Klovićevim dvorima, ovom prigodom je predstavila svoju najnoviju knjigu Mimičke lutke i Maske, a Rok Vilčnik, inače dobitnik slovenske nacionalne nagrade za dramu Slavko Grum, u Založbi Aristej objavio je pod pseudonimom Rokgre svoju igru za djecu Sončni kralj. Emica Antončič je, predstavljajući svoju biblioteku, naglasila kako je ona nastala jer se u lutkarskoj kazališnoj praksi Slovenije stvorila potreba za takvom vrstom izdanja, a ne zbog financijskih interesa te je upoznala prisutne s naslovima čiji su autori Blaž Lukan, slovenski dramaturg i kazališni kritičar, Breda Varl, Rok Vilčnik, ali i s prijevodima hrvatskih dramatičara koji pišu za djecu na slovenskom.
Tako je u izdanju Založbe Aristej objavljen prijevod knjige Mire Gavrana Igrokazi s glavom i repom u kojem se nalazi osam dramskih tekstova te knjiga drama u stihu namijenjena najmlađima koju je napisala Jadranka Čunčić-Bandov. Međunarodni centar za usluge u kulturi preveo je knjige Brede Varl iz edicije Moje lutke.
Knjige Založbe Aristej našle su svoju primjenu i u obrazovnom sistemu Republike Slovenije koji svojim učenicima, u sklopu obveznog osnovnoškolskog obrazovanja, omogućuje izbor predmeta kao što je lutkarska pozornica u sklopu koje se izrađuju lutke i radi lutkarsko kazalište. PIF traje još dva dana, a nakon pet kazališnih predstava koje se mogu pogledati u četvrtak, za posljednji je dan najavljena samo podjela nagrada.

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2001.09.06.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)