PETAK 7. rujna 2001.

NEKADAŠNJI ZAŠTITNI ZNAK NUDISTIČKOG
TURIZMA, GODINAMA JE POTPUNO
ZABORAVLJEN I ZAPUŠTEN:
ZEČEVO - BISER ZATRPAN SMEĆEM

Otočić koji je nekada bio raj za nudiste i zečeve, danas je onečišćen, nema ni vode ni struje, a restoran i sanitarni čvorovi potpuno su devastirani ...

Napisao i snimio Mirko CRNČEVIĆ

Otočić Zečevo, nekada zaštitni znak hrvatskog nudizma i jelšanskog turizma, zaboravljen je do kraja i prepušten malobrojnim turistima, koji tamo jedva da stignu. Oni kojima to uspije, na ovom biseru Jadrana ostaju vrlo kratko, jer su restoran i sanitarni čvor u potpunosti devastirani, otočić onečišćen, a deponij smeća ruglo koje se godinama nije čistilo.
"Svojedobno je do Zečeva vozilo i po deset barkariola, započeli bi ujutro oko 8 sati i iz Jelse kretali svakih pola sata, tako da bi do podne na otočić prevezli više od 200 turista dnevno. Povratak bi bio do 16 pa naprijed, tako da su gosti bili zadovoljni, a u ovaj raj se vraćali desetljećima. U sada devastiranom restoranu radilo je i po nekoliko ugostitelja, tako da je od otočića živjelo i do 20 obitelji", kaže dvadeset osmogodišnji Ivo Lazaneo, danas jedini barkariol, koji svojim brodom "Slavica" nudiste prevozi do nekada popularnog kupališta, s cijenom povratne karte od samo 25 kuna. A da on do sada nije čistio smeće i odnosio ga do deponija na sjevernoj strani dogodila bi se prava ekološka katastrofa, no u njemu više nema mjesta, pa je sada smeće prisiljen nositi natrag do Jelse.

Bivši mu kolega Zlatko Gabelić, koji je na ovoj relaciji goste prevozio punih 25 godina, svemu ovome dodaje: "Koliko je nekada Zečevo bilo zanimljivo, govori i podatak da je ulazak na taj otočić naplaćivan po 4 kune i samo se po toj osnovi, dakle, zarađivalo više od dvije tisuće kuna dnevno. Na to se nitko nije žalio, svi su ’disali’ kao jedan, a bilo je i onih koji su izražavali želju da ih se nakon smrti pokopa na tom mjestu." Zato on smatra da je Zečevo danas prava sramota, zapravo antipropaganda jelšanskog turizma.
Vozeći se Ivinom "Slavicom" do ovog "žalosnog" mjesta udaljenog tek 20-ak minuta od Jelse, pokušali smo utvrditi dojmove turista koji tamo odlaze na kupanje. Na našu nesreću bilo je samo njih troje, a nije ni čudo da ih je tako malo budući da na otočiću nemaju što jesti, ni piti, no češki turist Christo Christov, koji je ljetovao u hotelu "Jadran" u Jelsi, iznosi kako on to premosti nošenjem namirnica i pića, što nije rješenje budući da su velike dnevne temperature i sve mu se zagrije. Zagrepčanka Helena Vojvodić, gošća u privatnom smještaju, smatra da bi Zečevo za Jelsu trebalo biti isto što i Pakleni otoci za Hvar, no da je nebriga uzela maha unatoč tome što je otočić savršeno lijep i ugodan za odmor.
Ovaj, od milja nazvani, otočić iz bajke je lani posjetila obitelj Slavice i Bernija Ecclestonea, a ove godine kraljevski par Paola i Albert II. od Belgije, te jedan od najpoznatijih svjetskih filmskih redatelja Steven Spielberg. O tome kakve su dojmove o ovoj destinaciji odnijeli u svijet, ne smijemo ni razmišljati. Pa iako je lijepo na otočiću, koji je nekad obilovao zečevima, vodom i strujom, tu danas više ničega nema. Usprkos svemu, bilo je nekoliko zainteresiranih za njegovu obnovu i revitalizaciju, među kojima Boško Belotti iz Omiša, Nikša Begović iz Starog Grada i neki drugi, no zajednički se jezik s HP-om "Vrboska" i Općinom Jelsa nije dalo naći.
Hotelijeri su navodno vlasnici restorana i drugih čvrstih objekata, a Općina otoka, tako da je ovaj gordijski čvor za sada nemoguće riješiti, naročito zbog poznatog animoziteta između ovih dvaju mjesta.

SELCA: I MJESEC DANA NAKON KATASTROFALNOG
POŽARA, U PODSMRČEVIKU MRAK I PEPEO
ŽIVOT NA ZGARIŠTU
BEZ STRUJE

Dvanaestero stanovnika nekad idiličnoga bračkog naselja večeri provodi uz voštanice
Tonču Bezmalinoviću izgorjele su gospodarske zgrade, ovce, košnice...: "Odakle započeti i s čime? Kad ujutro otvorim oči, oko mene samo crnilo i miris paljevine...

Piše: Neda KRALJEVIĆ

Nekadašnji odmor u sjeni stoljetnih česmina stanovnici Podsmrčevika — jednog od selačkih zaseoka teško pogođenog ovoljetnim požarom — nazivaju danas odmorom u sjeni tuge. Sa smirajem dana, 12-ero stanovnika toga nekad idiličnoga bračkog naselja povlače se u svoje jedva spašene kuće i pale voštanice — jer elektromreža koja je u požaru pretrpjela velika oštećenja još nije popravljena, iako na njoj neprestano rade radnici HEP-a iz Supetra. Tonči Bezmalinović, kojem su u požaru izgorjele gospodarske zgrade, dvadesetak ovaca, a dvadesetak zadobilo teške opekline, drva pripravljena za prodaju, košnice i pčele, kaže:
— Odakle započeti, i s čime? Kad ujutro otvorim oči, oko mene crnilo, miris paljevine, ne vjerujem očima da sam u svom dvoritšu u kojem su se do jučer kočile stogodišnje česmine, štiteći nas od vjetra i sunca. Danas strše kao aveti oko nas. Ovo ovaca što nam je preostalo ne možemo pustiti na pašu jer su ograde srušene, da ne naprave štetu. A uokolo nema ništa nego pocrnjeli kamen, izgorena šuma...
Njegova, pak, žena Marica plačući maže rane opečenim ovcama:
— Bili su ljudi iz Selaca procijeniti štetu, nitko nam ne može nadoknaditi izgubljeno, ali možda nam bar malo pomogne država, na puno nismo ni navikli.
Miljan Bezmalinvoić pak tužno gleda hrpe pougljene česmine, posječene još ljetos i spremne za prodaju: — Teško je i do sada bilo živjeti u ovoj zabiti, ali mi smo je voljeli. A kako sada? Jedini prihod su nam drva za ogrjev koja prodajemo, a sada su to samo hrpe pepela. A i šuma za sječu je izgorjela — ne znam što sada.
Ante Bezmalinović, profesor u mirovini, koji je splitski asfalt zamijenio zelenom oazom, tužno govori:
— Živim sa slijepom sestrom i prvi sam joj put pozavidio na tome što ne može sagledati ovu tugu. Ne izlazim iz svog dvorišta jer mi se srce slama kad pogledam ovaj pakao oko nas. Crnilo po danu i po noći, a zima tek dolazi — rezignirano će vitalni osamdesetogodišnjak, otirući suze s lica.

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2001.09.07.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)