SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ teme dana ]
[ ekonomija ]
[ turizam ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ zivot ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ bih ]
[ dalmacija ]
[ tribina ]
[ prilozi ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
( zadnje vijesti )
[ impresum ]
   
[ mali oglasi ]
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
[ prometni vodic ]
       

 

TURIZAM

PONEDJELJAK 27. kolovoza 2001.



IVAN DOLAC NA HVARU: MISTO KOJE SE,
ZBOG RASKORAKA VLASTI, SAMO TURISTIČKI ORGANIZIRALO

Osamsto turista na deset
stanovnika, pa ti računaj!

Svaki iznajmljivač ima dežurstvo jedan dan u sezoni, kada mora očistit sve plaže i sve ulice blizu plaža, istrest kante u kontejnere... Ove veće iznajmljivače zahvati dežurat i dva dana. A onda postoji i nadzor. I za sada je sve u redu, kazuju pravi turistički djelatnici u Ivan Docu — Nekada su među Čehinjama Dalmatinci slovili kao pravi muškardini. Sad ih više uopće nema po sikama. Ova nova generacija Dalmatinaca samo sjedi po kafićima!

Pišu: Meri ŠILOVIĆ i Mirko CRNČEVIĆ

Snimio: Nikola VILIĆ


Ivan Dolac na južnoj strani Hvara (ili, kako bi Hvarani rekli, Srednja Plaža) ima svoju draž od kamena, strmina i mora, ali ima i pitome šljunčane plaže. I još nešto: za razliku od Svete Nedjelje i Zavale, Ivan Dolac ne živi zimi. Do pred rat s jeseni više ne bi bilo nikoga, a od rata tu ipak stalno žive tri obitelji od kojih je jedna bila izbjeglička pa postala domaća, a dvije su iz Svirča. Antun Carić Florio, jedan od dva brata Carića, uglavnom je stalno u Ivan Docu pa ga mještani, uglavnom vikendaši, zovu — gradonačelnikom.
Kad smo se spustili niz strminu, dočekale su nas pune plaže Čeha i Slovaka. Kao da je ovo njihov zabran na južnoj strani Hvara. Terasa restorana Slavinka je bila puna i uglavnom su se čuli češki i slovački jezik, tek tu i tamo talijanski i slovenski.
— Ovo žalo se računa najlipše na otoku — kažu ponosno domaći. Govore nam da je turista kao i prošle godine, a da su i sada, kao i svih godina od rata, Česi i Slovaci najbrojniji.
— Nakon 19 godin donio mi stari gost Nijemac sliku oca i obisija je ovde u restoran — pohvalio nam se Jakov Carić, vlasnik Slavinke. Inače je šutljiv čovjek i najradije bi da ga ništa ne pitamo. Reče tek da gosti ne troše kao prije, da ide cola i pivo, da jedu uglavnom meso, a od ribe — lignje.
Čuli smo poslije da su u mjestu službeno dva restorana, a neslužbeno — ne zna se. I još mnogo toga "ne zna se" i nekako nam se činilo kao da ovo malo ljetnih turističkih novaca pomalo zatruje ljude. Ali mi smo tu zbog turizma...
Više sreće smo imali s drugim vlasnikom restorana Juricom Carićem, inače jedinim rođenim stanovnikom Ivan Doca. Ovdje se nikad nitko osim njega nije rodio, veli. Njegova konoba Spila je na istome mjestu gdje mu je pokojni otac držao restoran Kod barba Tonka. Ove godine je krenuo u izgradnju sedam apartmana.

Lela Carić s gošćama iz Češke: Dalmatinci su danas po kafićima!Banke za bogate

— Kod naših banaka možete dobiti kredit samo ako dokažete da vam kredit ne treba! Imam prijatelje u Austriji pa sam iša tamo i u roku od dva sata realizirao kredit od sto tisuća maraka — kaže s gorčinom Jurica Carić.
Inače, Ivan Dolac je iznimno čist, na žalu koji je preko dana pun turista ujutro nema ni papirića... Drago mu je da smo to primijetili, pa objašnjava kako se misto samoorganiziralo:
— Sami čistimo. Dogodio se raskorak vlasti pa smo se sami organizirali i napravili raspored. Svaki iznajmljivač ima dežurstvo jedan dan u sezoni kada mora očistit sve plaže i sve ulice blizu plaža, istrest kante u kontejnere... Ove veće iznajmljivače zahvati dežurat i dva dana. A onda postoji i nadzor. To je šest ljudi, među kojima san i ja. I za sada je sve u redu, imali smo samo jedan mali propust, jedan dan se jedan gospodin nije sjetio da mu je dežurstvo pa smo mi negdje u pola dana intervenirali i opet je bilo čisto. Inače ima nas više od 60 iznajmljivača i lista s rasporedon visi tamo u pansionu Slavinka.
Kaže nam da je od kraja sedmoga miseca sve puno: “Turista ima oko 800, a stalnih stanovnika deset, pa vi sad računajte koji je to porast u sezoni. Ovo misto van se od težačko-ribarskoga pretvorilo u skroz turističko."
Na kraju upoznajemo i Jitku Carić, što se nekad prezivala

Južna strana Hvara idealna je za odmor, kaže razdragana gošća

Pola apartmana

Za jednim stolom su na štekatu Spile sjedile dvije Čehinje. Uz pomoć gazdine kćerke Lele, pitamo ih o dojmovima.
— More dobre, peknje, privatno od kamarada saznali za Ivan Dolac — rekle su gospođe Iva Soustružnikova i Jarmila Velebova iz Brna.

Već drugu godinu su ovdje, šesti mjesec provedu u Istri, gdje ima više zabave, a osmi ovdje gdje je, kažu, ljepše. Iva u Brnu ima i restoran, pa se eto razumije u turizam i više nego drugi, ali nema nikakvih primjedbi ni na cijene, ni na ceste, ni putovanje, ni tunel. Samo:
— Rezervirali smo cijeli apartman, a dobili pola. Druga polovica je još zauzeta, a nas je šestero i došli smo tako umorni.
Eto, naš svijet ne može da ne pokuša dvije litre uliti u bocu od litre pa makar im se boca dogodine razbila o glavu!

Jurica Carić: Kredit možete dobiti samo ako dokažete da ste bogati

Vrchovska, Čehinju iz Brna, hvarsku nevjestu preko koje je većina turista i stigla u Ivan Dolac. Bilo je vruće, a ona je pokušavala udovoljiti svima, i gostima što su stizali, i onima koji su došli kupiti novine (to je jedino mjesto u Ivan Docu i Svetoj Nedjelji gdje možete kupiti novine), i nama. Sve je brzo obavila, ponudila nas mineralnom i češkim pivom pa sjela.

Nezadovoljne Čehinje

Pitamo je kako dovodi goste iz Češke.
— Pa oni se uglavnom sami dovedu! Zadovoljan gost će vas dalje preporučit, a usmena predaja je najbolja. Iako, ja sam već treći prospekt dala štampati. Gostima se najviše sviđa što je ovo malo mjesto u kome nema prometa, nema hotela, vole vidjeti ovu planinu iznad, a najviše im se sviđa čisto more — veli Jitka.
Dupkom puna plaža u Ivan DocuA što nam zamjeraju?
— Trebao bi ovdje možda još jedan dućan... Inače nemaju primjedbi, nije im dosadno, jedino ih malo muči ovaj uski tunel. Ali ja im objasnim da je to najbolji tunel! Jer nešto slično neće nigdje doživjeti! Ha, ha, ha!
Pa su je opet pozvali, stigli još neki Česi turisti. Smjestila ih je pa se vratila.
A Čehinje i Dalmatinci? Je l’ to još ima?
— A, to više nema! U moje vrijeme su među Čehinjama Dalmatinci slovili kao pravi muškardini. Sad ih više uopće nema po sikama. Ova nova generacija Dalmatinaca samo sjedi po kafićima! I to je jedna skroz ozbiljna stvar! U pitanju je imidž Dalmatinaca — rekla nam je, pomalo nasmiješena, Jitka na rastanku.
Otišli smo s pogledom na vinograde što su se obrušavali u more. Tijekom susreta s ljudima iz Ivan Doca i Svete Nedjelje primijetili smo da bi i njima pogled bježao u tom smjeru. Na južnoj strani Hvara ljudima je sudbina i Plaža i zemlja. Ove godine je suša i neće biti puno grožđa, ali ono što bude bit će super — rekoše nam. Kilo plavca malog bit će, već znaju, dvije marke. A do jematve valja zbrinuti turiste.

TURISTIČKI VODIČI NAJVAŽNIJI ZA DOJAM O ZEMLJI DOMAĆINU

ZADAR
S vodičem od Foše do Foruma

ZADAR — Poslom turističkog vodiča u Zadru se stalno bavi desetak, povremeno, u špici sezone, tridesetak ljudi. S licencijom ih je tek nekoliko, ali nijedan od njih trenutačno ne radi. Ne postoji nikakva udruga koja bi okupljala ove turističke djelatnike, a ona osnovana 1981. godine nestala je 10 godina poslije. Prije nekoliko je godina Filozofski fakultet objavio ispit za vodiče, ali ga je i otkazao jer je samo nekoliko ljudi bilo spremno za to platiti tisuću maraka.
— Ne postoji organizacija koja bi okupila vodiče i pomogla im u rješavanju statusa, koji uopće nemaju. I kad se radi o vodičima s licencijom, prepušteni su dobroj volji agencija. Sve obveze moraju sami plaćati bez obzira ima li posla ili nema — kaže Ljiljana Eškinja, trenutačno u Zadru turistički vodič s najdužim stažom. Preko svoje putničke agencije "Eško" koordinira ostale vodiče i pomaže im u obrazovanju za taj specifičan posao.
— Turiste vodimo u razgledavanje cijeloga starog dijela grada, od Foše uz crkvu sv. Šime do Foruma i episkopalnog kompleksa. Najkraće razgledavanje traje sat i 45 minuta, najduži, ako su uključeni muzeji, do tri sata. U muzeje idemo ako to oni žele, a samo oko 30 posto grupa se u to upušta. Problem im je navodno cijena, iako je za grupne posjete cijena ulaza u SICU, Arheološki muzej i Sv. Donat ukupno 15 kuna — kaže Ljiljana Eškinja.
   D. MEZIĆ

DUBROVNIK
Povijest Grada na 18 jezika

Uz podignutu zastavicu kao znak raspoznavanja grupe i vodiča šetnja je ugodnija - detalj sa Straduna  Snimio M. KOVAČDUBROVNIK — Dubrovački muzeji, riznica katedrale, akvarij, samostani, gradske uličice i trgovi, svaki zanimljiv na svoj način, ali i kao dio jedinstvene cjeline grada spomenika, ispunjeni su ovih dana znatiželjnicima, turistima iz cijeloga svijeta. Dubrovački turistički vodiči, njih 140 učlanjenih u svoje cehovsko udruženje, ovoga ljeta imaju posla napretek, a gužve su posebno izražene kada u Grad na nekoliko sati stigne i po dvije tisuće turista na brodovima na kružnim putovanjima.
— Turiste koje vodimo zanimaju i muzeji i spomenici, ali više od svega to što je Dubrovnik srednjovjekovni grad koji živi. Neponovljiva im je šetnja gradskim zidinama i pogled koji se s njih pruža na krovove grada i Lokrum — kazala nam je predsjednica Društva turističkih vodiča Dubrovnika Pave Brailo.
Ona dodaje da to društvo posjetiteljima nudi mogućnost razgledanja Grada u pratnji stručnih vodiča na čak 18 jezika, među kojima su i mađarski, danski ili pak flamanski. S obzirom da su upravo vodiči ti koji su u stalnom kontaktu s turistima i najviše znaju o onome što ih zanima, Pave Brailo ističe da bi agencije koje nude usluge razgledanja Grada u kreiranju tih programa svakako trebale kontaktirati turističke vodiče.
Ona upozorava i na činjenicu da nerijetko, mimo svih zakonskih regula, uloge turističkih vodiča preuzimaju strani autobuseri i u tom bespravnom poslu iz države odnose veliki novac. Svoj status turistički vodiči u Dubrovniku riješili su na način da su registrirani kao osobe koje usluge pružaju povremeno tijekom cijele godine.
   O. GUSTIN

SPLIT
Zvanje vodiča stoji tisuću DEM

SPLIT — U splitskoj regiji nema nastašice turističkih vodiča, jer ih u registru Udruge turističkih vodiča Splita, osnovane 1960. godine, ima više od stotinu i dvadeset. Od tog broja, prema riječima predsjednice Udruge Suzane Milun, treba oduzeti tzv. počasne vodiče, kao i one koji nisu aktivni, pa ih je na terenu svakodnevno sedamdesetak i svi imaju posla.
Korak po korak u povijest i kulturu Dalmacije u pratnji stručnog vodiča   Snimio J. BABIĆSvim vodičima ovo je tek dodatna zarada, koju ostvaruju preko ugovora o djelu.
— Cijene naših usluga još su uvijek najniže u Hrvatskoj, i od sljedeće godine svakako bi ih trebalo uskladiti s ostalim udrugama vodiča. Tako bi, primjerice, dvoiposatni obilazak splitske jezgre grupu do 21 turista danas stajalo 290 kuna, od čega 180 kuna ostaje vodiču — kaže predsjednica Milun, dodajući kako se plaća izričito preko računa, odnosno vaučera.
Na pitanje kako se u Splitu postaje turističkim vodičem, ona nam nije znala odgovoriti, budući da se tečajevi za ovu djelatnost održavaju na splitskom Ekonomskom fakultetu, neovisno o Udruzi. Ipak, doznali smo kako tečaj na tom fakultetu stoji čak tisuću njemačkih maraka, a traje samo četiri dana(!?), dok su se vodiči nekad školovali čitavih šest mjeseci!
Do nas su doprli i prigovori čuvara katedralnog sklopa, koji navode kako vodiči turistima opisuju unutrašnjost katedrale s Peristila, a onda turiste upućuju na samostalni posjet, kako ne bi trebali platiti ulaz.
— Tvrdim da naši vodiči to ne rade, osim u slučajevima kad u aranžmanima nije predviđen posjet katedrali ili se grupa kratko zadržava u gradu, i onda nikoga ne možete prisiliti da protiv volje ulazi u katedralu. Ne bi bila loša ideja i platiti nekoliko mladih ljudi koji bi se odjenuli u rimske odore i tako dočekivali turiste, što bi bilo vrlo efektno — predlaže šefica splitskih vodiča, dodajući kako su ove godine bili najbrojniji turisti iz zemalja istočne Europe, ali bilo je dosta Talijana, Austrijanaca i Nijemaca.
   Damir ŠARAC

ŠIBENIK
Novinari traže najviše

ŠIBENIK — U okviru turističkih agencija u kojima je radila, Vanja Dadić već 22 godine vodi strane goste, posjetitelje, stručne grupe, sportaše i diplomate uzduž i poprijeko Šibensko-kninske županije.
Vanja Dadić: Gosti su sve obrazovaniji   Snimio A. BARANIĆ— Iako u Šibeniku ima više od stotinu registriranih vodiča, lanjske godine i ove u vrhu sezone teško je doći do kvalitetnog vodiča, jer ih je većina registrirana samo na papiru. Začudo, nemaju ni svoju udrugu, iako je njezino utemeljenje bilo više puta najavljivano — kazuje Vanja.
Ona je specijalizirana za talijsnaki i engleski jezik, a posebno za strane novinare, koji su, po naravi svojega posla, vrlo zahtjevni. U skupinama novinara iz inozemstva dolaze ljudi specijalizirani za određena područja turizma i traže vrlo precizne i temeljite informacije. No, iako znaju biti dosta kritični, svi odreda hvale ljepote naše obale i otoka, more i nacionalne parkove Krku i Kornate.
I navike gostiju su se u proteklih dvadesetak godina promijenile i njihove potrebe, kazuje Vanja i dodaje kako se traži sve kvalitetnija vodička usluga i visoki stupanj obrazovanja. Čini se da gosti koji dolaze kod nas imaju potrebito predznanje o našoj kulturi i povijesti, iako je još uvijek puno onih koji Hrvatsku tek otkrivaju, a i zato je uloga vodiča presudna, tvrdi dugogodišnja pratiteljica brojnih gostiju.
— Šteta je da nam šibenska tvrđava nije uređena, kazuju često gosti, traže rent-a-car usluge ili iznajmljivanje bicikla, te primjećuju kako iz Šibenika nitko brodom ne vozi do slapova Krke.
   J. ČELAR

Zrće, Pag: Grožđe iz mora

PAG — Plaža Zrće, otok Pag. U hladu suncobrana, na svojoj brodici, bračni par Anica i Ivan Smojver upotpunjuje tamošnju turističku ponudu. Lijepo domaće stolno grožđe i nevelike cijene privlače užežene turiste s plaže.
— Evo slika te, digni glavu — upozorio je Ivan Anicu, popravljajući joj šešir na glavi.
On je, po svemu sudeći, obnašao ulogu izviđača, jer i vaganju i prodaji u potpunosti se ona posvetila.
— Ide li kako? — pitamo.
— A briga me, i onako sam ostarila — odgovara.
To je, naravno, bila izjava za javnost. Išlo je, svjedoci smo, što bi se moralo osjetiti na skromnom umirovljeničkom budžetu.
— Mi vam tu preko u Dražicama imamo kuću, tu smo vam prek leta, a zimi živimo u Rijeci — veli Anica.
— Pola, pola — precizira Ivan.
Nismo htjeli više smetati. Upravo se jedan turist raspitivao može li grožđe oprati u moru i dobio potvrdan odgovor. Poželjeli smo im uspješne slobodne turističke aktivnosti.
   Tekst i snimka Zvonimir KRSTULOVIĆ

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2001.08.26.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]