SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ teme dana ]
[ ekonomija ]
[ turizam ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ zivot ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ bih ]
[ dalmacija ]
[ tribina ]
[ prilozi ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
( zadnje vijesti )
[ impresum ]
   
[ mali oglasi ]
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
[ prometni vodic ]
       

 

TRIBINA

PONEDJELJAK 27. kolovoza 2001.



TEŠKO JE KORAČATI BESPUĆIMA PRIMITIVIZMA I GLUPOSTI
Siroti hrvatski generali...

Siroti generali su danas postali moneta za potkusurivanje svake šuše, koja želi nekakav probitak na hrvatskoj političkoj sceni. Dragi moj Narode, optužuju se takozvani "komunisti" da su se opet vratili na scenu i pokušavaju nas vratiti u neka mračna, prošla vremena. Tko imalo razmišlja, znat će prepoznati da krivci u ovoj farsi nisu ni Mesić, a ni Račan, već da je tu neprijatelj svatko tko bi neke stvari želio dovesti u normalu

Piše: Marjan ANDRIĆ, Split

U ovom cjelokupnom stanju kolektivne nacionalne histerije, vrijeđanja, političkih skupova i nekih prošlih i budućih "mitingašenja", kojeg se izraza organizatori navedenih okupljanja toliko groze, našao sam si za pravo da i ja prozborim nekoliko riječi. Osvrnuo bih se na teške optužbe koje se u današnje vrijeme iznose prema stanovitim političkim dužnosnicima i institucijama naše države. Svjedoci smo teških optužbi i riječi upućenih od raznih političkih stranaka, takozvanih udruga proizišlih iz Domovinskog rata (kojeg, budi rečeno, svi tako rado svojataju kao da je, budi mi oprošteno, samo njihova privatna prčija), koje tako nemilo sijevaju ovim teškim vremenima po cjelokupnome hrvatskome medijskom prostoru. Naime, danas je najlakše, a to je postalo i običajem, nekome nalijepiti određenu etiketu. Kada si tako oblijepljen, tj. etiketiran, onda u očima svojih izmanipuliranih neistomišljenika nosiš teško breme, teže od Kristova križa. Tako označen i svrstan, koračaš po svim našim bespućima neizmjernog primitivizma i gluposti. Danas je najpopularnije nekoga svrstati u kategoriju, da li dotični daje podršku generalima ili ne. Siroti generali su danas postali moneta za potkusurivanje svake šuše, koja želi nekakav probitak na hrvatskoj političkoj sceni. Puna su im usta podrške Norcu, a zapravo čuvaju lako stečene plodove kriminala i krađe, koje su lako oplodili u proteklim, konfuznim vremenima.
Politički likovi iz proteklih razdoblja, groteskne figure koje je u teškim vremenima nastajanja hrvatske države voda izbacila na površinu, tako postaju glavni protagonisti našega medijskog prostora, kupeći za sobom zaluđene mase bijesnoga naroda, koji u svome kolektivnom bunilu ne može prepoznati osnovne ciljeve i namjere toga dna ljudskog roda, kojemu je jedini cilj sačuvati ono što je pokrao i vratiti se ponovno na scenu, da bi mogli nastaviti dokrajčiti i ono što je preostalo. Dragi moj Narode, optužuju se takozvani "komunisti" da su se opet vratili na scenu i pokušavaju nas vratiti u neka mračna, prošla vremena i neke nove Jugoslavije.
Tko imalo razmišlja svojim mozgom (ili onim što je od njega preostalo nakon kolektivnog ispiranja), znat će prepoznati da osnovni krivci u ovoj farsi nisu ni Mesić, a ni Račan, već da je tu neprijatelj svatko tko bi neke stvari želio dovesti u normalu. Ovaj narod mora shvatiti da danas ročni vojnik mora pozdraviti satnika, kao što uostalom rade i u svim vojskama u svijetu. Znači problem je u tome da svatko tko želi uvesti red u institucije države, vojsku i policiju, kao i u druge državne službe, bit će od tih spodoba dočekan na nož kao neprijatelj, pa ma kako se zvao i kojoj stranci pripadao. Ako smo mi, koji smo služili vojni rok u bivšoj JNA, bili prisiljeni pozdravljati raznorazne šuše od desetara, po krugovima tadašnjih kasarni, ako se američki vojnici moraju ukipjeti ispred nekakvog narednika i viknuti "Yes Ser", onda se to isto očekuje i od modernoga hrvatskog vojnika.
Danas imamo slučajeve u vojsci da nekakav satnik dođe generalu, lupi ga rukom po leđima, i kaže: "Di si stari." Imamo slučajeve da polupismeni policajac može zapovijedati šefu postaje ili načelniku policije, pozivajući se na svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu. Također bahati sinovi od nazovi časnika bivaju izvučeni od kaznene odgovornosti, za svoje "mladelačke hirove" i svekoliko teroriziranje javnosti, pozivajući se na svoje očeve. U užem centru grada postoji 99 posto kafića koji izdaju gostima račune, a u zahodima imaju izvješene liste o održavanju. Ali neki kafići to ne rade, a zahod im je ajme meni, ali ih nitko ne zatvara niti im smeta raditi. Dakle, osnovni je problem da svatko tko bi pokušao uvesti pravnu državu i normalne, europske uzuse ponašanja i stane na put bahatosti i samovolji, nastradao je. Pa sad došao s ljevice, desnice ili iz strogog centra. Takav je smetnja lopovluku i samovolji i kao takav mora biti njihov neprijatelj i neumitno ga čeka da ga "iščokaju" crne vrane.

"GENERAL BOBETKO IMA PRAVO NA 29.135,17 KN MJESEČNO" (2)
Don Anto Baković ima pravo
na 5858 kn jer ima 10 godina staža

Da je pitala, Vaša novinarka dobila bi odgovor da don Anto Baković prima mirovinu kao politički zatvorenik, a nije točno da nemam radnog staža. Imam ga, i to u sedam Titovih zatvora, gdje nisam kao svećenik i politički zatvorenik čitao knjige i pisao romane, nego sam radio od jutra do mraka. U KPD-u Niš i u Ciglani sam morao napraviti 1800 komada cigle dnevno...

Piše: don Anto BAKOVIĆ, Zagreb

Čitajući Slobodnu Dalmaciju od petka 17. kolovoza u članku "General Bobetko ima pravo na 29.135,17 kn mjesečno", pročitao sam i svoje ime s podnaslovom "Don Anto Baković bez dana radnog staža prima na ruke 5.858,02 kn mirovine". Cijela stranica posvećena je tim tzv. privilegiranim mirovinama i novinarka Božica Babić tvrdi da ih ima 181.231. Kada to elaboriram, o tim privilegiranim umirovljenicima, vjerovali ili ne, nakon skoro cijele stranice prvog na koga je naletjela bio sam ja, poslije mene je Janko Bobetko i Stjepan Spajić. To je svih njezinih 181.231 privilegiranih umirovljenika.
Postavljam pitanje pred hrvatskom javnošću dotičnoj novinarki: ako je zaista novinarka, ako je u službi informacije, a ne laži i dezinformacije, zašto nije upitala Hrvatski zavod mirovinskog osiguranja, gdje spominje neku gđu Maricu Imprić-Jurić, kad je već znala napisati da bez ijednog dana radnog staža primam mirovinu, zašto nije upitala a po kojem osnovu don Anto Baković prima mirovinu? Dobila bi odgovor da don Anto Baković prima mirovinu kao politički zatvorenik, a nije točno da nemam radnog staža. Imam ga, i to u sedam Titovih zatvora gdje nisam kao svećenik i politički zatvorenik čitao knjige i pisao romane kao što su to mogli komunisti kad su bili u zatvoru, nego sam radio teški fizički posao od jutra do mraka. U KPD-u Niš i u Ciglani sam morao napraviti 1800 komada cigle dnevno, kasnije u Zenici u poduzeću "Novi život" radio sam na građevini, u livnici, u lakirnici. U KPD-u Foča sam radio na građevini, čak su mi dali i diplomu da sam kvalificirani zidar građevinske struke, itd. Kada me je jedan udbaš upitao: "Don Ante, ti si svećenik i kršćanin, mi smo te držali 10 godina u zatvoru, hoćeš li nam to oprostiti?", rekao sam mu: "Sve ću vam oprostiti, ali jednu stvar vam neću nikada oprostiti, a ta je da za 10 godina robije nisam ni jednu jedinu knjigu pročitao nego sam od jutra do mraka radio teške fizičke poslove."
A danas se našla jedna žurnalistička mladica koja ne spominje mojih 10 godina i 3 mjeseca robije, nego kaže "bez ijednog dana radnog staža", a to što mi je hrvatski zakon i Hrvatski sabor priznao godine provedene u zatvoru, i to duplo, to ona negira. Njoj je samo važno zavarati javnost i u javnost kazati da don Anto Baković prima mirovinu bez ijednog dana radnog staža, a to što je bio 10 godina i 3 mjeseca na robiji, to se vas novinare ne tiče.
Ja hrvatskoj javnosti ističem da sam kao svećenik, a pogotovo kao Hrvat u Bosni bio proganjan i osuđivan četiri puta od komunističkih sudova s ukupno 10 godina i 3 mjeseca zatvora i da mi je to hrvatska država i Hrvatski sabor priznao. Neka ona kaže kakva ju je mržnja vodila da je od 181.210 privilegiranih mirovina zapela na mome imenu. Ako nije ona zapela, onda je netko u Hrvatskom zavodu mirovinskog osiguranja. S kakvim interesima oni mene napadaju? Gdje su ti ljudi bili kad sam ja robijao? Što me onda nisu branili nego sad, kad je predsjednik Franjo Tuđman i nova hrvatska vlast, dala neku nadoknadu bivšim političkim zatvorenicima, sad im je to krivo. Pretpostavljam da te osobe potječu iz udbaških redova. Neka mi bilo tko od čitatelja Slobodne Dalmacije objasni kako je mogla novinarka napisati "bez dana radnog staža", a ne pitati se na osnovi čega?!

POSTOJI LI VEZA LIKOVNOG I KUĆNOG ODGOJA?
Viduliću, Ston nije "vukojebina"!

Pravo je gosp. Sandija Vidulića, likovnog kritičara SD, da o likovnim kolonijama misli što hoće, ali mu to ne daje pravo da organizatore i sudionike kolonije naziva stokom. To je vrhunac nekulture jednog "kulturnjaka". Najmanje što autor može učiniti jest ispričati se... Ali za to su potrebni elementarna kultura i kućni odgoj

Piše: Joso STEPIĆ u ime Upravnog odbora Matice hrvatske Ston

Pravo je gosp. Sandija Vidulića, likovnog kritičara SD, da o likovnim kolonijama misli što hoće, ali mu to ne daje pravo da organizatore i sudionike kolonije naziva stokom. To je vrhunac nekulture jednog "kulturnjaka". Najmanje što autor može učiniti jest ispričati se, da spere ljagu sa sebe. Ali za to su potrebni elementarna kultura i kućni odgoj, što dotični gospodin očigledno nema. Što se nas tiče, obećajemo da gospodina Vidulića nećemo tužiti jer se odgovorno ponašamo prema sredstvima poreznih obveznika.
Ako mi u Stonu i nismo poznavatelji kulture formata jednog Sandi Vidulića, nismo ni "vukojebina". Ston je grad s tisućljetnom poviješću, kulturom i tradicijom. Zavidna je brzina prikupljanja informacija kod istoga gospodina o rečenoj izložbi na kojoj nije stigao popušiti ni pripaljenu cigaretu.
Opovrgnut ćemo samo neke od tih "neformalnih informacija":
Likovni umjetnici ostavljaju tri, a ne četiri slike.
Likovni kritičar nije bio počašćen vinom jer se na izložbi nije pilo niti Pipi, a kamoli vino (neka se gospodin sam upita od čega je bio crven).
Organizatori kolonije, kao ni umjetnici, nisu stoka nego su šačica entuzijasta koji se trude promovirati kulturne vrijednosti u "našemu malomu mistu" jer kultura nije predodređena samo za velike sredine. Matica hrvatska Ston u tome prednjači ne samo organizacijom likovne kolonije nego organizacijom koncerata vrhunskih glazbenika, tiskanjem knjiga, brošura itd.
Večere nisu financirane sredstvima poreznih obveznika nego su donacije privatnih ugostitelja iz Malog Stona, također entuzijasta.
Nije nam trebala nikakva veza za dobiti likovnog kritičara nego nas je gospodin Ilija Maršić (a ne XY) spojio s glavnim urednikom kojemu smo iznijeli želju da nam jedan od likovnih kritičara SD da svoj osvrt na izložene slike. Gospodin Vidulić očigledno pati od visine kad misli da se do njega može doći samo preko veza.
Nitko od g. Vidulića nije tražio da otvori izložbu. To je izvan svake pameti! Od njega se tražio samo kritički osvrt na izložene radove.
Sve slike su inventarizirane i smještene u adekvatnom prostoru, a mjesto za buduću galeriju je određeno.
Gosp. Viduliću, poslani ste iz svoje redakcije da pogledate izložbu i date svoj sud: dobar ili loš. Ali u cijelom vašem članku samo pola rečenice se odnosi na "slike među kojima se nađe i dobrih radova".
Nije jasno kako ste u dvije-tri minute nazočnosti mogli i to vidjeti budući da se ni jednoj slici niste približili niti pročitali jedno ime autora.

   

Mišljenja i gledišta objavljena u ovoj rubrici nisu stav redakcije. Redakcija sebi pridržava pravo kraćenja i opreme tekstova. Rukopisi se ne vraćaju.

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2001.08.26.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]