ČETVRTAK 9. kolovoza 2001.

RAZGOVOR     S PREDSJEDNIKOM VLADE
Ivicom RAČANOM O VRUĆIM TEMAMA
U HLADOVINI PUČIŠĆA NA BRAČU
NISAM ČOVJEK
OD TEŠKIH RIJEČI,
ALI NE BJEŽIM OD TEŠKIH ODLUKA

Dalmaciju u prvom redu želimo prometno povezati sa sjeverom. Maksimalno ćemo skratiti rokove za autocestu, "peglanje" postojeće ceste i rekonstrukciju željezničke pruge
Dužni smo ustrajati na reformskim zahvatima koje nije moguće provesti bez odricanja. Ne smijemo to prolongirati zbog jeftine popularnosti jer nas MMF hladno upozorava na mogućnost katastrofe. Hrvatsku moramo dovesti u situaciju da troši samo ono što uprihodi

Jutarnja kava u centru mista, kupanje, domaća spiza i pravo da bira društvo, to već drugi tjedan obilježava dane premijera Ivice Račana. Pučišća nimalo ne trpe zbog prisustva važnog gosta koji svoj godišnji odmor ovdje provodi kao već domaći. Mjere sigurnosti apsolutno su nezamjetne, život pulsira neodoljivim malomišćanskim ritmom. Osim novina, Ivica Račan prelistava i knjigu "Celtic tiger", o fenomenu irskog privrednog čuda. Može li se kopirati? Slabo, kaže premijer, jer mi nemamo vremena kao oni da još nekoliko godina trpimo odricanja, prije nego se počnemo uzdizati.
Pučišća su za Ivicu Račan važno mjesto. Tu je, reći će u šali, prvi put osjetio da bi mogao doći na vlast. Kada? Prije dvije godine kad je zamijetio da se neki, često, srdačno i spontano pojavljuju u njegovoj blizini, a nakon dugogodišnjeg ignoriranja.
Razgovarali smo u tankoj hladovini, u centru Pučišća, a započeli tipično hrvatski - pogledom u prošlost.

Spremni smo za konsolidaciju SD

Zadnji ste razgovor za Slobodnu, zapravo pokušaj razgovora, imali gotovo prije dvije godine s kolegom Vukmanom. Objavljena je verzija razgovora koji ste prekinuli i to bez Vaše suglasnosti i autorizacije. Želite li nešto o tome reći, zaključiti na neki način tu mučnu situaciju?
To nije bio razgovor, nego grubo provociranje, uostalom u duhu uređivačke politike koja se tada inaugurirala. Za mene, to je prošlost. Gospodin Vukman je očito bio jedan od mojih prvih mrzitelja. Danas ih imam nekoliko, kako na radikalnoj desnici, tako i na radikalnoj ljevici. No, to je nešto što ja primam mirno i s razumijevanjem.
Kako vidite današnje značenje SD u cjelini medijske scene?
Čovjek ne mora biti Dalmatinac da bi bio svjestan tradicijskog i nacionalnog značenja SD. Slobodna je umjela, manje-više uvijek, osim u zadnjem periodu, izraziti kompleksnost Dalmacije i prezentirati je Hrvatskoj. Neposrednost i direktnost imala je oduvijek. To je vjerojatno dano već temperamentom i dalmatinskim mentalitetom. Ali, uvijek je imala i nešto što zovemo tolerancijom, što zovemo slojevitošću, a upravo to je izostalo zadnjih godina. Nasuprot ocjenama da je Slobodna danas bilten onoga ili ovoga, moglo bi se reći da je u diskontinuitetu sa svojom tradicijom SD prošlih godina bila bilten netolerancije. Ja se nadam da će se pokazati kako je bila riječ samo o jednom kratkotrajnom diskontinuitetu i vjerujem, nadam se, kako ste na dobru putu da sve bogatstvo i slojevitost danas obranite kao vrlinu vaših novina. Mislim, bilo bi loše ne uvažavati činjenicu kako je Hrvatska u cjelini, i Dalmacija kao njen dio, i socijalno slojevita i politički pluralistična. I svako ignoriranje te situacije značilo bi, rekao bih, gubitak tradicionalno velikog utjecaja i čitanosti. Zato mi se čini vrlo važnim da doista Slobodna ne bude nikakav bilten, da sačuva i slojevitost, kao i direktnost i temperament ovog podneblja.
Svoje mišljenje o Slobodnoj svakodnevno daju i čitatelji. Evo, i današnji tiraž obilato je premašio 100.000 primjeraka?
Vjerujem da ste na dobru putu, no čitatelji koji vas kupuju to će znati bolje od mene.
Za ukupnu situaciju u Dalmaciji i u Splitu veliko značenje i metaforičko i političko, ima razrješenje cijele priče oko Slobodne Dalmacije. Zbog čega je trebalo toliko vremena?
Kao predsjednik hrvatske Vlade bio sam vrlo često nezadovoljan sporošću nekih procesa. I ne jednom, poželio sam lupiti šakom po stolu. Ali, ma što se nekome činilo, ma koliko i sam bio nezadovoljan brzinom poželjnih procesa, ustrajat ću na tome da budem demokratski predsjednik demokratske Vlade.
Što to znači?
To znači da ću poštivati demokratske uzuse i kada oni onemogućavaju poželjno brzo rješavanje. No, da nakon ovog uvoda kažem direktno. Gledajte, i ja sam želio da se drama oko Slobodne riješi što prije, i nezadovoljan sam što tako dugo traje.
Zašto je toliko trebalo čekati da se Vlada "umiješa"?
Dva su razloga. Prvi, to bi značilo umiješati se u jedan vrlo kompliciran i, na žalost, neefikasan proces, ali koji se mora raščišćavati pred nadležnim organima. Mislim prije svega na sud. Vi znate vrlo dobro da u ovoj zemlji jako teško ide raščišćavanje kriminala, pogotovo ako se radi o reviziji privatizacije. Nije to samo pitanje Slobodne.
Mora li biti tako?
U ovom je trenutku vrlo komplicirano odgovoriti na to pitanje. Mi se nismo željeli politički miješati u proces raskrinkavanja kriminala pred nadležnim organima, pa ni kada je postalo jasno da je jalov. Mi smo legalisti i tako ćemo se ponašati sve dok ja budem predsjednik Vlade. Drugi je razlog zbog kojeg ranije nismo riješili problem Slobodne politički. Ovo je koaliciona Vlada, a u toj koaliciji je bilo otpora da se išta ozbiljnije učini u stabilizaciji SD, prije svega financijskoj, a onda i uređivačkoj. Riječ je o dijelu koalicije, zapravo dijelu HSLS-a, koji je pružao otpor, zadovoljan postojećom situacijom.
Ta su dva momenta uvjetovala, ako tako mogu reći, pasivnost Vlade, dakako dok voda nije došla do grla. Jer, postalo je očito da ćemo predugo čekati da se proces raščišćavanja kriminala u pretvorbi Slobodne sam po sebi pokrene. Drugo, sazrela je svijest da snosimo odgovornost ako, kao Vlada, ništa ne napravimo, jer smo tu i vlasnički prisutni. I treće, postalo je jasno da takva SD, jednostrano politički usmjerena i s oštrom eskalacijom netolerancije - ne samo prema Vladi nego i generalno - predstavlja ne samo diskontinuitet u odnosu na vlastitu tradiciju nego i cjelokupnog političkog života u Hrvatskoj. Sve to skupa natjeralo nas je na intervenciju. Bilo je određenih otpora i nerazumijevanja, no mislim da je to uvelike već iza nas. Na to dovoljno upućuju i podaci o čitanosti i nakladi.
A perspektiva financijske konsolidacije Slobodne Dalmacije?
Spremni smo za definitivnu financijsku konsolidaciju Slobodne. O karakteru mjera odlučit ćemo kad proučimo prijedlog vaše Uprave. Ono što Vlada treba napraviti, bit će napravljeno. To je jedino što mogu reći unaprijed. Dakle, kao i u odnosu na Vjesnik, učinit ćemo sve da konsolidiramo SD. Mislim da to očekuju građani u ovom dijelu Hrvatske.
Jeste li osobno skloni varijanti da pripadne malim dioničarima?
Neću se apriorno opredjeljivati. Ukoliko takav prijedlog bude dobro argumentiran i ako to garantira perspektivu neovisnosti SD - jer riječ je ovdje ponajprije o čuvanju neovisnosti - dakle ako to garantira koncept iza kojega stoje mali dioničari, ja ću ga podržati. Cilj je neovisnost, da ne ponavljam velike riječi, o doprinosu Slobodne slobodi medija. Nismo mi pod svaku cijenu za strateškog partnera. Treba naći najbolje rješenje.

Topla, a ne vruća jesen

Više ste puta rekli kako postoji bitna razlika između medijske i stvarne Hrvatske. Je li problem u slobodi, volji ili sposobnosti onih koji stvaraju medijsku sliku Hrvatske?
Kad govorim o medijskoj Hrvatskoj, ne mislim samo na novinare nego i na političare, s njihovim opterećenjima, sustavom vrijednosti, ograničenjima. U toj Hrvatskoj lakše se prolazi ako ste namrgođen, zabrinut, kritičan, katastrofičan. Manje ste interesantni i prisutni ako imate dobru vijest, ako upozoravate da je nešto dobro ili barem da može biti dobro.
Svi, na žalost, pridonosimo tom raskoraku, između stvarne i medijske slike. Političari i mediji moraju se zapitati odakle tako malo povjerenja u njihovu objektivnost i istinitost. Neka istraživanja pokazuju da mediji, pri tome, čak lošije prolaze.
Kako vidite pravu ulogu medija?
Mislim da moraju dati doprinos demokratizaciji, jačanju samosvijesti i sagledavanju vlastitih snaga. Da ne bih bio pogrešno shvaćen: nipošto ne dovodim u pitanje kritiku i kritičnost. I sam najviše učim iz osobnih neuspjeha, a kritika koja ima argumente uvijek mi je bila uputa za akciju. Kritizirati možete tako da ukazujete na prepreke, ali i tako da pokažete da je ova zemlja demokratska, pluralistička, da treba živjeti s razlikama, u toleranciji i dijalogu, da ukazujete na one koji ne čekaju da borbu za njih dobiju drugi. Tu vidim potencijale medijske Hrvatske koju još nismo ostvarili
Vratimo se "stvarnoj Hrvatskoj". Najavili ste sjednicu Vlade u Splitu. Prva sjednica izvan Zagreba, u neovisnoj Hrvatskoj, održana je u Splitu. Na žalost prethodila je gospodarskom uništenju Splita i Dalmacije. Može li ova sjednica označiti preokret, kraj razdoblja propadanja i otvaranje razvojnog procesa?
Takvu sjednicu ne bismo ni pripremali da ne želimo napraviti pomak u razvoju Dalmacije. U prvom redu, Dalmaciju želimo prometno povezati sa sjeverom. Maksimalno skratiti rokove za autocestu, "peglanje" postojeće ceste i rekonstrukciju željezničke pruge. Bit će to kraj turističke sezone, dat ćemo ocjenu onoga što se događalo i precizno naznačiti što nam je ubuduće raditi. Na tragu nedavnog sastanka s gospodarstvenicima u Splitu, želimo ukloniti prepreke što koče razvoj gospodarstva.
Najavili ste vruću jesen. Koje teme će dominirati?
Ne, najavio sam toplu jesen, iako nas čekaju teško rješivi problemi. S jedne strane dužni smo ustrajati na reformskim zahvatima, a njih nije moguće provesti bez trenutnih odricanja u ime dugoročnije dobiti. Ova Vlada ne smije, iz dnevnog oportunizma i jeftine popularnosti, prolongirati reformske zahvate jer bi to značilo prizivati katastrofu. S druge nas strane čeka nas novi, vjerujem završni korak u naporu da suzbijemo potrošenju. Do sada smo nešto učinili na tom planu, ali moramo dobiti završnu bitku. Hrvatsku moramo dovesti u situaciju da troši samo ono što uprihodi.
Što ako u tome ne uspijete?
Došli bismo u izuzetno opasnu situaciju. Morali bismo ići u nova zaduženja, a i postojeća su velika. Ili da se izvlačimo inflacijom, što bi moglo voditi u katastrofu. Ta je borba izuzetno važna i uz sve otpore i nerazumijevanje mi tu moramo pobijediti. U ime

nacionalnih interesa. To je u isto vrijeme i sukob s "lako ćemo" mentalitetom. Lako je donositi odluke o pravima, a dilemu može li se to platiti ili ne, ostaviti za kasnije. Činjenica je da se pretjeralo s pravima, za koja nemamo ni približnih pokrića. Dvije milijarde kuna nam manjka. Riječ je tu i o socijali. Mislim da bismo se morali demokratski dogovoriti oko revizije prava, odnosno o prioritetima. Licitacija među političarima prije te rasprave neće pomoći. I ja sam za to da se mirovine i dječji doplatak ne diraju, ali onda moramo ostalo. A što god dirnete, nailazite na otpor.
Koliki je pritisak MMF-a?
Riječ je o teškim pitanjima, zato što je riječ o odgovornosti prema nama samima. To nije stvar MMF-a ili Svjetske banke, oni nas samo hladno upozoravaju na mogućnost katastrofe. Pojedinac smije reći "baš me briga", ali vlast je izabrana da nađe rješenje. Na nama je da nađemo rješenje koje vodi boljitku, makar bilo bolno. Čeka nas odricanje, nitko ništa neće pokloniti. Vlada neće u tome popuštati jer ne želi biti neodgovorna. Odstupiti možemo, ali ne želimo pridonijeti putu u katastrofu.

Uvrede zdesna i lijeva

Unatoč dramatičnoj gospodarsko-socijalnoj situaciji, Haag je dominantna politička tema. U tom se kontekstu sve češće i sve žešće raspravlja o ulozi Crkve, odnosno pojedinaca iz njenih redova, u političkom životu. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?
Kad sam ocjenjivao stav komisije Iustitia et pax, rekao sam da se s dijelom slažem. Sad mogu dodati da dijelim, u mnogo čemu, zabrinutost ljudi iz Crkve za razvoj događaja u Hrvatskoj i oko nje. Dijelim stav da je u ključnim pitanjima konsenzus potreban. Sporno je to što se iz Crkve ne želi vidjeti zašto tog konsenzusa nema, što je prepreka tome. Tu se govori o "dvije Hrvatske", ali nema se snage priznati da i pojedinci iz Crkve sudjeluju u stvaranju podjele, ekstremnim političkim stavovima.
Ne slažem se ni s tezom da su nam drugi krivi i da su svi oko nas u nekoj zavjeri prema nama. To je izraz balkanskog provincijalizma i netolerancije. Naš odnos s Europom, ja ne vidim tako jednostrano. Ima tamo onih koji nam nisu skloni, ali ima i prijatelja.
Mislim da je kod nas previše tog straha od svijeta pa valja paziti da se taj strah olako ne pretvori u sukob sa svijetom. A neki baš to priželjkuju.
Kako su Vas se dojmile reakcije na Vašu ocjenu?
Izjavu sam dao u pomirljivu tonu, smatrajući da moram pridonijeti smirivanju tenzija. Nakon toga suočio sam se s osporavanjem, kritikom pa i uvredama od desnih i lijevih radikala. Dobro je da je to u Hrvatskoj moguće, da svatko ide linijom svog uvjerenja, pa da na tome dobiva ili gubi podršku. Smatram da nedostaje razgovora. Osobno često pokušavam razgovarati s ljudima iz crkve. Vidljivo je da oni ne žive u zrakopraznom prostoru, da i te kako imaju svoja politička mišljenja. Njihov je problem kako to mišljenje uskladiti s moralnom i vjerskom misijom koju imaju i koja je hrvatskom narodu potrebna i nezamjenjiva. Zdesna Vas napadaju zbog "izdaje nacionalnih interesa", govori se o "neokomunističkim tendencijama", a s druge se strane tvrdi da ste s Tuđmanom sklopili pakt o nenapadanju pa da umjesto detuđmanizacije danas imamo nastavak tuđmanizma na nešto umjereniji način.
Umjereni će uvijek biti na udaru radikalnih. Ja sam još koncem osamdesetih za jedne bio "Jugoslaven" i "crveni", a za druge ustaša, rušitelj Jugoslavije. Posumnjao bih u svoje stavove kad bi napadi prestali. Ja doista mislim da ono što desnica protura kao nacionalni interes nije i ne može biti perspektiva Hrvatske, već da to vodi samo u gubitništvo. I odviše je spremnosti da ono što (ni)su napravili u gospodarstvu kamufliraju nacionalnim interesima, da bi se izbjegla politička odgovornost.
S druge strane, ja doista s nekima ne dijelim njihovu viziju detuđmanizacije. Prvo, ništa ne ocjenjujem crno-bijelo. Ni vrijeme Jugoslavije, ni vrijeme Tuđmana. S njim smo se borili za neovisnost protiv velikosrpske agresije. On je u ime vlasti vodio bitku koju smo mi podržavali. Dakako, nismo podržavali sve u toj bici, recimo stavove oko BiH. Sukobili smo se oko zloupotreba Domovinskog rata koje su imale za cilj bogaćenje pojedinaca i prikrivanje pljačke i grabeža.
Nama je u ovom trenutku važnije pitanje što učiniti danas i sutra nego polemizirati s onima koji vuku u prošlost. Ljude je moguće okupiti na razvoju, a ne na obnovi povijesnih bitaka. Pritom, ne bježim od prošlosti, pa ni od moje osobne prošlosti. Takav sam kakav sam. Nisam bio dogmatik, nešto sam mijenjao, ali neke sam stavove zadržao. Recimo to da sam socijaldemokrat. Tragikomični su pokušaji da me se diskreditira stvarima iz prošlosti.

Optimist sam, ne grintam

Politički maraton trčite već tridesetu godinu. Čak i najljući protivnici govore o tome kako je Sabor izglasao povjerenje Vama, a ne Vladi. Stigli ste do vrha vlasti, preuzeli najveću odgovornost u trenutku kad još nisu gotovi ni grubi radovi u demokratizaciji Hrvatske. Vjerujete li da možete izvući kola iz gliba i pomoći da iziđu na pravi put?
Ne dijelim ljude po tome što rade, nego kako rade. Sebe smatram profesionalcem. Nisam i ne težim da me se doživljava kao povijesnu ličnost. Tu sam, zajedno s drugima, radi toga da prebrodimo neke opasnosti u općem interesu, radi trasiranja čvrstog, stabilnog puta ovog naroda i ove zemlje. Vjerujem da u tome mogu pomoći: to je moja odgovornost, ni više ni manje od toga. Nisam opterećen sobom, važno mi je da surađujem s ljudima i pri tome ne očekujem da netko dolazi kod mene po svoje mišljenje. Svjestan sam da je ovaj narod osjetljiv na vlast jer se ona kompromitirala time što je jedno govorila, a drugo radila, što su ljudi umjesto da služe trpali svoje džepove. Meni je strašno važno da mogu svakome pogledati u oči kad više ne budem na funkciji. Moja je deviza imaj mjeru, budi skroman. Siguran sam da neću podleći.
Vjerojatno neću uspjeti u svemu što bih želio, ali vrlo mi je važno da ne razočaram one koji su mi vjerovali. Nisam čovjek teških riječi, ali oni koji me poznaju znaju da ne bježim od teških odluka. Tuku me oni koji su dnevno oštri na riječima, ali vrlo je važno moći donijeti odluku kad je doista teško, a ne pogriješiti.
Dakako, ako osjetim da za ovaj posao nemam dovoljno podrške, odstupit ću. Neću biti jedan od onih koji je uvjeren u svoju misiju, u to da toliko dobro radi da smije ići protiv ljudi. Ponavljam, ne želim biti povijesna ličnost i ne želim da me se takvim smatra. Moj cilj je dovesti mandat ove vlade uspješno do kraja. Svjestan sam da je to mukotrpan posao i da traži puno ustrajnosti koja nas Hrvate nakon svih kataklizmi baš i ne krasi. Siguran sam da smo na pravom putu, imamo povijesnu šansu ne samo da sačuvamo državu koju smo krvavo stekli već i da uspješno okončamo borbu za put u bolje i pravednije društvo. Optimist sam, moja mi odgovornost ne dopušta da grintam i kao što vidite ja to ne činim. Moramo polučiti rezultat i tu kolebanja nema.

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2001.08.09.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)