|
|
 |
ČETVRTAK 9. kolovoza 2001.
|

|
BITKA ZA VODOVOD HDZ UZIMA
VODOVODU
DESET MILIJUNA KUNA INVESTICIJA, A OSTAVLJA VREĆU BEZ DNA - ODRŽAVANJE NAJVEĆE
VODOVODNE MREŽE U HRVATSKOJ
MIOĆ NINIĆU "OTEO"
DESET MILIJUNA KUNA
Vodovod, u vlasti koalicijskog
grada, ostaje bez županijske naknade koju je u ime Županije ubirao punih pet godina.
Riječ je o deset milijuna kuna u 2000.
Piše: Zdravko
PILIĆ
Šibenski Vodovod
ostaje bez županijske naknade koju je dosad ubirao punih pet godina u ime Županije šibensko-kninske!
Ne samo da je riječ o značajnom novcu, gotovo deset milijuna kuna godišnje, nego na
ovaj način županija - odnosno HDZ — uzima iz ruke Luke Ninića i koalicije na vlasti
investicije, a ostavlja im tek probleme, vreću bez dna — održavanje najveće vodovodne
mreže u Hrvatskoj s kojom se napaja stotinjak tisuća ljudi! Kako se jednim udarcem želi
ubiti dvije muhe, preuzimanjem županijske naknade koju je Županijska skupština za
realizaciju Srednjoročnog programa uvela 1. lipnjna 1996. godine od 0,37 DEM po kubiku
prodane vode, stječu se uvjeti da HDZ-ova županija
u potpunosti preuzme kontrolu nad Vodovodom koji je u ovom trenutku očito financijski
najmoćnija tvrtka u županiji! Obračuna li se, naime, dosad utrošena županijska
naknada, kao vlasnički udio, županija bi, a ne grad, imala većinsko vlasništvo nad
tvrtkom koja godišnje, što preko naknade, što preko cijene vode kontrolira trideseta
milijuna kuna, a gotovo da je ravno županijskom proračunu. Naravno, iz ovog oteza nije
teško iščitati rukopis Mihe Mioča, moćnog HDZ-ovog dožupana i dojučerašnjeg
zamjenika direktora Vodovoda koji je udario Luku Ninića i koaliciju tamo gdje je
najbolnije — po investicijama. Jer s preuzimanjem deset milijuna kuna županijska
naknada godišnje potpuno je anulirano poskupljenje vode koje je nova vlast teškom mukom
provela kroz gradsko vijeće. Iako je to poskupljenje za Vodovod bilo znatno, čak kunu po
prodanom kubiku, tvrtka će dobivati više — to je ipak manje od onog što se gubi, a to
je već spominjanih 0,37 DEM po istom prostornom metru koliko će se odsada slijevati na
račun županije. A Mioču na ovoj lukavoj nakani ide čak u prilog i
|

ŠIBENIK DANAS
S
mobitelom do vode
Planirani prihod od primjene nove cijene vode i prodanih količina
iznosio bi 28.680.774 kune, što je projekcija s kojom u 2001. barataju u šibenskom
Vodovodu. To je za 6,1 milijun kuna više od sadašnjih prihoda no još uvijek za 2,7
milijuna kuna manje od potrebnih prihoda za pokriće svih dosadašnjih rashoda, kako se požalio
direktor Luka Ninić, koji je istodobno obećao da će tu razliku pokriti racionalizacijom
poslovanja. Ninić je takvo obećanje i ispunio. Drastično je smanjio troškove mobitela,
primjerice, na samo 150 kuna po aparatu, a pokušao je uvesti i red u vozni park. No,
izgleda da su rezultati prilično obeshrabrujući u prvih mjesec dana — ušteda na
benzinu u 34 auta Vodovoda ukupno iznosi, ako je vjerovati upućenima, mizernih 1600 kuna! |
|
stav Ministarstva financija koje traže da županijski prihodi — a naknada
to neosporno jest — idu u županijski proračun kako bi se uredno evidentirao ulaz i
izlaz. Postavlja se, dakako i pitanje, a što će biti s razvojem, odnosno Srednjoročnim
programom razvoja, vodoprivrede, zbog kojih je naknada i uvedena. U tom grmu i leži zec
— županija će investicije moći voditi sama ili ih povjeravati nekim od privatnih
poduzeća u županiji koje sama angažira.
Rat županijske i gradske vlasti, očito je, nastavlja se nesmiljenom žestinom, a glavna
bitka zasad se očito vodi za kontrolu Vodovoda.
MLADI ŠIBENČANIN
HRVOJE ZLATOPER PROVEO
NEZABORAVNIH 20 DANA U LIBANONU
Libanonci su vrlo
slični Hrvatima!
Piše: Samir
MILA
Tisuće mladih Šibenčana ovog se ljeta gužva na nekoliko plaža širom
županije. Odlasci na neka egzotična mjesta su nedosanjan san. S tim se ne bi mogao složiti
23-godišnji Hrvoje Zlatoper, koji je zahvaljujući "Lions" clubu 20 dana uživao
u Libanonu.
"Putovanje u Libanon za mene je bilo jedno neprocjenjivo iskustvo, koje me još
uvijek ispunjava nekim čudnim nadahnućem i željom da se vratim u tu zemlju prvom
prilikom", rekao nam je Hrvoje, koji se iz Libanona vratio 15. srpnja. Tamo je
boravio kao jedini Hrvat u društvu s 42-je ljudi iz 24 zemlje.
"Bili smo smješteni 25 km od Bejruta, u malom mjestu Ajaltounu, u prakrasnom
kompleksu apartmana znanog kao "Sun City Resort", na 60 m nadmorske visine.
Svaki dan smo imali vrlo zgusnut raspored, tako
da sam spavao u prosjeku 3-4 sata", reći će Hrvoje.
Hrvoje za Libanonce kaže kako su moderan, mediteranski narod, vrlo sličan nama. Zemlja
je površinom pet puta manja od Hrvatske, a ima 60 posto muslimana i 40 posto katolika.
Posljedice 16-godišnjeg rata koji je završio 1991. još su vidljive po cijelom Bejrutu.
Tako se u strogom centru mogu vidjeti srušene zgrade između novih. Ono što je Hrvoja
posebno dojmilo jest što je Libanon zemlja bogata arheološkim nalazištima i naslijeđem
različitih svjetova i religija. Mladi "lavovi" su se u Libanonu uspjeli i
okupati iako to baš nije preporučljivo jer u Sredozemnome moru kod Libanona plivaju
meduze veličine nogometnih lopti! "Prvi dan smo imali prezentaciju zemlje iz koje
dolazimo, i moram se pohvaliti da sam dobio čestitke i neskrivena oduševljenja ljepotama
Hrvatske", pohvalio nam se Hrvoje. "Svi su se htjeli slikati sa mnom zbog šibenske
nošnje kojom su bili očarani. A tek kad sam im odsvirao na gitari i otpjevao nekoliko naših
pjeseama! Posebno su zavoljeli Oliverova "Galeba".
Toliko nam je toga zanimlivog Hrvoje ispričao o ovoj prekrasnoj zemlji da smo na trenutak
pomislili da smo bili tamo. Sigurno nije od njega pretenciozno kad je Libanon nazvao rajem
na zemlji. Raj koji će našem sugrađaninu ostati kao najljepša životna uspomena. |
|
TRIBUNJ: NESVAKIDAŠNJI
JUBILEJI
Stotka barba Roka Grubelića
Piše: T.
TALIJAŠ
Nesvakidašnji jubilej — stotu godišnjicu života je u krugu svoje
obitelji proslavio najstariji mještanin Tribunja, barba Roko Grubelić. Okupili su se za
ovu svečarsku priliku njegova dva sina, tri kćeri, pristiglo je sedam unučadi i četiri
praunuka.
— Živija san ti ja sinko u četiri države, proša tri rata. Cili sam život radija u
poju, sadija lozu, masline, smokve, iša ka težak na nadnice. Dvadeset ijad loz’ san
zasadija sa ove dvi ruke — prisjetio se u jednom dahu svoga života barba Roko, kojeg još
uvijek dobro služi pamćenje. Zaiskrile su u starčevim očima suze na spomen svoje
pokojne žene Blažene i najstarijeg sina koje je nadživio.
Za svoj dugovječan život barba Roko nema neki oseban recept. Posljednjih godina redovita
"spiza" su mu jogurt, mlijeko i keksi, ali svakodnevno "tresne" po
jednu bevandu, kako kaže, prst vina i dva prsta vode. Starina Roko pogleda još uvijek i
televiziju, pročita i novine, ali onako "utapac" samo naslove jer je štuf
politike.
Najžalije mu je što ne može više ići u polje koje mu je od malih nogu bilo velika
ljubav. O smrti ne razmišlja, jer kako reče,kad dođe naređenje, onda će i otići. |
|