VEĆI RAST BDP-a OD LANJSKOG OVE GODINE
BILJEŽE SAMO RIJETKE TRANZICIJSKE ZEMLJE
HRVATSKA U DRUŠTVU
S ČEŠKOM I SLOVAČKOM
Rast BDP-a od 4,2 posto u prvom
kvartalu Hrvatsku svrstava među rijetke tranzicijske zemlje koje u okružju općeg
gospodarskog usporavanja ove godine knjiže brži rast
Hrvatska je u prvom tromjesečju ove godine zabilježila šesti uzastopni
tromjesečni rast bruto domaćeg proizvoda (BDP), i to za 4,2 posto, što je relativno
visok rast uzimajući u obzir usporavanje gospodarskog rasta u okružju. To upućuje na očekivanja
da će se u ovoj godini ostvariti predviđeni rast BDP-a od 4 posto. Hrvatska bi tako
mogla biti među nekoliko tranzicijskih zemalja (Češka, Slovačka), u kojima se, za
razliku od općeg trenda usporavanja, očekuje veći rast BDP-a u ovoj godini u odnosu na
2000., napominje se u Informaciji Ministarstva financija o gospodarskim kretanjima u prvoj
polovici godine.
Sagledavanja globalnih ekonomskih kretanja upućuju na usporavanje gospodarstava u G3
zemljama (SAD, Japan i EU), što utječe i na ostale države. Rast BDP-a u zemljama istočne
Europe (uključujući i zemlje bivšeg SSSR-a i Tursku) u 2000. je procijenjen na 5,5
posto, a za ovu se godinu prognozira vidljivo usporavanje i stopa rasta od samo 2,4 posto.
Za razliku od općeg trenda usporavanja u toj grupi zemalja, veći se rast očekuje u Češkoj
- s prošlogodišnjih 2,7 na 3,5 posto u ovoj godini, Slovačkoj - s 2,1 na 2,8 posto,
Hrvatskoj - s 3,7 procijenjenog rasta BDP-a lani na 4 posto u 2001. Prema prognozama
Deutsche Bank, u većini drugih tranzicijskih zemalja očekuje se usporavanje stope rasta
- primjerice u Mađarskoj s prošlogodišnjih 5,5 posto na 4,3 posto u ovoj godini,
Sloveniji nešto blaže - s 4,3 na 4,1 posto, Bugarskoj s 5 na 4 posto, Poljskoj s 4,1 na
3,5 posto. Gledano pak na duži rok - odnosno na jedanaest tranzicijskih godina - Hrvatska
je u 2000. ostvarila tek četiri petine BDP-a iz 1989. godine, što je svrstava u manje
uspješna gospodarstva u regiji (srednje i istočne Europe), napominju analitičari središnje
banke u nedavno objavljenom Tromjesečnom izvješću HNB-a.
Promatraju li se učinci tranzicijskog šoka i oporavka koji je nakon njega uslijedio u
nekoliko zemalja srednje i istočne Europe, tijekom jedanaest godina tranzicije, uočava
se da je u odabranoj skupini zemalja (prema projekcijama EBRD-a), BDP u usporedbi s početnom
1989. godinom najvišu razinu dosegnuo u Poljskoj, a najnižu u Bugarskoj. Uzimajući u
obzir dinamiku kretanja BDP-a u cijelom tranzicijskom razdoblju, nekoliko je zemalja
uspjelo dosegnuti višu razinu BDP-a, u odnosu na 1989. Daleko najveći napredak ostvarila
je Poljska čiji je BDP u tom razdoblju porastao za 27 posto. Slijedi Slovenija s porastom
od 14 posto. U skupinu uspješnijih zemalja koje su uspjele povećati svoj BDP u usporedbi
s početnom razinom još se mogu ubrojiti Mađarska (s porastom od 4 posto) i Slovačka
(za 2 posto). Najniža razina pak zabilježena je u Bugarskoj, čiji je BDP u 2000. bio za
30 posto manji nego 1989., u Rumunjskoj je taj pad iznosio 23 posto, u Češkoj 3 posto.
Hrvatska je prošle godine ostvarila 80 posto BDP-a iz 1989. Za to su uz gospodarsku
politiku, odgovorne i objektivne okolnosti, u prvom redu rat, napominju analitičari središnje
banke.
U svjetlu tih pokazatelja to je značajnije da je rast BDP-a na početku 2001., od 4,2
posto u odnosu na prvo prošlogodišnje tromjesečje, više rezultat stvarnog aktiviranja
proizvodnih resursa, dok se rast u 2000. umnogome mogao pripisati niskoj statističkoj
osnovici iz razdoblja recesije. Gledano s potrošne strane rast BDP-a u prva tri mjeseca
ove godine ostvaren je zahvaljujući natprosječnom povećanju osobne potrošnje (5,3
posto) te investicija koje su porasle 11,6 posto. Porast investicija, ističu iz
Ministarstva financija, posebno ohrabruje s obzirom na činjenicu da su investicije od četvrtog
tromjesečja 1998. godine (izuzev drugog kvartala 1999.) stalno bilježile pad.
Prema proizvodnoj metodi, pak, najznačajniji doprinos rastu bruto dodane vrijednosti u
prvom ovogodišnjem tromjesečju dala je trgovina čija je bruto dodana vrijednost porasla
15,5 posto, zatim industrija s porastom od 3,9 posto, prijevoz i veze 6,6 posto, građevinarstvo
6,1 posto. Značajno je da se nastavlja rast industrijske proizvodnje, koja je u prvom
polugodištu ove godine za 5,9 posto veća nego u istom razdoblju lani.
POUKE
ANTIMONOPOLISTIČKOG
SUDSKOG SPORA PROTIV MICROSOFTA
Dajte dite tržištu
Najveća pouka slučaja
Microsoft, koja se može primijeniti svuda u svijetu, jest da je slobodno tržište
najbolji motor gospodarskog i socijalnog napretka i da ga država mora štititi
Prošle godine, otprilike u ovo vrijeme, pisali smo o
tada posebno aktualnom slučaju Microsoft, kada je sudac Thomas Penfield Jackson presudio
da je Microsoft monopolistička tvrtka koja je prekršila antitrustovski zakon i
zloupotrijebila svoj monopol na tržištu operativnih računalnih sustava kako bi suzbila
potencijalnu konkurenciju. Dotični sudac je u svojoj presudi naveo kako se Microsoft
treba podijeliti na dvije tvrtke, što je bilo motivirano omogućavanjem tržišnog
natjecanja i ostatku softverskih kompanija. Odmah nakon toga Microsoft je uložio žalbu
na presudu, smatrajući kako je ona prestroga.
Nedavno je američki Savezni prizivni sud potvrdio spomenutu presudu, uz napomenu kako do
podjele u dvije kompanije ipak ne treba doći. Ujedno je taj sud na 125 stranica obrazloženja
naveo svoj pravorijek, od čega se 20 stranica odnosilo na suđenje suca Jacksona. Ono što
je posebno intrigantno, jest to što je navedeno pravosudno tijelo ocijenilo kako se sudac
prema softverskom divu iz Redmonda odnosio neetično, te da slučaj treba dodijeliti
drugom sucu koji će donijeti novu presudu. Isto tako osporena je jedna od postavki
originalne optužnice, odnosno mišljenje ovog suda je kako integriranje programa Internet
Explorer unutar operativnog sustava Windows nije nelegalno, što je jedan od najznačajnijih
uspjeha Microsoftove prošlogodišnje žalbe. Nakon ovoga slijedi izbor novog suca te
provođenje novog sudskog procesa u slučaju Microsoft.
U cijelom tom slučaju Microsoft nije prošao neokrznut. Cijena dionica tvrtke nakon prošlogodišnje
presude znatno je pala, posredno uzrokujući smanjenje bogatstva njezina vlasnika Billa
Gatesa, čija se imovina umanjila gotovo za pola. Microsoft je također bio prisiljen
promijeniti strategiju nastupa na tržištu, budući da nije mogao više nastupati kao
neprijeporan poslovni subjekt od kojeg svi ovise. Isto tako je zamjerka bila da Microsoft
softverskim označavanjem svojih proizvoda u vidu serijskih kontrolnih brojeva zadire u
privatnost korisnika, na što su Amerikanci posebno osjetljivi, pa su i na tom polju učinjene
promjene.
Najveća pouka ovog slučaja, a koja se može primijeniti svuda u svijetu pa tako i kod
nas, jest da je tržište jedina zakonitost koja treba egzistirati, bez prevelike
prevlasti bilo koje tvrtke ili pojedinca, jer se tako najbolje postiže gospodarski i
socijalni napredak. Isto tako, vidljivo je kako nema subjekta koji je bezgrešan, i svatko
tko krši zakon treba biti izveden pred sud, što bi se u velikom broju slučajeva dalo
primijeniti i u gospodarstvu Hrvatske. S druge strane, dok se Amerikanci ne ustručavaju
pred sud izvesti i velikog Microsofta, hrvatska Vlada daje prešutnu potporu Hrvatskom
Telekomu za kršenje Zakona o telekomunikacijama, te Zakona o zaštiti tržišnog
natjecanja, umjesto da takav monopolistički potez sasiječe u korijenu. Na žalost, na
takvim temeljnim pitanjima sve usporedbe između nas i razvijenog svijeta prestaju.
|
NAKON
"ISKRCAVANJA" SPLITSKE BANKE,
U ŠIBENIK USKORO STIŽU PBZ I ZABA
Bankarski rat za Šibenik
Osim pridobivanja stanovništva,
glavni je šibenski mamac velikim bankama praćenje i kreditiranje TLM-a, koji upravo traži
kredit od 65 milijuna kuna za tehnološku obnovu uz državno jamstvo
Otvaranje poslovnice Splitske banke u Šibeniku
ne znači samo povratak splitske - a nakon spajanja s UniCreditom i europske - novčarske
kuće na staro tržište, već i početak otvorene, nesmiljene borbe među bankarima za
svaki komad tržišnog kolača. Ne dolazi ipak Tomo Bolotin, predsjednik Uprave Splitske
banke u Šibenik zato što taj dan nije imao pametnijeg posla, već i stoga da samom činu
"otvaranja vrata" u Šibeniku dade onu važnost koju i zaslužuje. Jer, u Šibeniku,
koji osim što je centar županije sa stotinjak tisuća stanovnika i (ljeti) pedesetak
tisuća turista, postoji i TLM s novom investicijom u valjaonice koja je najveća (i
jedina) te vrste u državi. Iza te investicije stala je Vlada RH iz ekonomskih i političkih
razloga (stopa nezaposlenosti prešla je 40 posto u županiji s 14 tisuća nezaposlenih)
izdavajući državna jamstva na kredit od 65 milijuna kuna koji TLM traži od poslovnih
banaka za dovršenje investicije i zbrinjavanje viška od 500-tinjak zaposlenih. Poslova
te veličine nema puno na hrvatskom tržištu, a s jamstvima Vlade u pitanju je posao bez
rizika, pa je i Splitska banka zainteresirana za kreditiranje TLM-a čiji je direktor
Zdravko Petković također bio jedan od gostiju na otvaranju poslovnice. Aluminijaš iz Ražina
je ponovno interesantan svim velikim hrvatskim bankama, pa će Splitska banka morati
ponuditi povoljne uvjete za dobivanje ovog posla.
Među poznavateljima bankarskog tržišta najavljuje se kako će osim Splitske banke svoju
prisutnost na šibenskom području znatno osnažiti i Zagrebačka, te Privredna banka
Zagreb. Potonje dvije tako već traže nove poslovne prostore na čak 500 četvornih
metara, što dovoljno govori o poslovnim ambicijama, pa i stupnju ekspanzije koji su
pojedine od njih dostigle na nekad isključivom lenu Jadranske banke, domicilne županijske
kuće koja može biti najmanje zadovoljna ovakvim razvojem događaja.
Krupne ribe, da ne kažemo ajkule ušle su u do jučer zaštićeni i nikom zanimljivi šibenski
zaljev u kojem će biti sve manje prostora za "ciple od porta". Za "praćenje"
TLM-a Jadranska je banka premala, a s druge strane za velike nema - premalog tržišta. S
preuzimanjem tvrtki preuzet će jednako atraktivni dio tržišta - stanovništvo čije su
kamate na dozvoljeni minus na tekućem računu slasni zalogaj za sve bankarske kuće. U
tom je smislu za Jadransku banku i dosad bilo dovoljno zabrinjavajuće što Zagreb-montaža,
jedina rastuća gospodarska grupacija u županiji koja već broji više od 500 zaposlenih,
nije njihov komitent. No, to je već stvar poslovne politike banke koja će uskoro
polagati najvažniji test - preživljavanje bez "strateškog partnera".
Propali
"take over"
Pomalo je čudno što je Splitska banka, iako u susjedstvu i do početka
90-ih glavna poslovna banka TLM-a, u Šibenik zapravo stigla posljednja. No, upravo zbog
toga na uvjerljivosti su dobile (svojedobne) špekulacije o namjeri Splitske banke da
preuzme domicilnu Jadransku banku. Njezina najveća prednost je dobro razvijena
infrastruktura s dobro razgranatom mrežom ispostava i poslovnica u cijeloj županiji, s
dobro obučenim i organiziranim osobljem. Stoga je jasno da su već s te, tehničke
strane, postojali jaki razlozi za "take over". No, Uprava i Ivo Šinko, njezin
predsjednik, nisu se dali impresionirati uvjeravanjima kako mala Jadranska banka nema šanse
preživjeti centralizaciju na bankarskom tržištu, koja će je na posljetku svesti na -
štedionicu. Na kraju, Splitska banka je morala odustati, a na otvaranju poslovnice Ivo Šinko,
direktor Jadranske banke, nije se - ni pojavio, iako je bio pozvan. |
|