DOČEK BIJELIH U SPLITU
Užga se cili Split!

Zabranjene zastave
i šalovi

Istočna tribina bila je okupirana hajdukovcima, a da sve ipak ne bude u crven-bijelo-plavoj boji Splićana nastojali su se pobrinuti domaćini. Iako je mnogo ulaznica za zapadnu tribinu prodano Hajduku, Varteks je pokušavao imati premoć barem na toj strani gledališta. Naime, redari na ulazima zapada pokušavali su oduzeti navijačima Hajduka šalove i zastave objašnjavajući kako šalovi i zastave nisu dozvoljeni (!?) na tom dijelu gledališta.

"Bijeli" na svadbi

Koliko je bila pametna odluka "bijelih" da prvotimci noć prije najvažnije utakmice odsjednu u centru Varaždina, u hotelu Turist? Zacijelo nije bilo mnogo izbora, jer osim rečenog Turista moglo se svratiti u obližnji Ludbreg (kojeg je zaposjeo Varteks), možda otići u Čakovec, ili na Varaždinbreg...
Uglavnom, noćenje u srcu baroknog grada nije bilo pun pogodak, jer je "bijele" u subotu navečer najprije dočekala nekakva svadba ili maturalna zabava, što li, pa je glazba odjekivala do dugo u noć, a i navijači Hajduka su zaposjeli recepciju i kavanu hotela od subote navečer pa sve do početka utakmice.
Tako su se "bijeli" našli u vrevi i gužvi u pravom klinču s navijačima, nisu niti sekunde mogli odagnati misli na pašu...

PARI DA JE FINALE LIGE PRVAKA, A NE UTAKMICA
PROTIV MALOGA KROJAČA VRHA TABLICE

CILI VARAŽDIN KA TORCIDIN SJEVER
Ne znan ko je platija, ali završilo je ispod stola pismon "ja sem hajdukovec" ...

Aaaalo Splite — ludi grade, ne čujen te dobro. U stvari,ne čujen te nikako.
Diktiram napamet, jer ovdi, na glavnon — Franjevačkon trgu u Varaždinu¸ sve se divljački trese i rebumbaje o Torcidinog navijanja da mi se pari da bi se stari grad moga urušit, Bože prosti, ka oni pir u Izrael. "Bijeeeeli, bijeeeli ..." Ma, svaka mi se dlaka naježila. Pa, šest uri prije utakmice gore baklje i dimne ka da je šest godina čekana titula već stigla pod Marjan. Pogušit ćemo se o dima. Pari se da je finale Lige prvaka, a ne utakmica protiv malog krojača vrha tablice — Varteksa. Sve je pijano, drogirano, za Hajduka toliko navijamo da smo već počeli gubit svaki osjećaj za prostor i vrime. Purgera nema ni na vidiku! Usrid Zagorja pari ka da si na Rivu u podne. Iz kafića odzvanja Ivčićeva fešta i viče se za svakon minicon koja prođe ulicon. I sunce nas je ogrijalo ka da smo doli, na Mediteranu, samo da je još ugledat more i zvonik Svetog Duje, pa da se svi priselimo ovdi.
A, počelo je već nigdi oko sedan uri ujutro uru prije nego su se jake snage MUP—a postrojile isprid ovdašnje Policijske uprave. Isukali su neki i pendreke, umišljajući da će obuzdat Torcu, a ekipa iz Japirka jin je priuzela ključe grada. Ne priznajući rezultate izbora, na vrata Gradske vijećnice u kojoj stoluju i mudri županijski oci, izvisili su transparent svoje stranke i bacili na balun deset protiv deset. Šta mislite da je ko smija skinit crveno — plavi lancun šta su ga izvisili Stipe Balić i kompanija. Par metri do njih su se stacionirali lokaduri Kaštelani, a glavni kantun držali su momci iz Washingtonove, banda sa Skalica, Getani i Raduničani šta su se zafastali burekon, pa ti skidaj transparent, macane, kad si baja.
Cili Varaždin, nenaviknut na vruću dalmatinsku atmosferu, izaša je vidit šareni cirkus s Juga. Dudeki kruže bičikletama oko naših¸ buljeći u njih u čudu ka da se ukazala sama Gospa Međugorska. Policjoti sve promatraju sa strane strepeći da neki nesmotreni potez ne bi upalija fitilj. Jedini koji se okuražija reć da Varteks bu pobedil je barba Ivan Carinski.
Hajduk ni loš, al ovi navijači... Zakaj se pred sobon ubijaju, ruše ... No, tu danas i nisu loši — priznaje Carinski, a drukeri ga pozdravljaju sa "ajde stari, aleeee, gazimo purgere".
U rano nediljno jutro bilo je svita šta je tija još spavat, ali priučeni komentator Jere iz Solina probudija je i najumornije. Komentira utakmicu, imitirajući radijskog kolegu Čampu, Jere se dere ka ono u Velo misto kad se na Kraljevu njivu na megafon prinosila utakmica.
Evo već u četvrtoj minuti susreta u Maksimiru Slaven Belupo je uspio zatresti Dinamovu mrežu — izvještava Jere, a stotine grla otpozdravljaju rezultat koji bi Hajduka sigurno doveja do žarko željene titule.
Tifosi de Spalato krenili su s Juga u jednu uru posli ponoći. Uvatili smo jih ćipo na po autoputa od Zagreba i Varaždina di igraju na balun s teniskon lopticon posrid teste! Ima ih u majama s odgovoron Šokoti koji je i ovi put motiv za tri zadnja i presudna boda. To je prethodnica skupine od četri — pet iljada sritnika koji su se uspili dočepat karte. Frajer mi je nudija debelu zlatnu narukvicu da ga uveden na utakmicu, onda morete zamislit koja je igra. Kartu ne moš nabavit da si Franjo Tuđman. Ne pali čak ni veza "Alo Herjavec". Ipak, ima ćunki kojima se fanatična upornost isplatila.
Ej, devedeset posto Neuma je za Hajduka, pa kako onda ne bi pošo na utakmicu. Nazvo sam upravu Varteksa, javila mi se jedna simpatična gospodična Mihaela. Kuvo sam je po sata i pristala mi nekako ostavit par ulaznica ispod pulta — prisritan je Krisitijan Tolja šta je uspija ulist na derbi.
Svako auto nevaraždinskih registracija koje je dopilotalo iz pravca metropole, policija je zaustavljala i pritresala putnike. Jedino je Torcida osandesetih — koju su činile starija mafija s Toća, Radunice i Geta, probila sve barikade. Stari, nabavili su nigdi kombi s varaždinskin registracijama i probili sve barikade, iako je unutra bija bijesni tim s kojin utakmicu ne bi dobila ni najjača ekipa iz Ministarstva unutarnjih poslova. Kad je iz kamufliranog kombija iskoračija Robi Schutt — Šit, najbrži vozač u Poštu, i počeja urlat Dalmatinca, i oni koji su se čuvali za utakmicu povampirili su se, pa se cila gradska jezgra pritvorila u Torcidin Sjever.
Ima nas masu, iako san siguran da dobar dio ekipe nema karte. Dobilo je karte nešto nas starijih priko Torcide, a ovi će se drugi šlepat. Stari, uvik visimo po sportskin kladionicama, al nismo tili igrat na Hajduka, samo da bi mogli odgledat utakmicu mirne glave — referira Šit, predviđa rezultat od dva prema nula za nas, i šapje mi na uvo.
Pogledaj malo, pije se, troši, leva — leva.. Vidit ćeš kad još dođe Torcida Dugopolje, ovi svit je ovdi pitom, neće smit ni naplatit — točno je predvidija scenarij. Ja san isto pija, pija, pija, ka u bunar lija.. Ne znan ko je platija, al završilo je ispod stola pismon "Ja sem hajdukovec, hajdukovec, Dalmacije sin", a ako se i dogodi da Hajduka zlo pogodi, šta se može, šta se može, moglo je i svršit gore.

ŠTOPERICA SLOBODNE
KAKO SE STVARAO PRVAK

16:23 — Uključile su se HTV-ove kamere u Varaždin, komentator Željko Vela govori da se sve bijeli, a "nit’ je snijeg nit’ su labudovi..."
16:30 — Još nitko ne izlazi na teren, svi su u tunelima, a onda u 30. sekundi lagano najprije kreću akteri u Varaždinu, dok u Maksimiru kasne za točno deset sekundi.
16:32 — Počelo je u Varaždinu u 16:32:07, u Maksimiru se kasni za 37 sekundi. Brojka 37 asocira na to da je temperatura povišena. Po sadašnjem stanju prvak je Hajduk.
16:33 — Dok se na televiziji u Varaždinu vidi kako Bubalo pogađa u Rumbaka, ostale su mi na telefonskoj liniji kolege iz Zagreba koje prepričavaju da se u Maksimiru čuje "Mi smo šampioni".
16:36 — Težački centrira u Varaždinu, a radio javlja da je Šokota u ofsajdu.
16:38 — Sabolčki je na nosilima u Varaždinu, ukazuje mu se pomoć. Boli li ga ili je to dio scenarija?
16:39 — Pogreška Hajdukove obrane, ali se ipak ništa nije dogodilo.
16:40 — Radio javlja da je slobodni udarac za Slaven Belupo u Maksimiru. Kacić ravno u ruke Butini.
16:41 — U isto vrijeme slobodni udarac imaju i Dinamo i Varteks. Dinamo od živog zida i Solomuna pogađa vratnicu, a od Varteksova pokušaja ništa. Gusto je, ali je još uvijek prvak Hajduk. Bijeli imaju 64, Dinamo 63 boda.
16:43 — Evo slobodnoga udarca za Hajduk.
16:44 — Hajduk vodi, Hajduk je prvak. Sad su Splićani povećali razliku: Hajduk 66, Dinamo 63 boda.
16:45 — I Dinamo je poveo, točno 60 sekundi nakon Hajduka. Hajduk je prvak, ali je razlika smanjena: Hajduk 66, Dinamo 65.
16:50 — Jedanaesterac za Varteks.
16:51 — U Varaždinu je 1:1. Prvak je Dinamo. Modri imaju 65, bijeli 64.
16:53 — Korner za Varteks, a tv-slika se seli u Maksimir dok s radija Edo Pezzi javlja da je Pletikosa obranio čudo.
16:56 — Mićo Dušanović u studiju HTV u Zagrebu kaže da je "puno zanimljivije u Varaždinu i da selimo tamo". Prvak je Dinamo. Taman što je on to rekao u Varaždinu penal za Hajduk.
16:57 — Gol. Hajduk vodi 2:1 i opet je prvak. Poredak: Hajduk 66, Dinamo 65.
16:58 — U Varaždinu je opasan bivši dinamovac i nesuđeni hajdukovac Bjelanović.
16:59 — Bjelanović je dao gol, 2:2 u Varaždinu. Prvak je Dinamo sa 65 bodova, Hajduk ima 64.
17:01 — Varteksovac Andričević leži, "ukrao" je čitavu minutu.
17:05 — Bjelanović je u šansi na jednoj strani, a na drugoj Bubalo daje gol. Ponovno je Hajduk prvak.
17:07 — HTV zumira gužvu među torcidom u Varaždinu.
17:12 — U Maksimiru je Šokota pogodio vlastitu vratnicu.
17:15 — Dinamo poveo 2:0, stanje na tablici svejedno je isto. Hajduk 66, Dinamo 65.
17:18 — Kraj prvog dijela u Maksimiru.
17:20 — Pauza je i u Varaždinu.
17:31 — Drugo poluvrijeme počinje istovremeno.
17:33 — Dinamo je poveo 3:0, tako da je zanimljivo jedino u Varaždinu.
17:39 — Hajduk u ofsajdu.
17:40 — Opet sudac Matija Strugačevac pokazuje zaleđe bijelima.
17:41 — Još jednom.
17:42 — Varteks pogađa vanjski dio mreže.
17:45 — Hajduk vodi 4:2, trebalo bi biti sve gotovo. Na televiziji se lijepo čula zviždaljka prije gola, ali to nije bila sučeva. Hajduk 66, Dinamo 55.
17:49 — Slaven Belupo je smanjio u Maksimiru.
17:50 — HRT prikazuje Gorana Ivaniševića u Hajdukovu dresu kako na tribinama u Varaždinu pjeva "Šuti, samo šuti, šuti moj dječače plavi...".
17:50 — 18:07 — U Varaždinu se niša ne mijenja osim izlaska Bubala koji je zaslužio veliki pljesak. Jest Varteks dao gol, ali je Marićeva zviždaljka svirala prije. S radija stižu vijesti da Dinamo puni Belupa; čestitaju Cvitanoviću na 300. golu, a Šokoti na tituli najboljega strijelca. U Maksimiru je 6:2.
18:12 — Platikosa brani Kariću, Varaždinci više ne mogu izjednačiti. Svejedno su u Europi.
18:18 — Kraj u Varaždinu i Maksimiru. Hajduk je prvak.
  Dražen KUZMANIĆ

IZMEĐU SJEVERA I JUGA - Piše: Saša LJUBIČIĆ

BAD BLUE BOYSI SU NAVIJALI KAKO IM JE PREOSTALO:
Uostalom, Kup je naš!

Nedjelja je počela naopako odmah ujutro. Probudila me moja mala Dora skandirajući "Dinamo, Dinamo!". Žena mi je pokušala objasniti da je to počelo jučer iz čista mira. I tako sam strepeći završio u Maksimiru. Ali svi smo bili u Varaždinu, i Lončarević, i Bad Blue Boysi

Dogodilo se to baš na dan kada je Hajduk nakon šest sušnih godina postao novi prvak Hrvatske.
Zamislite. Usred vlastitoga kreveta, usred rođenoga kreveta, dan mi je započeo sa skandiranjem: "Dinamo!", "Dinamo!". Rastava braka!, pomislio bi netko u prvi mah. Ma kakvi, riječ je o djetetu.
Moje rođeno dijete dignutih ruku vikalo je "Dinamo! Dinamo!" Trogodišnja Dora, jasličarka.
— Ženo, što je ovo? — bila je moja prva jutarnja rečenica.
l Počelo je jučer, iz čista mira — odgovorila mi je žena pospano.
Ništa nije iz čista mira i ništa nije bez vraga, ali kako sam jučer bio za poslom, sve sam saznao posljednji. Znači, dan uoči sudbonosne nedjelje moja rođena kći svojim verbalnim deliktom uzbunila je užu rodbinu na privremenom radu i studiranju u Zagrebu. Naime, vijest se, kao sve loše vijesti, brzo proširila. Dobrano je skandalizirala i mene toga jutra.
— Ali kako? — pitao sam se. Jer, s tkavom toplinom smo joj na TV-u pokazivali momke u bijelim majicama. S takvom pažnjom govorili o Hajduku. Demonstrirali radovanje kada Hajduk postigne gol, ne bi li upamtila za koga se u porodici navija. I što još sve ne.
Zapravo, vjerovao sam, sve su to jasličarki mangupluci. Dijete vjerojatno zajebava. Ili je to, pak, neki znak.
Da budem iskren, još oko 01 sati, kada se nedjelja tek zakotrljala, Bog mi je poslao neki znak. Usred pisanja za kompjuterom zaspao sam i to s čelom na tipkovnici, a da me uopće nije probudio udarac glave o tipkovnicu. Kada sam se nakon nekog vremena probudio, na čelu su mi bile utisnute tipke. Čelo mi je bilo podijeljeno na kocke kao bilježnica iz matematike. Bio je to neki znak. Kada sam, malo kasnije, pred spavanje, nekih sedamdesetak sati prije saznanja o novom prvaku Hrvtske, perući zube u kupatilu svom snagom drmnuo čelom u toaletni ormarić znao sam da to nije bez vraga.
I nije.
Umjesto u Varaždin na proslavu Hajdukove titule morao sam u Maksimir. No, i u tom trenutku zano sam da je i to neki znak.
I bio je. Hajduk je postao prvak, a ja sam u Maksimiru budno motrio.
Ali, nije se imalo što motriti. U prvih 48 minuta 3:0 za Dinamo. Bila je to utakmica kojoj su gotovo svi nazočni nazočili tijelom. Uši i duh Boysa i ostalih gledatelja bili su u Varaždinu.
Nekoliko tisuća navijača pravilo je primjerenu navijačku galamu koja se izmjenjivala s grčom u grlu.
Onaj tko je npr. u Maksimiru slušao radio prijenos iz Varaždina na jedno uho, a drugo je imao adekvatnu navijačku kulisu koja je više pratila kretanje rezultata u Varaždinu nego u Maksimiru.
1:0 za Dinamo. "Šampioni, Šampioni!"
1:1 u Varaždinu. Delirij na Maksimiru.
1:2 u Varaždinu. Zvižduci na Maksimiru.
2:2 u Varaždinu. Na Maksimiru urnebes.
2:3 u Varaždinu. Opet muk na Maksimiru.
Lončarević, trener Dinama nije na svojoj klupi prosjedio gotovo ni sekunde. U međuvremenu na maksimirskom travnjaku 3:0 za Dinamo. Slavlje, ali pomalo prigušeno. Među vatrogascima vlada teza kako bi bilo bolje da Slaven smanji kao upozorenje Varteksu. No, Dinamo na ovoj utakmici nije kalkulirao.
Gotovo istodobno pali su golovi u Varaždinu (2:4) i Zagrebu (4:0). Slavlje, pa muk, konsternacija.
Tek na 300.-ti Cvitanovićev gol za Dinamo (6:1) nastao je urnebes, u skladu s transparentom "Cvita — 300 puta ti hvala!"
Bez obzira na kretanje rezultata na Maksimiru se navijalo. Uostalom, BBB: "Kup je naš!"
Slijedi mi jedna duga zagrebačka slavljenička noć u krugu osnovne ćelije: porodice s kćerkom dinamovkom.