SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ svijet ]
[ sport ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ magazin ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ herceg-bosna ]
[ dalmacija ]
[ tribina ]
[ prilozi ]
[ vodic ]
( osmrtnice )
[ impresum ]
   
[ mali oglasi ]
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
       

 

DALMACIJA

PETAK 25. svibnja 2001.



USPRKOS ZABRANI DRŽAVNE INSPEKCIJE VLASNICI
GRAĐEVINSKIH PODUZEĆA I AUTOPRIJEVOZNICI BESPRAVNO
KORISTE NALAZIŠTE ŠLJUNKA U DRAGLJANIMA POKRAJ VRGORCA

KAMIONIMA PREVOZE BRDA ŠLJUNKA I BOGATE SE!

S privatnih parcela kopa se i odnosi materijal, pa dok takvi "građevinari" zarađuju po kamionu i 200 maraka, dotle se vlasnicima zemljišta ne nudi ni lipica, tvrdi predsjednik MO-a Dragljane Mate Jelaš - Tko stoji iza drastične eksploatacije vrijednoga građevinskog materijala

Mještanima Dragljana nisu pomogle ni kamene zaprekePiše: Sofija PRELJVUKIĆ
Snimio: Stanko KARAMAN


DRAGLJANE — Nalazište šljunka u vrgoračkom selu Dragljane prava je meka za vlasnike građevinskih poduzeća, autoprijevoznike i sve druge koji se odavno ne drže granica nalazišta nego s okolnih privatnih parcela grabe vrijedni materijal ne plaćajući vlasnicima zemlje ni lipe. Navala na šljunak jasna je kada se zna da se cijeni od 150 do 200 maraka po kamionu i vrlo dobro prodaje. Državna inspekcija strogo je zabranila iskapanje zbog devastacije podzemnih vodenih tokova, naložena je i sanacija, no kamiondžije se ne obaziru. Stanovnici vrgoračkog sela Dragljane nemoćni su u pokušaju da zaštite svoj okoliš, zemlju i plodne vinograde na padinama oko nalazišta, a bageri više ne prezaju zagrabiti ni lozu.
U 30 godina su s lica zemlje nestala čitava pjeskovita brda, a bageri i dalje kopaju. Na Dragljanama i nevolji tamošnjeg stanovništva, mnogi su se obogatili. Zemlja iz nalazišta naveliko je tražena za posteljice putova, vodovoda, ali kao plodna i za vrtove, vinograde. Treba samo doći i nakrcati!
Mate Jelaš: Ljudi su plakali kad bi im, sa šljunkom, odnijeli i lozuPodručje je, istina, legalno otvoreno za eksploataciju još 1974., no nakon što su iskapanja posve poremetila prirodne tokove vode i gotovo presušila pitke izvore Studenac i Crnogošte, inspektori su naredili zabranu. Za sada - uzalud! Kada su počinitelji shvatili da su inspektori bezopasni, počeli su bacati otpadno ulje i ostalo smeće.
Asfalt prilazne vijugave ceste posve je razrovan od nebrojenih vožnji nakrcanih vozila, a na cesti zatječemo kamenjem napravljene blokade nasute zemljom. Mate Jelaš, predsjednik Mjesnog odbora Dragljane, kaže: - Grad je u početku iskapanja, 70-ih, otkupio jedan mali dio od vlasnika i odobrio iskapanja, ali tada se sve otelo kontroli, proširilo na sve strane, i sada kopa i vozi tko stigne. - Ljudi su plakali kada bi na kamionima vidjeli svoju lozu.
Ljubomir Markotić- Evo, sada ih pokušavamo zaustaviti kamenom pregradom jer su nam betonske već srušili oni iz privatnog poduzeća Vodoprivreda Vrgorac kako bi na silu iskapali — govori Jelaš. U rušenju pregrada, s Vodoprivredom se kao predvodnik u Dragljanama pojavljivao i Mate Jujnović, povratnik iz Novog Zelanda, poznat kao vlasnik i direktor Prometa Makarska.
Jujnovićevu ažurnost i navodno potezanje veza u gradskoj upravi Vrgorca kako bi se zaštitilo Vodoprivredu, mještani pojašnjavaju činjenicom da mu je zauzvrat besplatno uređena cesta do kuće u Kozicama, te da besplatno koristi vodu. Stanovnici isto tako kažu kako Jujnoviću ni bahatost ni sav novac koji je donio iz Novog Zelanda neće pomoći da se dokopa njihove zemlje. Štoviše, ogorčena Vinka Majstrović tvrdi kako ga je zadnji put potjerala sa svojega zemljišta.
Mate Jelaš podsjeća kako su im u posjetu nedavno bili i predstavnici Ministarstva za zaštitu okoliša, u pratnji gradonačelnika Ljubomira Markotića. Utvrdili su tada da nema više ni iskapanja ni bacanja smeća, reklo bi se idealno. No nedugo poslije njih inspektori Hrvatskih voda imali su posve drugo mišljenje i naredili hitan prestanak devastacije i sanaciju uz manje kontrolirane iskope.

GRADONAČELNIK VRGORCA LJUBOMIR MARKOTIĆ
Naknadu moraju plaćati

Kada sam prije dvije godine došao na dužnost gradonačelnika Vrgorca, želio sam zaustaviti divlja iskapanja u Dragljanama, ili barem one koji kamionima odvoze zemlju natjerati da plaćaju naknadu Gradu Vrgorcu i mještanima Dragljana za eksploataciju na njihovoj zemlji. Digla se tada velika frka jer su neki naslutili da će ostati bez love, uvjerava nas Ljubomir Markotić.
- On kaže i kako je 1997. Prostornim planom grada, zona iskorištavanja šljunka dvostruko proširena, te da nitko tome ne može prigovarati jer je Plan bio na javnom uvidu u prostorijama gradske uprave 60 dana i nitko se iz Dragljana nije pobunio. Dodaje ipak kako je svjestan da se puno kopa i izvan okvira te nove zone te da se u Dragljanama događa prava lupeština. Kaže kako je mještanima preostalo samo da fotografiraju kamione, zapišu registraciju i ime tvrtke i prijavljuju ih inspektorima.


DVA SLIVNA OBJEKTA NA PODRUČJU
OPĆINE JELSA U ŽALOSNOM STANJU:

PITOVSKI POTOK
U DRAČI I SMEĆU

I drugi bujičnjak, potok sv. Mandaline zapušten je i neočišćen, a Hrvatske vode odbile su ponudu hotelskog poduzeća Jelsa koje je predložilo da će održavati potoke u zamjenu za smanjivanje godišnje vodoslivne naknade

Piše: Mirko CRNČEVIĆ


JELSA — Hotelsko poduzeće Jelsa d.d. već godinama je u obvezi plaćati godišnju vodoslivnu naknadu Hrvatskim vodama u iznosu od 120 tisuća kuna, unatoč trajnim problemima likvidnosti, koji općenito prate ovu granu gospodarstva. Budući da na području općine Jelsa postoje jedino dva bujičnjaka, Pitovski potok (Pitve-Jelsa) i potok sv. Mandaline (Svirče-Jelsa). Vodnogospodarskoj ispostavi u Splitu ponuđena je mogućnost da radnici poduzeća tijekom zimskih mjeseci osiguraju skrb i čišćenje tih objekata, a da se iznos godišnje naknade smanji ili potpuno kompenzira po toj osnovi. Odgovor je bio da to nije moguće zbog toga što nemaju stručnog, tehničkog i ostalog znanja, te da to ne smiju činiti — kaže Lovorko Stipišić, direktor ove hotelske kuće.
Pitovski potok početkom stoljeća izgradila je obitelj DubokovićFunkcija spomenutih potoka je, s obzirom na morfološke karakteristike područja kojim prolaze, prikupljanje oborinskih voda iz okolnih polja i njihova kanalizacija prema moru. Pitovski potok je još početkom prošlog stoljeća od klesanog kamena izgradila obitelj Duboković, predstavlja malo remek-djelo graditeljstva, a mogao bi biti i svojevrsna turistička atrakcija. Pa iako je vodoslivna naknada zakonska kategorija, sadašnje stanje oba potoka je više nego dramatično, prepuni su korova, građevinskog materijala i otpada, jer o njima duži niz godina nitko ne skrbi.
Opisani problemi Jelsu d.d. pritišću od onog dana kada se pojavila ideja izgradnje akvarija-ribnjaka, u potoku između dva jelšanska parka, vjerojatno iz razloga što su za njegovu rekonstrukciju potrebna značajna financijska sredstva. Ipak, od hvarskog turističkog gospodarstva se, ako sustav naplate vodoslivne naknade transparentno funkcionira, godišnje naplati barem pola milijuna kuna. O kolikom bi se iznosu radilo kada bi uplate redovito stizale od ostalih gospodarskih subjekata i privatnih osoba, pita se drektor Stipišić, a ništa se zapravo otoku ne vraća. Njima su Hrvatske vode ipak učinile "veliku stvar" omogućivši im obročnu otplatu duga, a ako slučajno zakasne, naplata ide ovršnim postupkom.

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 2000.
Posljednja nadopuna: 2001.05.24.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]