SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ svijet ]
[ sport ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ magazin ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ herceg-bosna ]
[ dalmacija ]
[ prilozi ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
[ impresum ]
   
[ mali oglasi ]
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
       

NOVOSTI

ČETVRTAK 29. ožujka 2001.



SLOBODNA U POUNJU:
HOĆE LI SE IDILIČNI GRADIĆ MOĆI I HTJETI ODUPRIJETI SUDBINI EUROPSKOG
KONTEJNERA
ZA RADIOAKTIVNI OTPAD?

Dvor na Uni za plaću
i na "atomski pogon"?

Pored sve bijede, Dvor bi još trebao postati i europski kontejner. Navodno bi u napuštena rudarska okna naguravali radioaktivni otpad iz Krškog, protiv čega je ustala i lokalna vlast i sav narod. Točnije gotovo sav narod, jer kako reče Čedomir Kesić, "ako bi se taj otpad čuvo, ja bi prvi za njeg digo ruku, samo da mi oće poso dat. Nek je brate stalni poso, i redovna plata, pa neka i te katastrofe..."

Piše: Saša LJUBIČIĆ

Snimio: Nikola VILIĆ


Pounje je svijet u koji se Zeleni zaklinju. U patetičnim srednjoškolskim zadaćama što su imale prođu kod starmalih profesora, kičasto bi ga se opisalo kao domaju gustih šuma, bistrih riječnih brzaca, spokojnih dolina i raspjevanog gaja.. I nije to pretjerano, jer panorame Banovine kao da su istrgnute s demodiranih zidnih tapeta — "slikanija" kojima su pred petnaest-dvadeset godina gastarbajteri dnevne boravke ukrašavali.
Tu čovjek još istinski druguje s prirodom. No, idilično je prijateljstvo odlučila posjeći politika i u Dvor na Uni pospremiti radioaktivni otpad. Pored bijede, koja je, neću griješiti dušu, možda još i gora nego ona kninska, besposlice što debelo premašuje grozomorni hrvatski prosjek, kuća koje su sorili četnici ili ih zapalili idioti nakon Oluje, Dvor bi još trebao postati i europski kontejner.

Noćna mora je Trgovska gora

— Mikrolokacija se još ne zna, ali pretpostavljamo da se odlagalište srednjeg i nisko radioaktivnog otpada treba graditi na obroncima Trgovske gore — pokazuje nam načelnik Dvora Franjo Juranović na zemljopisnoj karti koje će to točke jednog ružnog dana biti označene mrtvačkim glavama. Navodno bi u Bešlincu, seocetu nedaleko od Dvora, u napuštena rudarska okna naguravali otpad iz Krškog, protiv čega je ustala i lokalna vlast i sav narod.
Pounje je svijet u koji se Zeleni zaklinju. Do kada?— Mi smo se izjasnili protiv toga, a i građani su potpisivali peticiju. Ne udovoljavamo bitnim uvjetima, kao što je recimo seizmološki. Mi se nalazimo točno na pola puta između Topuskog i Banje Luke za koje se zna da su trusna područja — upozorava Juranović na moguće posljedice.
O tome da nikako ne udovoljavaju kriteriju dobre cestovne infrastrukture koja bi omogućila siguran prijevoz opasnog tereta, načelnik nas nije morao uvjeravati, jer su nas bubrezi još žicali od truckanja nečim što se asfaltom jedva nazvati može. Jedino na čemu pada Pounje je stanovništvo. Čovjeka u okolnim selima jedva da možeš i vidjeti.
— Ali zato u gradu živi osam i pol tisuća stanovnika. Una i Žirovac spadaju u najčistije rijeke, o ljepotama Zrinjske i Trgovske gore, koje su pravi prirodni rezervati, ne treba ni trošiti riječi — uvjerava nas naš sugovornik u suludu ideju da baš oni udome onoga "gosta" kojem svi zatvaraju vrata. Čak ni kojom kunom više, koja bi im za "škovace" kapnula iz središnjeg proračuna, ne može ih se kupiti.

Glina ne pomaže

Ni vodonepropusna glina, kojom je bogat ovaj kraj, ne ide im u prilog. Juranović sumnja da će se radioaktivno odlagalište graditi po međunarodnim standardima jer tako, veli, razmišljaju i neki domaći znanstvenici.
— Osim nas, u igri su bili Psunj i Moslavčka gora, ali oni su otpali, a nama, koje kao posve izoliran kraj nitko u Zagrebu ni ne zastupa, namijenila se ovakva sudbina — defetistički će. Da, umjesto da im politika otvori granični prijelaz Matijevići, koji zbog natezanja između Hrvatske i BiH još ne služi svrsi pa da roba i ljudi prokolaju do Bosanskog Novog, ili da tuda prošišaju autocestu jer je to najbliža spona između sjevera i juga zemlje, Pounjake ili Banijce, kako hoćete, nitko ni za suvu ne šljivi. Digao od njih ruke i gospodin Bog i šesteročlana vlast.
— Asfalt me odgojil, a vidiš di me život dopelal. Obećavali su ko zna kaj, a daj se okreni oko sebe, ne radi niš. Bum se vratil u Zagreb prvom prilikom — Željko Šantić nam o jednom, a mi ga pitamo o drugom problemu.
On je poslijeratni "pionir pounskog Divljeg zapada". Tu zemlje imaš koliko hoćeš, i za krov se nad glavom možeš snaći, ali posao, e o tom na Banovini ni sanjat ne možeš.
— Ja sam vojni invalid. Došel sam tu jer sam u Zagrebu bil podstanar. Imam 1400 kuna penzije. Al moj brat koji je došel sa mnom i žena mu, nemaju niš. Radioaktivni otpad veliš? Jeee, samo nam to još treba, kao da i ovako nećemo crknuti — odmahnuo je Šantić rukom pa odgegao dalje.
Đuro Sumanja se još nije vratio u Dvor. Tek navrati tu i tamo dok se ponovno ne udomi.
— Peticije smo mi protu toga pisali, ali džaba. Sad da nam daju neku paru za to.., al i jopet više štete, neg koristi. Aj, da se otvori kakav pogon, ma jok. Što politika ne otvori ovaj prijelaz prema Bosanskom Novom, pa ćeš vidjet života — ni Đuro ne bi radioaktivni otpad rasturo.
Ovaj je kraj do rata drvna industrija hranila. Sad se radi malo ili ništa. Čedomir Kesić se nalaktio na ogradu usnulog pogona, pa će fatalistički: — Čuj, ja znam da je to katastrofa, da kad to jednom ućeraš, da išćerati ne moreš, al ako bi se taj radioaktivni otpad čuvo, ja bi prvi za njeg digo ruku, samo da mi oće poso dat.

Franjo Juranović, načelnik Dvora na Uni: I peticijom smo se izjasnili protiv toga da budemo »atomski kontejner«

Čedomir Kesić: Kad jednom to ućeraš, išćerati ne moreš...

Radijacija lakša nego izbjeglištvo

Prije rata u Dvoru je živjelo 13 tisuća Srba i 1400 Hrvata. Pet stotina građana izjašnjavalo se kao neopredijeljeno. U Dvoru nema čovjeka koji nije osjetio svu tragediju izbjeglištva.
Prvo su 1991. godine istjerani Hrvati, a onda su izbjegli Srbi. Prvi su se vratili gotovo svi, a drugi u velikom broju. Vlast obnaša HDZ, a na lokalnim izborima velike se šanse daju i Đukićevu SNS-u, a kandidaturu je najavio i Stanimirovićev SDSS.

Ivica, Luka i Marija Franjić s mamom koja s pravom strahuje za budućnost  obitelji uz radioaktivni otpad

Željko Šantić: Jeee, samo nam još to treba, kao da i ovako nećemo crknuti...

Đuro Sumanja: Da nam i daju neku paru za to, više štete nego koristi

Nek je brate stalni poso, i redovna plata, pa neka i te katastrofe — toliko je ojađen Kesić da bi, čini se novinaru, jedva čekao skafander navući i objeručke se prihvatiti posla. Dok Kesić "žalopoji", sumještani su novinaru stali objašnjavati tko je kome kuću "upalio".
— A, kako je meni kuća zapalita? Deset ih je došlo, a ja sam. Što onda niste rekli pusti Vladu, on je dobar čovjek, ne diraj ga, nikom taj zlo napravio nije. Ma, nemojte mi vi govorit.. - ogorčeno se Vladimir Bartolović obrušio na trojicu Srba. Veli, nema ništa protiv ljudi, al boli ga neistina i falsificiranje činjenica.

Opet nam đubar guraju

Radioaktivni otpad zaprijetio je Dvoru na UniKao i drugdje na oslobođenim područjima, jedina su mjesta društvenog života samoposluge ispred kojih se povazdan ispijaju pive zidaruše. Kad je čeljad ugledala novinara, počelo je prštat sa svih strana.
— Mladiću, jel u istog Hrista vjerujemo? ’Bem ti Bibliju, pa što nama tu đubar guraju. Jes, jednom smrkne, drugom omrkne, al to je, dečko, čisti rasizam — neki će mi pobro kao da sam tu ispred kakve saborske komisije, a ne novina koje se batrgaju na rubu stečaja.
Obitelj Franjić je doselila iz Bosne. Gospođa Franjić, koja nam nipošto nije htjela kazati cijenjeno ime, strahuje za svoje troje djece. Ivica, Luka i Marija ne znaju o čemu to mama govori, ali su se pretvorili u uho.
— Čujte, ovdje sam došla, lijepo mi je i ne bi voljela da nam se dogoni taj otpad, radi ovog svijeta tu, a najviše radi ove djece. Ne valja to, ne valja zbog ove mladosti.

   

TRŠĆANSKI PICCOLO O PLANOVIMA PREMA KOJIMA BI SE SMEĆE IZ FRANCUSKIH NUKLEARKI ODLAGALO U NAŠOJ ZEMLJI
Postaje li Hrvatska kontejner za europski nuklearni otpad?!

Nuklearni otpad bi bio smješten u napuštenim rudnicima Majdan i Trgova na Trgovskoj gori, a predstavnici francuske tvrtke za nuklearnu tehnologiju Framatom 13.ožujka već su bili i kod hrvatskog predsjednika Mesića. Čovjek za vezu, piše Piccolo, jest - Hrvoje Šarinić

Piše: Silvije TOMAŠEVIĆ


Hrvoje Šarinić spominje se kao veza francuske tvrtke s hrvatskim vlastimaRIM — Hrvatska bi mogla postati mjesto za nuklearni otpad iz cijele Europe! Tu pretpostavku iznosi tršćanski list Piccolo na osnovi projekta Vlade premijera Ivice Račana da otvori depozit za nuklearne otpatke u Trgovskoj gori pokraj granice s Bosnom i Hercegovinom u blizini rijeke Une koja, kako piše list, zatim utječe u Savu, a Sava u Dunav, što znači da bi se cijeli prostor srednjoistočne Europe mogao eventualno zagaditi.
Depozit za nuklearne otpatke se navodno priprema načiniti u napuštenom rudniku Majdan i Trgova gdje se već danas, navodno, nalaze otpaci bivše JNA poslije rata 1991.-1995.
Taj prostor, objavljuje list, je neprikladan za nuklearne otpatke jer je pun izvora, vlažan i porozan. Tu bi navodno trebalo biti deponirano nuklearno smeće iz nuklearke u Krškom koja je u vlasništvu i Slovenije i Hrvatske, a oko čega se vodi polemika i "brakorazvodna" parnica. Navodno je napušteni rudnik dosta velik pa se pretpostavlja da bi osim otpadaka iz Krškog tu mogao biti bačen i nuklearni otpadak iz europskih nuklearki.
Posebno je za to zainteresirana Francuska. Naime, Francuska prolazi kroz teške probleme za deponiranje nuklearnih otpadaka svojih elektrana koje je do sada slala u Njemačku, a gdje sada "zeleni" zbog toga prosvjeduju.
Predstavnici francuske kompanije za nuklearnu tehnologiju "Framatom" su 13. ožujka ove godine bili u Zagrebu i primio ih je, kako piše list Piccolo, šef države Stipe Mesić s kojim su raspravili, prema službenim izjavama, o uništenju otpadaka iz nuklearke Krško. "Framatom" je među najpoznatijim europskim korporacijama za nuklearnu tehnologiju na energetskom planu i ušla je u posebnu integraciju s njemačkim Siemensom.
"Ključni čovjek za operaciju čini se da je bivši premijer Hrvoje Šarinić, šef Vlade u vremenu pokojnog predsjednika Franje Tuđmana. Šarinić je nuklearni inženjer posuđen politici HDZ-a koji je živio i radio u tom sektoru više godina upravo u Francuskoj, gdje je, čini se, imao odlične odnose upravo s tvrtkom ’Framatom’ kao njezin savjetnik. Analitičari, prije svega ambijentalisti, se pribojavaju da bi katastrofalni ekonomski uvjeti u kojima je Hrvatska naveli na slabljenje odnosa prema politici ulaska europskih golemih tvrtki u Hrvatsku, a ’Framatom’ je jedna od tih tvrtki koja bi mogla imati interes za poslove", piše Piccolo.
Zapravo, "za veću šaku francuskih franaka moglo bi se riskirati i veće ekološko uništenje", zaključuje tršćanski list i upozorava da bi nakon eventualnog sporazuma između Hrvatske i Francuske za odlaganje nuklearnog otpada u rudnicima Majdan taj otpadak prelazio i preko Italije koja je još ’80-ih godina na referendumu izglasala ukidanje svih nuklearnih elektrana i njihovu eventualnu daljnju gradnju.

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2001.03.28.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]