SUBOTA 17. veljače 2001.

BIOGRAFIJA JUNAKA:
RATNI PUT GENERALA MIRKA NORCA (2)
Plato Masleničkog mosta oslobođen
za samo tri sata

Nakon što je preuzeo zapovijedanje akcijom na platou bivšeg Masleničkog mosta, u prvom tenku je krenuo Mirko Norac. Plato je oslobođen za tri sata, a isti dan oslobođene su i Jasenice. Norac je došao do rijeke Zrmanje, a napredovanje prema Obrovcu je zaustavila zapovijed nadređenih

Piše: Ivica MARIJAČIĆ

Uslijedila je i akcija koju Srbi ni danas ne mogu oprostiti hrvatskim braniteljima. U pomoć neprijatelju u Gospiću krenula je, naime, iz smjera Divosela, kolona vozila.
U tenku T-55 predvodio ju je, u srpskim pjesmama opjevani, vojvoda Giška. Giška je uz Arkana bio kralj srpskog podzemlja, jedan od najozloglašenijih četnika i kriminalaca s najvećim autoritetom u Šešeljevu velikosrpskom miljeu. Mirko Norac s ljudima presreće srpsko pojačanje, pri čemu je vojvoda Giška poginuo.
Mjesecima i godinama poslije Srbi su se raspitivali za Gišku, za način na koji je stradao, kao i za onoga tko ga je ubio. Čak i u godinama nakon Domovinskog rata, hrvatske obavještajne službe su registrirale podatak da se Srbi posredstvom hrvatskih sportaša koji igraju po Srbiji, prigodom njihovih posjeta Hrvatskoj, zanimaju za priču o Giški.

Na čelu 118. brigade

Moglo bi se u ovom prilogu nanizati još mnoštvo akcija u kojima je sudjelovao Mirko Norac i zaključiti da je u gotovo svakoj od njih do izražaja dolazila nevjerojatna odlučnost i hrabrost mladića koji je izazivao divljenje svojih suboraca. Uvijek je išao prvi, nikada nije dopuštao da bude makar i iza jednog svog vojnika. Pamti se da je ulazio u dubinu prostora koji je nadzirao neprijatelj i izvlačio čitave skupine naših boraca koje bi se našle u okruženju. U tom kontekstu potrebno je samo podsjetiti još da je Norac sudjelovao u akcijama prema Medaku, Čitluku, zatim u oslobađanju Bilaja i Ribnika, u uličnim borbama u Divoselu i dvugdje gdje se bitka za Gospić i Liku vodila.
Zbog svih uspjeha i zasluga, na prijedlog šefa Kriznog štaba Ante Karića, Mirko Norac je krajem studenoga 1991. godine imenovan zapovjednikom 118. brigade koja se ustrojava i počinje pokrivati 40 km bojišnice. Pod Norčevim zapovjedništvom, ta netom ustrojena brigada nikada nije izgubila ni metra branjenog prostora. Politička uprava MORH-a je 1992. godine među

braniteljima svih postrojbi provodila anketu s pitanjem, komu, inače, vojnici najviše vjeruju. U svim postrojbama, vojnici su najveće povjerenje iskazali desetnicima, što je i logično, s obzirom da su to ljudi koji su s njima ratovali.
Samo u 118. brigadi, vojnici su mahom odgovorili da najviše vjeruju zapovjedniku Mirku Norcu, upravo zbog činjenice da je uvijek bio s njima i prvi išao u akcije. Godina 1992. bila je u znaku povremenih napada i povremenog primirja, a u njoj Mirko Norac iz Gospića odlazi na školovanje u Zagreb.
Samoinicijativno, međutim, prekida školovanje kad je počela akcija "Maslenica". Vraća se u 118. brigadu koja je postala 9. brigada HV-a. U Gospiću se zanima za tijek "Maslenice" i dobiva odgovor da već tri dana nema pomaka podno Velebita. Sa sjedištem u Selinama, taj dio operacije je sa sjeverne strane Novskog ždrila vodio brigadir Gašparić.
General Janko Bobetko, vidjevši da nema napredovanja, zapovijeda Mirku Norcu da dođe s jednom oklopnom satnijom i bojnom pješaka u pomoć snagama podno Velebita. Bobetko ga je ispratio riječima: "Jedino ti možeš osloboditi taj dio!"

"Ma, čovječe, koja tri dana..."

Norac dolazi kod brigadira Gašparića u Seline i zanima se za plan akcije. Brigadir Gašparić mu odgovara da je sa 112. brigadom i još nekim snagama objektivno moguće za tri dana osloboditi sjevernu stranu Novskog ždrila i izbiti na plato bivšeg Masleničkog mosta, a za sedam dana i Jasenice prema Obrovcu.
Norac je zaprepašteno stao, te je samo rekao: "Ma, koji je tebi, čovječe. Koja tri dana, Novsko ždrilo treba osloboditi za dva sata!" Nakon uvodnog razgovora preuzeo je zapovijedanje akcijom na tom prostoru. Sazvao je žurno zapovjednike postrojbi Mladena Fuzula i Žonija Maksana, pitao ih jesu li spremni za akciju, a kad je dobio potvrdan odgovor, poručio im da za sat vremena budu spremni.
Akcija oslobađanja je počela, a u prvom tenku je krenuo Mirko Norac. Za tri sata je oslobođen plato bivšeg Masleničkog mosta. U akciji se istaknula ekipa zadarskih boraca koju je predvodio Zlatko Turković, razbivši neprijateljski bunker i omogućivši napredovanje.
No, bilo je i prestrašenih pojedinaca koji su pokušali sipati šećer u gorivo vozila kako bi imali opravdanje da ne idu izravno na neprijatelja. Kako god bilo, zadarske snage do mora i ličke do Velebita su oslobodile planirani prostor.
Na platou starog Masleničkog mosta Mirko Norac i Žoni Maksan su podigli hrvatski barjak i ta je slika obišla Hrvatsku i svijet. Isti dan oslobođene su i Jasenice. Norac je došao do rijeke Zrmanje, a napredovanje prema Obrovcu je zaustavila zapovijed nadređenih što mu je bilo iznimno žao. Imao je i sreće u akciji. Meci su prosvirali njegovu odjeću, srećom ne okrznuvši mu tijelo.
Ratni put generala Norca bilježi, dalje, akciju Medački džep, u kojoj je ranjen u obje noge i obje ruke. Bila je to eksplozija neuklonjene mine. Liječio se u šok sobi jedne zagrebačke bolnice, ali više od mjesec dana nije izdržao, pa se vratio opet u Gospić. U završnoj operaciji Oluja sudjelovao je i vodio akciju oslobađanja prema Ljubovu.
Nakon toga, u mirnodopskom razdoblju bio je zapovjednik zbornih područja u Kninu i Osijeku, a umirovio ga je u rujnu prošle godine predsjednik Stjepan Mesić, zajedno s još šestoricom generala, a nakon što je njih 12 potpisalo pismo u kojemu su ustali protiv sveopće kriminalizacije Domovinskog rata.
Mirko Norac je cijelog sebe dao Hrvatskoj, najljepši dio svoje mladosti i života je proveo doslovce predvodeći branitelje u oslobađanju okupiranih prostora. Od Hrvatske je dobio stan u Zagrebu poput tisuća drugih.
Njegov "golf" s početka priče pogodila je i uništila granata u Gospiću, a on nikada nije tražio naknadu za to. Nikada nije uzeo dnevnicu, nikada nije želio pojesti ručak na račun MORH-a ili hrvatske države.
Osobne koristi je prezirao, pa je o njima, kao alkarski vojvoda, 1998. godine u Sinjskoj alci progovorio stavši na neki način u zaštitu predsjednikova izaslanika dr. Andrije Hebranga u njegovoj nakani da raščisti stanje u MORH-u.
Nemoral nije podnosio, vojnicima s kojima je zapovijedao zabranio je gledanje pornofilmova ponekad u večernjim satima. Za sebe ništa nije tražio, za Domovinu je sve davao. Odgojen je u izrazito katoličkoj obitelji, kao dječak bio je ministrant uz svećenika.

Istina ili montaža

General Norac je ovih dana osumnjičen, temeljem svjedočenja zaštićenog svjedoka Siniše Glušca, da je počinio ratni zločin prema srpskim civilima. Norčevi prijatelji su ogorčeni i ne samo što ne vjeruju u takvo što nego drže da mu je to kao katolički odgojenom mladiću potpuno neprispodobivo.Norac nije u Gospiću imao vremena ni za kakve navodne "smrtonosne sastanke" na kojima se tobože odlučivalo o likvidaciji Srba, kažu njegovi suborci i prijatelji. Drugi svjedok Stjepan Grandić, koji je i u ulozi osumnjičenika, tereti Tihomira Oreškovića za likvidacije u Lipovoj Glavici. Stotine drugih svjedoka je saslušano, ali ni jedan, osim topnika Glušca, svojedobno podoficira JNA, ne tereti Norca.
Županijski sud u Rijeci se, po svemu sudeći, oslanja i na svjedočenje pokojnog Milana Levara. Istražna sutkinja Sajonara Čulina je priznala da je dio dokumentacije o tome stigao iz Haaga. No, koliko je Levar bio pouzdan svjedok, kazuje i činjenica da je on u kamere njemačke obavještajne službe rekao, uz ostalo, da su u Gospić svojedobno dolazili pokojni ministar obrane Gojko Šušak i američki ministar obrane William Perry, gdje su im navodno osiguravali žensko društvo. Poslije takve izjave njemački obavještajci su odbacili Levara kao pouzdanog svjedoka.
Koliko u njihovim svjedočenjima ima istine, a koliko je riječ o podmetanju i montaži, sigurno će pokazati vrijeme. U ovoj zemlji djelovanje policije i pravosuđa prečesto su više plod rada udbaško-mafijaškog podzemlja i nevjerojatne medijske kampanje, a manje plod samostalne istrage državnih organa. Nitko ne dvoji da je na području Gospića tih kritičnih dana 1991. godine ubijen i jedan broj srpskih, kažu, civila.
Ni za jednog legalista i civiliziranog čovjeka ne bi trebalo biti dvojbe oko potrebe kažnjavanja počinitelja, pa makar to bili i proslavljeni generali. No, imaju li ta ubojstva baš veze s generalom Norcem ili je i njegov progon potreba dijela tko zna kojih obavještajno-političko-podzemnih krugova koji ne mogu Norcu oprostiti što je s nekolicinom svojih suboraca sačuvao Gospić - kičmu Hrvatske!? Narod, čini se, prepoznaje da je riječ o ovom drugom, zato tako masovno diljem Hrvatske ustaje ovih dana u njegovu zaštitu.
Na kraju, već i politički slijepci mogu uočiti zakonitost u radu Haaškog i nekog drugog pravosuđa: procesuiraju se, traže i progone junaci samo onih gradova koji su se obranili pred agresorom. Progone se junaci Gospića, Karlovca, Pakraca... Je li stvarno njihov najveći grijeh što nisu dopustili da ti gradovi padnu u srpske ruke i što su uništili Šešeljev san o velikosrpskoj granici na liniji Virovitica - Karlovac - Gospić - Karlobag.
Kako god bilo, u slučaju Mirka Norca je nedvojbeno: spasivši Gospić, on je spasio Hrvatsku, a Hrvatska mu danas ne može jamčiti ni toliko da ga neće izručiti Haagu.(Kraj)

Da su svi naši političari
nesposobni i nemoralni,
misli 22 posto ispitanika!

Da su svi političari nesposobni, smatra čak 22,75 posto ispitanika dok ih se 37,75 posto nije moglo odlučiti za najsposobnijeg - Čak 22 posto ispitanika smatra da su svi hrvatski političari nepošteni, dok ih se 42,5 posto nije moglo odlučiti za izbor svog poštenog političara

Piše: Zdravka SOLDIĆ-ARAR

U državi u kojoj je tema nad temama politika, u kojoj djeca bolje poznaju političare nego junake crtanih filmova, jer im se ovi prvi mnogo više nude s malih ekrana, ipak nema ni jedan političar s karizmom. Zapravo, Hrvati nemaju visoko mišljenje o svojim političarima, kako je pokazalo ovo naše istraživanje.
Aktualni hrvatski premijer Ivica Račan, prema mišljenju anketiranih, najsposobniji je hrvatski političar sa samo 10,25 posto glasova. Slijedi ga hrvatski predsjednik Stjepan Mesić s 9,5 posto, dok je treći na ljestvici sposobnosti predsjednik liberala Dražen Budiša sa samo 2,75 posto. Peti na ljestvici najsposobnijih političara prema mišljenju naših ispitanika je neprofesionalni političar, sociolog Slaven Letica s dva posto glasova.
Da su svi političari nesposobni, smatra čak 22,75 posto ispitanika, dok ih se 37,75 posto nije moglo odlučiti za najsposobnijeg. Predsjednika najjače oporbene stranke Ivu Sanadera, najsposobnijim hrvatskim političarem percipira dva posto ispitanika, predsjednicu HNS-a Vesnu Pusić najsposobnijom vidi 1,75 posto anketiranih, potpredsjednike Vlade Gorana Granića i Slavka Linića najsposobnijima doživljava 1,5 posto ispitanika, dok ministra vanjskih poslova Tonina Piculu i esdepeovca Zdravka Tomca takvima vidi jedan posto anketiranih građana. Po dva glasa, odnosno 0,5 posto u našem istraživanju, o pitanju najsposobnijeg političara dobili su: Mato Arlović, Mato Crkvenac, Anto Đapić, Đurđa Adlešić i Miroslav Tuđman. Po jedan glas, odnosno 0,25 posto dobili su: Ljerka Mintas-Hodak, Antun Kovačev, Jadranka Kosor, Željka Antunović, Damir Kajin, Silvije Degen, Marko Veselica, Branimir Lukšić, Andrija Hebrang, Radimir Čačić te Nenad Prelog.
Na naše drugo pitanje o najpoštenijem hrvatskom političaru, odnosno političarki, prvo mjesto osvojio je predsjednik Mesić s 9,75 posto glasova. Slijedi ga premijer Račan sa 9,5 posto. Treće mjesto zauzeo je Budiša s 4,5 posto, četvrto autor slogana "pošteno" Zdravko Tomac s dva posto, a na petom mjestu je Mate Granić s 1,5 posto.
Čak 22 posto ispitanika smatra da su svi hrvatski političari nepošteni, dok ih se 42,5 posto nije moglo odlučiti za izbor svog poštenog političara.
Šesto i sedmo mjesto "po poštenju" u našoj anketi dijele predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić i profesor Slaven Letica. Na osmom mjestu je Marko Veselica, politički zatvorenik s najdužim stažom provedenim u zatvoru.
Po dva glasa, odnosno 0,5 posto, kao najpošteniji, dobili su Vladimir Šeks, Slavko Linić, Milan Bandić i Mato Crkvenac.
Jedan glas, odnosno 0,25 posto dobili su: Mato Arlović, Vlatko Pavletić, Ivan Gabelica, Anto Đapić, Juraj Njavro, Dobroslav Paraga, Goran Granić, Ivica Pančić, Ivan Jakovčić, Branimir Lukšić, Damir Kain, Miroslav Tuđman i Andrija Hebrang. Naši ispitanici među najpoštenije političare ubrojali su i suca Jadranka Crnića te sindikalca Borisa Kunsta. A što kažu građani koji bi se hrvatski političar trebao prestati baviti politikom za opće dobro nacije?
Takvih ima mnogo pa ne bih nikoga posebno izdvajao-la, smatra 33 posto ispitanika, dok ih se 26 posto nije moglo odlučiti komu bi dali crveni karton. No, najveći broj ispitanika, točnije 9,5 posto, među političarima ne bi željeli vidjeti najaktivnijeg HDZ-ovca Vladimira Šeksa. Na drugom mjestu je hrvatski predsjenik Stjepan Mesić, a slijedi ga Ivić Pašalić. Četvrto mjesto zauzeo je potpredsjednik Vlade Slavko Linić, zasigurno jer je najveći zagovornik stečajeva. Na petom mjestu je pravaš Đapić s 3,25 posto.
Zlatka Canjugu u svijetu politike ne bi željelo vidjeti 2,75 posto ispitanika, dok ih 2 posto tako gleda na Dragu Krpinu. Budiša i Račan dijele osmo i deveto mjesto s 1,75 posto anketiranih.
Zanimljivo je da više od dvije trećine ispitanika koji najpoštenijim i najsposobnijim vide Budišu, najnesposobnijim i najnepoštenijim doživljavaju Mesića. Znatan dio Mesićevih simpatizera također predsjednika liberala vidi nesposobnim.
Po dva glasa, odnosno 0,5 posto da otiđu iz politike dobili su: Radimir Čačić, Mate Granić, Dobroslav Paraga, Goranko Fižulić i Željka Antunović. Ivu Sanadera, Stjepana Ivaniševića, Vesnu Škare-Ožbolt, Zvonimira Šeparevića i ustavnog suca Vicu Vukojevića među političarima ne želi vidjeti točno 0,25 posto ispitanika.
Iako su svi političari bili u izboru, pokazalo se da su građanima ipak najzanimljiviji oni s najvišom funkcijom. No znakovito je i zabrinjavajuće što se niti jedan političar u očima građana nije profilirao u iznimno sposobnog političara kao ni u posebno poštenog što pokazuje naša anketa. Najviši postotak, od 10 posto, za najsposobnijeg i najpoštenijeg hrvatskog političara jasno govori da Hrvati u ovom trenutku nemaju političara od formata.

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2001.02.16.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)