PETAK 16. veljače 2001.

BIOGRAFIJA JUNAKA:
RATNI PUT GENERALA MIRKA NORCA (1)
Osvajanje vojarne
"Stanko Opsenica", sa 70 oficira JNA, 200 vojnika
i skupinom četnika, značilo je prekretnicu u Gospiću

Tri je puna dana trajala bitka za vojarnu "Stanko Opsenica", a četvrtoga je hrvatskim braniteljima ostao još samo jedan sanduk streljiva. Mirko Norac spašava tešku situaciju: ubacuje se u krug vojarne te uz pomoć još nekolicine najhrabrijih suboraca minira komandnu zgradu i prisiljava neprijatelja na predaju

Piše: Ivica MARIJAČI

Svi nagađaju, ali vjerojatno samo nekoliko njegovih najbližih prijatelja zna gdje se nalazi general Mirko Norac. Pozivu Županijskog suda u Rijeci odazvat će se ako mu zajamče dvije stvari: da ga neće izručiti Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu i da se brani sa slobode. Predsjednik države Stjepan Mesić dobio je u utorak poslijepodne preko Norčevih prijatelja informaciju da će mu u srijedu, u slučaju ispunjenja tih uvjeta, prijavak podnijeti general Norac.
Stjepan Mesić je odmah poručio HTV-u da mu osiguraju termin u "Dnevniku plus" kako bi to obznanio javnosti. Mesić je voljan, po riječima generalovih prijatelja, udovoljiti tim uvjetima, no s tim nije suglasan premijer Ivica Račan, pa do prijavka nije došlo. Slučaj generala Norca, kojega svjedoci u procesu skupini Gospićana, osumnjičenih za ratne zločine nad srpskim civilima 1991. godine, izravno terete, nastavlja potresati naciju. Ishod je još uvijek neizvjestan.
O ratu se, pa i o našem Domovinskom, danas može razgovarati s različitih aspekata. Teoretiziranjem je lako moguće zaključiti da je to najdublji ponor i poniženje čovjeka. Imaginacijom je moguće predočiti užas koji proživljavaju oni koji su u njega uključeni. Nije se teško uživjeti ni u Remarqueove prizore u kojima se miješaju blato i ljudska krv koja se kroz cijelu povijest besmisleno prolijeva diljem svijeta.
No rat u Gospiću u jesen 1991. godine ne trpi takve stereotipe. Onaj tko nije bio tamo jedva da zna o čemu je riječ. Mirko Norac je početkom rujna prvi put u životu došao u Gospić, grad koji je bio pred padom u srpske ruke. Ni trenutka nije dvojio, jer je i prije dolaska govorio da se Hrvatsku podjednako mora braniti na svakom njezinu dijelu.

Opkoljavanje Kikaševa aviona

Nije nevažno zabilježiti i dio njegova ratnog hodograma prije dolaska u Gospić, budući da i taj dio savršeno psihološki, moralno, politički i emotivno portretira mladića koji je između niza lagodnih mogućnosti koje mu je život nudio izabrao najtežu: rat!
Mirko Norac rođen je 1967. godine, iz Otoka je pokraj Sinja, a otac mu je 35 godina bio na privremenom radu u Njemačkoj. Sin je jedinac, ima još tri sestre koje danas žive sa svojim obiteljima. Završio je u Sinju srednju ugostiteljsku školu, ali nikad nije radio kao konobar, kao što se ponekad krivo piše.
Materijalno je nezavisan i njegov prvi dolazak u Zagreb, 5. kolovoza 1990. godine u Šimunsku, među prve hrvatske redarstvenike, bio je opažen i po tome što je došao novim golfom, tada popularnom "dvojkom".
Nakon mjesec dana boravka u Šimunskoj uslijedila je selekcija najkvalitetnijih redarstvenika između njih 1700, koliko ih se javilo. Izabrano je 80 najboljih mladića, a među njima je bio i Norac. U sastavu jedinice bili su i njegovi prijatelji i suborci s kojima će poslije krenuti u Gospić. To su Miro Laco, Davor Škara i Branko Škara.
Odabrana jedinica odlazi na obuku u Lučko, gdje se utemeljuje antiteroristička jedinica. U jesen 1990. godine Norac sa svojom jedinicom sudjeluje u zadaći gušenja srpske pobune u Petrinji, zatim u Glini i Dvoru na Uni.
Još u to doba nema pucanja, ali znaci pobune su bili više nego očiti, milicionari srpske nacionalnosti su u navedenim mjestima zauzimali policijske postaje. Antiteroristička jedinica iz Lučkog sudjeluje i u drugim zadaćama, naoružavanja hrvatskih dragovoljaca, osigurava zaštitu štićenih osoba.
U aktivnostima takve vrste i Norac je sa svojim suborcima dočekao proljeće 1991. godine, kada krajem travnja kreće na Plitvice. U akciju zaštite ustavnog poretka i otpora srpskoj pobuni krenuli su hrvatski redarstvenici koje je u autobusu prevozio Ljubo Ćesić Rojs.
Mirko Norac nije bio u autobusu, nego u jednom od nekoliko osobnih automobila s hrvatskim borcima koji su bili prethodnica. Iz prvoga je izišao Mirko Norac i na Koranskome mostu prvi skinuo jugoslavensku zastavu. Akcija u kojoj je poginuo Josip Jović je poznata javnosti, no dosad nije bilo poznato da je Norac, uz sudjelovanje u njoj, prvi uklonio s Koranskog mosta tuđinsku zastavu.
Nakon toga Mirko Norac je dva puta sudjelovao u oslobađanju Pakraca, a zatim i u oslobađanju Okučana. Sve te akcije događaju se u proljeće i ljeto 1991. godine. Antiteroristička jedinica iz Lučkog, u sastavu koje je bio, u akcijama je sudjelovala obično po nekoliko dana, dok ne bi zauzela i učvrstila borbene linije. Zatim se nakratko opet vraćala u Lučko, pa po potrebi odlazila na druga krizna područja.
U jednoj od akcija, na zagrebačkom aerodromu, Norčeva jedinica je osiguravala, bolje rečeno opkoljavala, zrakoplov Antuna Kikaša koji je, kao što je poznato, odveden u Beograd, a Norac i ostali su čekali zapovijed za akciju. No, nisu je dočekali.

Grad pred padom

U tom je razdoblju Mirko Norac sudjelovao i u nizu drugih akcija o kojima, možda, još nije ni uputno govoriti. No, dovoljno je spomenuti da je vječno bio u pokretu. Kad nije bio na bojištu, nabavljao je oružje, što je u to doba bio dragocjen posao. A onda, početkom rujna odlazi u Gospić.
U to je vrijeme Gospić izložen strašnim napadima neprijateljske vojske i domaćih četnika. Što sa zemlje, što iz zraka, na grad je dnevno padalo više od tisuću granata. Prvi put je agresor u napadima na Hrvatsku uporabio i zastrašujuće kasetne bombe. U Gospiću život u takvim okolnostima nije bio moguć. U gradu su djelovale tek potpuno manje neorganizirane skupine, bez ikakve koncepcije, oružja i, praktički, pred predajom grada nadmoćnom neprijatelju, jer ne samo da je bio u poluokruženju, nego su neprijatelji držali pola grada pod svojim nadzorom, imali vojarne iz kojih su nemilosrdno rušili i pucali po civilnim objektima i ljudima.
Tihomir Orešković je u Gospić došao prije Noraca i u to se vrijeme, u što danas rijetki mogu povjerovati, obrana grada svela na 16 ljudi!
Norac je bio svjestan kamo odlazi. Zatekao je kaotičnu situaciju, ali se nimalo nije pokolebao držeći se gesla pod kojim je i krenuo u Domovinski rat, da Hrvatsku svugdje jednakim žarom treba braniti. U jutarnjim satima došla su njih četvorica: uz Norca, dvojica Škara i Laco.
Sva četvorica uključila su se u obranu grada kao dragovoljci, a po dolasku Norac je bio, zapravo, instruktor, a ne zapovjednik, jer utemeljenih postrojbi obrane nije bilo. Postojao je samo krizni štab na čelu s Antom Karićem kojemu su se ova četvorica javila. Gospić su doista branile manje skupine najhrabrijih boraca, i to po samome gradu. Nije bilo voda, satnije ni bojne.
Dolazak Mirka Norca u Gospić već treći dan daje rezultate koji su u moralnom pogledu bili neprocjenjivi u tadašnjoj gotovo izgubljenoj situaciji za grad. Norac, naime, predvodi skupinu boraca koja presreće pet neprijateljskih borbenih oklopnih vozila. Neprijateljski vojnici su uperili oružje u branitelje, htijući pucati, na što im je Norac uzvratio da će naši zapaliti vozila.
U tim trenucima natezanja i iščekivanja Mirko Norac se u jednom trenutku zaletio i skočio na jedno borbeno oklopno vozilo, zgrabio za prsa i izvukao neprijateljskoga generala Krstevskog. Ni ostali Norčevi borci nisu, naravno, mirovali, ubrzo su zarobili i vozila i petnaestak neprijateljskih vojnika koji su krenuli u pomoć svojima u vojarni "Stanko Opsenica", danas "Eugen Kvaternik".
Ova akcija je značila svojevrsnu prekretnicu u obrani Gospića. Osim što je značajno podignut već poljuljani borbeni moral Gospićanima, dobivena su i prijeko potrebna vozila. Od pet zarobljenih vozila, četiri je zadržala Hrvatska vojska, a jedno je vraćeno neprijateljima. Tako je, naime, glasila zapovijed Josipa Manolića iz Zagreba.

Zarobljena prva vozila i puške

Uz jedno vozilo, pušteni su general Krstevski i ostali zarobljenici. U akciji su zarobljene i prve puške na gospićkom bojištu. Nastavak ratne karijere Mirka Norca bio je obilježen svakodnevnim akcijama učvršćivanja borbenih linija. Tako sudjeluje u akcijama u Obradović Varoši i Divoselu.
U tom razdoblju predah je bio rijedak luksuz, u Gospiću su akcije bile svakoga dana, oslobađala se kuća po kuća, išlo se 50 ili 100 metara, ali to što se osvojilo nije se puštalo. Otkad se Mirko Norac sa svojim ljudima pojavio u Gospiću, linija obrane se nikad nije vraćala, uvijek se koliko-toliko pomicala naprijed.
Nakon pet ili šest dana uslijedile su ključne akcije. Trebalo je, naime, osvojiti vojarnu "Stanko Opsenica", u kojoj je bilo oko 70 oficira neprijateljske vojske, još oko 200 vojnika, ali i stanovit broj četnika. Bio je unutar nje i jedan broj civila koji su, međutim, pucali po gradu, imali su snajpere i nišanili po civilima kada bi ih vidjeli. Za oslobođenje vojarne general Filipović poslao je Norcu kao pripomoć jedan vod.
U pomoć je došao i vod Specijalne policije iz Rijeke, na čelu s pokojnim Jakominićem. Tri je puna dana trajala bitka za vojarnu "Stanko Opsenica", a četvrtoga je hrvatskim braniteljima ostao još samo jedan sanduk streljiva.
Mirko Norac spašava tešku situaciju koja je značila biti ili ne biti za taj grad. Ubacuje se u krug vojarne, te uz pomoć još nekolicine najhrabrijih suboraca minira komandnu zgradu i prisiljava neprijatelja na predaju.
Zarobljeno ljudstvo u vojarni hrvatska strana koristi za razmjenu zarobljenih Hrvata iz Vukovara, zatim s ličkog područja i iz Dalmacije. Pamti se da je u tim trenucima neprijateljski major Pešut počinio samoubojstvo. Žrtava na našoj strani nije bilo. Po svjedočenju njegovih prijatelja, Norac je poznat kao čovjek kojemu nisu ginuli ljudi. Oni koji su odlazili s njim u akcije, vraćali bi se uglavnom živi i zdravi.
(Nastavlja se)

PREMA ISTRAŽIVANJU PULS-a
I AMERIČKOG IRI-a VLADA JE STABILNA, ALI...
Dalmatinci pesimistični
i najkritičniji prema vlasti!

Da će Vlada ostati zajedno do kraja svog mandata, misli 49 posto ispitanika - U Dalmaciji niža razina podrške vladajućoj koaliciji

ZAGREB (Hina) — Vlada premijera Ivice Račana relativno je stabilna, a kad bi se danas održali izbori, vladajuća koalicija dobila bi većinu glasova, pokazuju rezultati istraživanja zagrebačke agencije za istraživanje javnog mnijenja PULS i Međunarodnoga republikanskog instituta (IRI).
Istraživanje, čiji je sažetak objavio IRI, provedeno je na uzorku od 1710 hrvatskih građana u razdoblju od 27. siječnja do 5. veljače 2001. godine.
Nalazi pokazuju da većina ispitanika (54 posto) smatra da je Vlada relativno stabilna. Kad bi se danas održali županijski i lokalni izbori, vladajuća bi koalicija dobila većinu glasova: SDP 27 posto, HSS 15 posto, HSLS 11 posto, HNS osam posto, te LS i IDS po tri posto. HDZ, najjača opozicijska stranka, prema tom istraživanju dobila bi devet posto glasova.
Iako građani izražavaju nezadovoljstvo brzinom provedbe reformi, gotovo većina ispitanika — 42 posto — smatra da se zemlju vodi u pravom smjeru.
Premijera Ivicu Račana povoljno ocjenjuju tri od četiri ispitanika (73 posto). Predsjednika Stjepana Mesića i predsjednika Sabora Zlatka Tomčića također povoljno ocjenjuju gotovo tri od četiri ispitanika (71 posto, odnosno 73 posto).
Hrvati su podijeljeni kad se radi o pitanju kreću li se stvari u Hrvatskoj u pravom smjeru (42 posto) ili u pogrešnom (46 posto). U odnosu na istraživanje provedeno u studenom 1999. godine, postotak onih koji smatraju da se ide u pravom smjeru porastao je za 23 boda, a onih koji misle da se ide u pogrešnom smjeru smanjen je za 21 bod.
Što se tiče njihove osobne situacije od 2000. godine, 35 posto ispitanika misli da se njihova situacija pogoršala, 10 posto misli da su se stvari poboljšale, a 55 posto da su ostale iste. Na pitanje o izgledima za budućnost većina Hrvata (52 posto) vjeruje da će biti bolje za sljedećih nekoliko godina, a 19 posto misli da će biti gore.
Istraživanje je pokazalo da se najznačajnije područje zabrinutosti među Hrvatima odnosi na pitanje gospodarstva, posebice radnih mjesta i nezaposlenosti. Gotovo pola ispitanika (47 posto) navodi nezaposlenost kao problem broj jedan. Sljedeći problem, gospodarstvo, odnosi 11 posto, nakon čega slijede prava/isplata umirovljenika s osam posto.
Premijer Račan uživa respektabilnu popularnost od 73 posto, isto kao i predsjednik Sabora Tomčić, dok predsjednik Mesić uživa popularnost od 71 posto. Rejting popularnosti/nepopularnosti predsjednika HDZ-a Ive Sanadera je 33 posto/47 posto, a predsjednika HSP-a Ante Đapića 28 posto/59 posto.
Da će Vlada ostati zajedno do kraja mandata, misli 49 posto ispitanika. Ako Vlada i padne, 11 posto ispitanika misli da će HDZ ponovno doći na vlast, a 65 posto vjeruje da bi došlo do neke nove kombinacije vladajućih stranaka.
Predsjednik Mesić ima pozitivan rejting djelotvornosti od 75 posto, a Sabor 64 posto.
U većini slučajeva stavova prema Vladi, političarima, te izgledima za budućnost vrlo su konzistentni u svim demografskim grupama uz nekoliko značajnih iznimki: stanovnici Dalmacije su najkritičniji i najpesimističniji, te je stoga kod njih niža razina podrške vladajućoj koaliciji.

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2001.02.16.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)