SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ svijet ]
[ sport ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ magazin ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ herceg-bosna ]
[ dalmacija ]
[ tribina ]
[ prilozi ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
[ impresum ]
   
[ mali oglasi ]
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
       

NOVOSTI

SUBOTA 13. siječnja 2001.



DAN "D" ZA "DUBRAVKU":
UOČI ODLUKE O PRODAJI U PONEDJELJAK, DONOSIMO "KRVNU SLIKU" MOGUĆIH GAZDA POZNATOGA DUBROVAČKOG HOTELA

Štrokova idila
ili turski luksuz

Bez obzira na to za kojeg će se ponuđača za kupnju hotela "Dubravka" odgovorni u ponedjeljak odlučiti, činjenica je da poslovne informacije o tvrtkama koje se natječu govore kako se u oba slučaja radi o ozbiljnim i financijski jakim investitorima s iskustvom u međunarodnom turizmu - "Amanresorts" se dokazao na Dalekom istoku, dok "Uzel Turizm" ima hotele u vodećem turskom odmaralištu Bodrumu

Piše: Ružica MIKAČIĆ


Baš kao što je kod nas postalo uobičajeno da niti jedna privatizacijska priča, barem u turizmu, ne može proći bez afera, javnog nadmetanja potencijalnih investitora i tajnog lobiranja za pojedinog od njih, isto se događa i ovih dana kada je na red došla prodaja atraktivnih i zlata vrijednih hotela u turističkom biseru hrvatskog juga — Dubrovniku.

Javna hvala

Nakon što je hotel "Argentina" dobio svog vlasnika s imenom i prezimenom, svjetski poznati "Hilton" preuzeo "Imperijal", a potpisivanje ugovora s odabranim investitorom očekuje se i za "Excelsior", bura se podigla oko budućega gazde hotela "Dubravka", čija je prodaja ušla u završnu fazu. Naime, u ponedjeljak Nadzorni odbor UTD-a "Ragusa" kao većinski vlasnik tog hotela, treba donijeti odluku o izboru najboljeg ponuđača.
U utrci za "Dubravku" ostala je kompanija Gorana Štroka i Adriana Zecche, te "Uzel Turizm" vlasnika Hasana Caglayana iz

Istanbula. Pa, iako oba (odnosno sva trojica) potencijalna kupca dolaze iz zapadnoeuropskih poslovnih krugova, u Hrvatskoj su pribjegli za Europu nimalo uobičajenom, javnom isticanju svojih ponuda i medijskoj "pripremi terena" za kupnju tog hotela.
Hrvatska javnost, već umorna od brojnih "kupaca" naših hotela, koji su tobože hitali na Jadran u pomoć posrnulom turizmu s milijardama dolara, da bi se nedugo potom ispostavilo da nisu u stanju platiti niti jamčevinu uz ponudu, počela je špekulirati nisu li i ponuđači za "Dubravku" slične provenijencije, jer se u cijeloj medijskoj halabuci koja se podigla oko njih, podastrlo vrlo malo provjerenih poslovnih informacija o njima, koje u priči u kojoj sudjeluju, imaju jedinu pravu težinu.
Pa, kada je izbor budućeg vlasnika "Dubravke" već otišao tako daleko da je svaki od mogućih kupaca dobio u svim glasilima prostor za isticanje svoje ponude kao bolje, preostalo je još samo javno kazati o kakvim se tvrtkama uopće radi.

Turci nude luksuz

Iako je službene podatke o bonitetu bilo koje inozemne tvrtke nemoguće koristiti u javnosti bez pravnih posljedica, a teško je do njih i doći, uz pomoć Interneta, te poslovnica ponuđača u Londonu, Singapuru i Istanbulu, došli smo do nekih poslovnih informacija koje bi trebale predstaviti moguće kupce "Dubravke", bez pretenzija da su one jedino mjerilo u odlučivanju.
Amanresorts, partneri Gorana Štroka u kupnji »Dubravke«, vlasnici su posebnih malih hotela i odmarališta, poput ovog s naše fotografije, koji se nalazi u IndonezijiDakle, "Uzel Turizm", kako kažu poslovne informacije o tvrtki, jedna je od najmlađih i najdinamičnijih hotelskih grupa u Turskoj. Imaju kapacitet od oko tisuću kreveta u dvije popularne lokacije na Egejskom i Sredozemnome moru turske obale, a hoteli su im pod zajedničkim nazivom "L Ambiance". Planiraju rast kapaciteta u svojoj zemlji i ne žele se zaustavljati na lokalnim projektima, ali su im cilj upravljanja, uzimanja u zakup ili vođenja hotela s po 80 do 120 soba. Razlog zbog kojeg se žele širiti na Sredozemlje jest u želji da budu "tamo kamo njihovi gosti žele putovati". Posebno su puno uložili u specijalizaciju predstavljanja sredozemne kuhinje, za koju je njihov kuharski tim skupljao iskustva odasvud.
U hotelima "L Ambiance" u Bodrumu (na obali Egejskog mora) noćenje s doručkom u 162 luksuzne sobe stoji oko 140 dolara i radi se o cijenama u visokoj sezoni, koja tamo traje od lipnja do rujna. Za dvije osobe cijena je 275 dolara. Inače, Bodrum je poznato tursko turističko mjesto na poluotoku Egejskog mora, koje je prije dvadesetak godina bilo ribarsko, a ima povijest staru pet tisuća godina, pa ga zato zovu "perlom Egeja". U njemu se, kažu poslovne informacije, može dobiti "tipična turska gostoljubivost, ekskluzivna usluga, slušanje zvukova Sredozemnog mora, mirisi lavande, okusi Mediterana i blizina tisućljetne povijesti", a najviše gostiju ima britansku i njemačku putovnicu.
"Four Seasons Hotel Istanbul" bio je projekt sadašnjeg direktora "Uzel Turizma" Hasana Caglayana u njegovoj bivšoj tvrtki. Hotel je restaurirani stoljetni zatvor u samom središtu Istanbula i području najznačajnijih arheoloških nalazišta, a tvrde da je primjer kako turizam može biti i u funkciji očuvanja povijesnih vrijednosti i okoliša. Ima 65 ekskluzivno uređenih soba, vrhunsku uslugu, a "Uzel Turizm" u njemu danas ima tek manji udjel. Inače, cijena noćenja u tom hotelu je 400 dolara, a popunjen je 73 posto godine.

Za jednu noć 900 dolara

Hotel »Gardenya« u Bodrumu, na obali Egejskog mora, jedan je u nizu hotela u vlasništvu turskog Uzel Turizma - ponuđača za »Dubravku«Što se, pak, tiče našeg sunarodnjaka Gorana Štroka, koji je u Hrvatskoj već otprije pet godina postao vlasnik hotela "Bonavia" u Rijeci, u Velikoj Britaniji je vlasnik lanca od šest luksuznih hotela "Sir Christopher Wren’s Group" i samostalno je kupio dubrovački "Excelsior".
U natjecanje za kupnju "Dubravke" ulazi s partnerom Adrianom Zecchom, Kinezom iz Indonezije, 64-godišnjim poslovnim čovjekom koji živi i radi u Singapuru, gdje je i sjedište njegovih tvrtki "Amanresorts" i Silverlink Holdinga.
U vlasništvu te kompanije, za koju se kaže da je "vlasnik i voditelj nekih od najekskluzivnijih malih hotela u svijetu", jest 11 luksuznih hotela i odmarališta u Indoneziji, Francuskoj Polineziji, Maroku, Filipinima, Tajlandu, SAD-u i Francuskoj. Prvi hotel toga lanca otvoren je 1988. godine, a dio poslovne filozofije bazira se na jedinstvenom spoju prirode i kulture podneblja u kojem se nalazi i individualnom pristupu gostima. Cijene u tim hotelima penju se i do vrtoglavih 900 dolara za jednu noć(!!) "uz pregršt mogućnosti koje nude topla azijska mora uz čije obale su smješteni".

Zlatne slavine

Sam gospodin Zeccha bio je jedan od osnivača Regent International Hotels korporacije, a udjel u njoj je prodao, dok je u međuvremenu upravljao sa sedam svjetskih hotelskih kompanija. Istovremeno je poznat i kao suvlasnik ili vlasnik brojnih turističkih publikacija i izdanja u Aziji i na Dalekom istoku. U studenom prošle godine njegova kompanija Maha Resorts otvorila je prvi hotel u Meksiku, a relativno mali kapaciteti objekata kojima raspolaže odlikuju se vrhunskim luksuzom koji podrazumijeva svilenu posteljinu, zlatne slavine i sličnu opremu, za što su korisnici hotela "Amanresorts" spremni trošiti dnevno u prosjeku 500 dolara!
Dubrovački hoteli postali su iznimno zanimljivi stranim ulagačimaInače, informacije "Gullivanters Guide", američkoga turističkog vodiča u milijunskoj nakladi, kažu da je u siječanjskom ocjenjivanju najboljih svjetskih hotela, uz ostala priznanja, prvo mjesto lanjske godine među malim hotelima imao hotel "Amanresorts" u Marakešu (Maroko), te je najboljim odmaralištem proglašen njihov hotel na Filipinima, a cijela hotelska grupacija — vodećom.
Dakle, u pitanju "Dubravke" iza obiju ponuda očito stoje financijski ozbiljne tvrtke i ljudi, s nesumnjivim iskustvom u turizmu, pa im, to više, medijska uvertira u njihovo natjecanje nije bila osobito potrebna. Na Nadzornom je odboru tvrtke koja prodaje hotel, odlučiti se čije su referencije i ponuda bolji, te braniti takve stavove.

PRODAJA "DUBRAVKE" KASNI MJESEC DANA
Odgoda, pa "provjera ponuđača"

Odluka o novom vlasniku hotela "Dubravka", koji je na međunarodnom javnom natječaju ponuđen za početni iznos od četiri milijuna DEM, trebala je biti donesena još 15. prosinca prošle godine. Uoči toga roka novinari su izviješćeni da su na natječaj stigle dvije ponude koje su dostavile tvrtke "Pelico Industries" iz Bruxellesa i "Jadranski luksuzni hoteli" kojima je suvlasnik Goran Štrok.
"Pelico Industries" kao belgijska podružnica velike turske korporacije "Uzel Turizm", za kupnju hotela ponudila je 5,1 milijun DEM od čega bi polovica bila uplaćena do kraja siječnja, a polovica 1. rujna ove godine. Turska tvrtka dostavila je i plan obnove i razvoja hotela, u što su izrazili spremnost uložiti 6,5 milijuna DEM.
"Jadranski luksuzni hoteli" ponudili su pak za kupnju hotela 4 milijuna DEM s rokom otplate u naredne dvije-tri godine te ulaganja u hotel u iznosu od 4,5 milijuna DEM.
Kako je tada izjavio direktor UTD-a "Ragusa" Miljenko Šikić, za oba je ponuđača utvrđeno da imaju odlične reference, pa se donošenje odluke o prodaji činilo gotovom stvari. Treba pri tome imati u vidu činjenicu da je "Dubravka" na prodaju ponuđena zbog teške financijske situacije u UTD-u "Ragusa" koje je opterećeno dugovima. Prodaja hotela za vrijednost tih dugovanja jedini je izlaz za konsolidaciju tvrtke, jer, kako je izjavio Miljenko Šikić, riješio bi se problem kredita HBOR-a koji bi bio u cijelosti vraćen i tvrtka bi poslovanje započela od "pozitivne nule".
Nadzorni odbor tvrtke, međutim, odluku o prodaji odgađa za mjesec dana uz obrazloženje da je potrebno dodatno provjeriti reference ponuđača. To je potaknulo niz spekulacija u javnosti, a ravnodušni nisu ostali ni sami ponuđači koji, približavanjem novoga roka za donošenje konačne odluke 15. siječnja u ponoć, sve češće progovaraju u javnosti "braneći" svoje ponude.
    Olivija GUSTIN

"PODAO, TENDENCIOZAN, CRN I OTROVAN"
ODGOVOR GORANU ŠTROKU NA NJEGOV NAPAD NA SLOBODNU

Domovinu dam - hotel ne dam

Štrokova izjava o naslovnici "Slobodne" — da "ako je to hrvatska legitimacija i predstavljanje u susjednoj državi, onda ja doista nemam što raditi u svojoj domovini" — govori da se gospodin Štrok ustvari stidi svoje domovine Hrvatske. Ali mu takav stid očito ne smeta da ipak cijeni njezine materijalne vrijednosti — poput hotela — kojih bi htio posjedovati što više. Pa i onda kada daje za njih manje novca od drugih

Piše: Marija BRNIĆ


Goran ŠtrokPodlo, tendenciozno, crnilo, otrovno, podmetanje, blaćenje... toliko negativistički intoniranih riječi u Hrvatskoj nitko već dugo nije iznio u jednom priopćenju za javnost, kao što je to učinio, smatralo se, ugledni poslovnjak Goran Štrok. Posebice je sigurno da jedan ulagač svjetskog renomea, kakvim nam se uporno predstavlja Štrok, to sebi vjerojatno ne bi niti dopustio, osim ako je jako iživciran ili nema istinitih argumenata.
Gospodin Štrok, kad ga je već toliko zabolila "neistina" o njemu na stranicama Slobodne, nije se doduše potrudio da demantira niti pojasni zašto bi njegova ponuda bila bolja u odnosu na tursku konkurenciju (kad već kaže da nije toliko važno što Turci daju milijun DEM više od njega!?), a niti riječju da, kao ulagač koji posluje po cijelom svijetu, a osobito kao zainteresirana stranka, barem primijeti neobičnom situaciju da se jednostavna odluka o izboru između samo dviju ponuda ne donosi u zakonskom roku, već kasni čak mjesec dana. Takva je praksa, čak i u sporoj Hrvatskoj, moguća jedino ako se "uplela" politika.
Što se tiče njegovih privatnih veza s aktualnim hrvatskim političkim vrhom, (a što on naziva podlim i tendencioznim podmetanjem) premda i sam govori o svojem prijateljevanju s njima), točnije s premijerom, a kako nam je otkrio i s hrvatskim Predsjednikom, one nisu bile predmet članka. Za gospodina Štroka bilo bi ugodnije da se na njih ni on sam nije pozvao. To što gospodin Štrok na svojoj jahti voli ugostiti "askete" poput premijera Račana, ili njegovu desnu ruku, potpredsjednika Vlade Slavka Linića, nismo niti spominjali, ali sad hoćemo.
Činjenica je, pak, da je i unutar koalicijske vlasti slučaj prodaje "Dubravke" izazvao podjele, te da se na njega gleda kao na slučaj koji će u privatizaciji nakon 3. siječnja 2000. godine biti prekretnica i dati odgovor — nastavlja li se pajdaška privatizacija i u mandatu aktualne vlasti, koja traži svoje Kutle, ili se biraju "pravi" investitori s "čvrstim" novcem?
Više od "otrovnih" pisanja u Slobodnoj, Štrok svojim bahatim držanjem zapravo sam sebi nanosi puno veću štetu, jednako kao i kad se uputi pitanje nekome tko lobira i kandidira se za preuzimanje drugih hotela u današnjoj Hrvatskoj: "Zašto kasne plaće u Vašem privatiziranom prvijencu - hotelu ’Bonavia’ u Rijeci?"
Gospodin Štrok želi se prikazati i naivnim; tvrdeći kako je smještanje najave teme o njemu na naslovnici "Slobodne", na kojoj je taj dan osvanula i "nepristojna" snimka hrvatskih navijača Janice Kostelić u Mariboru, tendenciozno blaćenje njega osobno!? Kada se već hvali civilizacijskim dostignućima, bilo bi dovoljno da gospodin Štrok prošeta, kada se vrati u "kolijevku kapitalizma", odnosno njemu dražu domovinu Veliku Britaniju, do prvog kioska i pogleda kako to rade britanski novinari.
Naprotiv, upravo njegova izjava o naslovnici "Slobodne" — da "ako je to hrvatska legitimacija i predstavljanje u susjednoj državi, onda ja doista nemam što raditi u svojoj domovini, jer nipošto ne bih želio pripadati takvom sustavu kulturoloških i nacionalnih vrijednosti" — govori da se gospodin Štrok ustvari stidi svoje domovine Hrvatske. Ali mu takav stid očito ne smeta da ipak cijeni njezine materijalne vrijednosti — poput hotela — kojih bi htio posjedovati što više. Pa i onda kada daje za njih manje novca od drugih.
A takva praksa podsjeća izravno na onu prošlu kada su nam razni "patrioti" i miljenici aktualne vlasti prodavali takvu, sličnu "jeftinu" retoriku.
Možda smo mi u Hrvatskoj još uvijek puno toga u zaostatku za Britancima i Zapadnjacima, no možda bi nam i ponešto bilo jasnije, barem u slučaju "Dubravke", kad bi nas gospodin Štrok prosvijetlio i kazao nam zašto bi on s manje novca trebao biti smatran favoritom u prodaji tog hotela?
Budući da ga, vidimo, smetaju, kako to sam kaže, hrvatska nekultura i neciviliziranost, možda bi trebao razmisliti i o tome da sam sebi olakša muke i prepusti ih ostalim brojnim svjetskim ulagačima koje, izgleda, baš previše ne smeta takva naša manjkavost.

KUPNJOM HOTELA "EXCELSIOR" GORAN ŠTROK
DOBIO VLASNIŠTVO I NAD OTOKOM ŽIVOTA
OKO KOJEG SE SPORI S OPĆINOM STON

OTOK "ZA ŽUNTU"

Kupnjom "Excelsiora" Štrok je dobio i otočić u Malostonskom zaljevu na kojem je Veleučilište u Dubrovniku, uz suradnju s Općinom Ston, htjelo osnovati centar za marikulturu. Ugovorom iz 1964. tadašnje hotelsko poduzeće "Dubrovnik" dobilo je otok s time da ga ne može prodati bez suglasnosti Općine...

Piše: Olivija GUSTIN


Tek što se Dubrovačkoj i široj javnosti Goran Štrok, nekadašnji poznati automobilist koji je u proteklih 25 godina u Velikoj Britaniji napravio uspješnu poslovnu karijeru, predstavio kao novi vlasnik dioničkog društva "Hotel Excelsior", iskrsli su problemi koji su doveli u pitanje dio imovine koju Štrok kupuje.
Naime, zajedno s elitnim hotelom "Excelsior", njemu je prodan Otok života koji je u vlasništvu hotela. Riječ je o malom otočiću, promjera svega dvjestotinjak metara, koji se nalazi u zaštićenom prostoru Malostonskog zaljeva, na kojemu Veleučilište u Dubrovniku, uz punu podršku Općine Ston, namjerava osnovati centar za marikulturu. Te planove, međutim, poremetila je kupnja hotela "Excelsior" pa tako i otoka, čemu se Općina Ston, na čijem se području Otok života nalazi, oštro suprotstavila tvrdeći da nisu utvrđene granice javnog pomorskog dobra i da nije poštovana zakonska procedura.
Otok života - nova afera vezana za Gorana Štroka   Snimio: Milo KOVAČ— Ugovorom iz 1964. godine bivša općina Dubrovnik prepustila je otok tadašnjem Hotelsko-turističkom poduzeću "Dubrovnik" s time da se on ne može otuđiti niti prodati bez suglasnosti Općine. Budući da je nakon raspada HTP-a "Dubrovnik" otok pripao hotelu "Excelsior", a da je Općina Ston pravna sljednica bivše Općine Dubrovnik, bilo je logično očekivati da se u vezi ove prodaje traži naša suglasnot — rekao je načelnik općine Ston Darko Dražeta ističući da ta općina ne može dopustiti "privatniku" da postane vlasnikom otoka i pretvara ga u mjesto ekskluzivnog turizma.
Načelnik Dražeta podsjeća da je još prije nekoliko godina hotel "Excelsior" podnio tužbu kojom se željelo osporiti teretovnicu po kojoj je zabranjeno tu česticu zemlje teretiti bez suglasnosti Općine Ston, no općina je reagirala i tužba je povučena. O ovom problemu, prema riječima Dražete, izviješćeni su i Fond za privatizaciju i Državno pravobraniteljstvo, no nitko nije reagirao.
— Kako se radi o prostoru Malostonskog zaljeva, poznatog po uzgoju školjaka, dakle zaštićenom području koje ima veliku ekološku vrijednost i nužno ga je maksimalno zaštititi, mi ćemo iskoristiti sve zakonske mogućnosti da osporimo prodaju otoka. Očekivali smo reakciju pravobraniteljstva, ali vjerojatno zbog aktualnih događanja vezanih uz to mjesto, ona nije uslijedila - rekao je Darko Dražeta ističući da bi projekt Veleučilišta bio idealan za otok.
U hotelu "Excelsior" zahtjeve Oćine Ston i Veleučilišta drže pravno ništavnima jer, kako kažu, otok nije promijenio vlasnika. On je i dalje u vlasništvu "Hotela Excelsior" d.d., a određivanje granica javnoga pomorskog dobra nije zatraženo jer nitko za to nije imao interesa. Hotel svakao nije bio spreman upustiti se u takav trošak, posebno stoga što je otok neiskorišten, a tvrtka u teškoj financijskoj situaciji. No, zahtjev za utvrđivanje tih granica mogao je postaviti bilo tko drugi zainteresiran za to, od Općine Ston nadalje.
Međutim, ni u tom slučaju, prema informacijama iz Hrvatskog fonda za privatizaciju, cijeli otok ne može biti pomorsko dobro. Teodora Matej, viša savjetnica za odnose s javnošću u HFP-u, naglašava da je Veleučilište u Dubrovniku koje je zatražilo besplatan prijenos vlasništva nad nekretninama na Otoku života dobilo sve informacije vezane za kompletan tijek pretvorbe hotela "Excelsior". Naime, pri obradi zahtjeva Veleučilišta, navode u HFP-u, izvršen je uvid u spise elaborata o pretvorbi u kojima je utvrđeno da su čestice ukupne površine 8053 četvorna metra, na kojima je izgrađeno 11 objekata, procijenjene i u pretvorbi uključene u društveni kapital tvrtke "Excelsior". Dvije čestice, jedna građevinska i jedna zemljišna, međutim, nisu procijenjene niti uključene u temeljni kapital u pretvorbi, jer one predstavljaju obalu, odnosno put uz obalu i objekt na obali. Na taj način one su ušle u pomorsko dobro koje je od interesa za Republiku Hrvatsku i u njezinu su vlasništvu.
Na koncu ispada da je sve obavljeno u skladu sa zakonom i premda pravnici tvrde da je otok (ili bar većina otoka) u vlasništvu hotela "Excelsior", a ne Gorana Štroka kao pojedinca, sasvim je očito da će potpisivanjem ugovora o kupnji dubrovačke hotelske kuće, Štrok biti u prilici kreirati i buduće korištenje Otoka života.

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2001.01.12.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]