SVJETSKI PRESEDAN:
JAVNOST IMA PRAVO SVE ZNATI,
TO UOPĆE NIJE PROBLEM HAAGA!

HND
u srijedu s komentarom

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Dragutin Lucić Luce kazao nam je kako će se Izvršni odbor HND-a sastati u srijedu, a na dnevnom redu bit će slučaj haaške naredbe i Globusa te Slobodne Dalmacije.
Za sada Lucić nije želio izlaziti u javnost ni s kakvim komentarima, rekavši kako se još nije konzultirao sa stručnjacima, pa mu pravno nije sve potpuno jasno, no to će učiniti do srijede, pa će nakon sastanka Izvršni odbor HND-a izići u javnost sa svojim stajalištem o ovom slučaju.

MINISTAR STJEPAN IVANIŠEVIĆ
Prema Slobodnoj - poduzeti mjere!

Osvrćući se na nalog iz Haaškog suda da se obustavi objavljivanje nekih dokumenata, ministar Stjepan Ivanišević je rekao da su tijela državne uprave obvezna na suradnju sa Sudom, ali da je nešto drukčija situacija kad se radi o privatnim osobama. To pravilo važi i za javne medije koji su u privatnom vlasništvu.
Međutim, kad se radi o novinama koje su u većinskom vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju, on bi u ovakvom slučaju trebao poduzeti potrebne mjere.
Novinari su saznali da se priprema Zakon o tajnosti osobnih podataka, pa će službenik koji daje takve podatke javnosti snositi odgovornost.

ZLOUPOTREBA PRAVA I POLITIKE
Novinarima
šest mjeseci zatvora?

Haaški sud bi trebao obaviti prljavi posao koji je previše neugodan za domaće pravosuđe, a za to čak i postoje nekakvi pravni temelji

Piše: Ante GUGO

Umjesto da bude jedan od vodećih autoriteta u provođenju pravde i prava u svijetu, Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu postao je institucija koja svojim radom pokazuje što se u pravnoj praksi ne bi smjelo događati. Kad se pravo počne zloupotrebljavati u političke svrhe, tada pravda izlazi na mala vrata.
Haaški je sud već nekoliko puta pokazao da mu prvenstveni cilj nije provođenje pravde na temelju nedvojbeno utvrđenih činjenica, nego da u radu toga tijela značajnu ulogu igraju i politički interesi i odnosi zainteresiranih strana.
Najsvježiji primjer zlouporabe prava u političke svrhe od Haaškog tribunala zbio se izdavanjem zabrane Slobodnoj Dalmaciji i Globusu o daljnjem objavljivanju svjedočenja zaštićenog svjedoka Stjepana Mesića, danas predsjednika Republike Hrvatske.
Na temelju akata kojima je određen rad toga suda, ta zabrana ima nekakvo uporište, može se određeno svjedočenje ili određene dokumente proglasiti tajnom i oni ne smiju biti objavljeni.
U suverenim državama sud nema nikakve ingerencije, nego može zatražiti intervenciju domaćeg pravosuđa koje bi intervencijom protiv slobode medija i iznošenja istine moglo doći u neugodnu situaciju.
Akti suda su riješili i tu dvojbu, te bi se novinarima i urednicima koji su razotkrili svjedočenje zaštićenog svjedoka moglo dogoditi da u trenutku izlaska iz države otkriju da je Haaški sud protiv njih raspisao tjeralicu i da u budu osuđeni na šest mjeseci zatvora i globu od deset tisuća američkih dolara.
Nakon ovakve spoznaje, postaje jasno zašto je Stipe Mesić rekao da samo sud u Haagu može zaustaviti Slobodnu Dalmaciju. Da je to pokušao uz pomoć domaćeg pravosuđa, izbio bi zaista neugodan skandal koji zadire u područje slobode medija, ali i otvara pitanja što to on skriva.
Zanimljivo je da je Mesić ovu priliku iskoristio i za obračun s još jednim, njemu ne baš sklonim novinama. Naime, na udaru Haaškog suda našao se i Globus, najveća konkurencija Predsjednikovu omiljenom tjedniku Nacional.Dakle, Haaški sud bi trebao obaviti prljavi posao koji je previše neugodan za domaće pravosuđe, a za to čak i postoje nekakvi pravni temelji. Pitanje je samo hoće li ikoga u Hrvatskoj zabrinuti činjenica što se ovdje ipak radi o klasičnoj zloupotrebi prava?
Činjenica je da je 1998. godine Stipe Mesić zaista mogao biti ugrožen i imati neugodnosti zbog svjedočenja pred Haaškim sudom. Sasvim je razumljivo zašto je on tada dobio status zaštićenog svjedoka. Međutim, u posljednje dvije godine okolnosti su znatno promijenjene.
Kao prvo, u brojnim izjavama i intervjuima sam Mesić je objelodanio o čemu je govorio u Haagu. Drugo, Slobodna Dalmacija je objelodanila vjerodostojne zapisnike s toga suđenja i javnost je upoznata o onome što je Predsjednik Hrvatske govorio o svojoj državi i narodu.
Na posljetku, Stjepana Mesića danas svakodnevno čuva barem pedesetak posebno izvježbanih i naoružanih ljudi. Zar on zaista ičim može biti ugrožen, pa i zbog svojeg svjedočenja u Haagu.
I na posljetku, zar ne bi bilo normalno da predsjednik Hrvatske javno kaže svojem narodu što je on to govorio i da tako na najbolji mogući način demantira tvrdnje da je imao nekih prizemnih razloga i stvarno niskih pobuda pri svojem odlasku u Haag.
Stjepan Mesić bi stoga morao sam skinuti oznaku tajnosti sa svojega svjedočenja i na taj način i nekolicinu novinara i urednika, čiji je on također predsjednik, zaštititi od manipulacije haaških činovnika. Na žalost, tako nešto je teško očekivati od čovjeka koji je pozvao Haaški sud na intervenciju protiv slobode informiranja u vlastitoj državi.
Zato se valja zapitati što je s ostalim polugama vlasti u državi? Zar ni Vlada ni Sabor nemaju potrebu zaštititi slobodu informiranja u Hrvatskoj kao jednu od najvećih demokratskih vrijednosti? Ili se o slobodi informiranja govori samo u predizborno vrijeme?

HAAŠKO INZISTIRANJE NA TAJNOSTI BEZ STVARNIH RAZLOGA
OTVARA PROSTOR SPEKULACIJAMA
Je li Mesićev iskaz temelj
i za optužnice protiv Oluje!?

Svakako bi zanimljivo bilo čuti obrazloženje zašto je upravo svjedočenje Stipe Mesića drugi put predmet zaštite tajnosti kad su sve činjenice o tome svjedočenju odavno javne i kada sam svjedok tvrdi da nema ništa protiv javnog objavljivanja svoga svjedočenja

Piše: Olga RAMLJAK

Međunarodni sud u Haagu obratio se uobičajenim diplomatskim putem preko hrvatskog veleposlanstva Ministarstvu vanjskih poslova kasno poslijepodne u petak 1. prosinca. Tema je korespondencije, među ostalim, i zahtjev Haaga upućen Vladi RH da Slobodnoj Dalmaciji i Globusu zabrani daljnje objavljivanje tajnih svjedočenja u Haagu. Haaški dopis je u ponedjeljak 4. prosinca sa Zrinjevca proslijeđen Vladinu uredu za suradnju s Haaškim sudom.
Haaški sud, naime, ne može izravno narediti novinama što će objavljivati niti ima mehanizme za provedbu tražene zabrane.
Statutom Suda predviđena je zaštita tajnosti žrtava i svjedoka u pravilu 75., koje omogućuje sucu ili vijeću da sami ili na zahtjev jedne od strana narede odgovarajuće mjere za tajnost ili zaštitu žrtava ili svjedoka. Isto pravilo određuje da vijeće može održati tajni postupak kojim će odlučiti hoće li narediti mjere kojima se sprječava priopćavanje javnosti ili objavljivanje u medijima identiteta ili mjesta prebivališta žrtve ili svjedoka.
Pravilo 77. govori o nepoštovanju Suda, za što prvostupanjsko vijeće može izreći kaznu do deset tisuća dolara ili kaznu zatvora do šest mjeseci. To se pravilo primjenjuje i na one koji pokušavaju utjecati na svjedoka ili ga zastrašiti. (Na njega se svojedobno pozvao predsjednik Stipe Mesić, ocjenjujući da su tadašnji kritički napisi o njegovu svjedočenju u Haagu pisani s ciljem njegova zastrašivanja.)
Pravilo 79. uređuje pitanja zatvorenih sjednica, tako da prvostupanjsko sudbeno vijeće može narediti da novinstvo i javnost nemaju pristup tijekom cijelog ili dijelom kaznenog postupka. To se provodi radi javnog reda ili morala, zaštite žrtve ili svjedoka ili zaštite interesa pravde. Pravilo predviđa da vijeće javno obznani razloge takve svoje naredbe.
Pravilnik sve vrijeme govori samo o zaštiti tajnosti identiteta svjedoka i žrtava, a ne i o zaštiti samog iskaza svjedoka. Stručnjaci za međunarodno kazneno pravo tumače, međutim, odredbe Statuta kao pravo Suda da zamoli Vladu za intervenciju pozivajući se na citirana pravila. Obrazloženje za takav postupak po njima je sadržano u činjenici da se radi o tajnom svjedočenju i ne mora se dodatno obrazlagati.
Time je vrući krumpir prebačen Vladi, koja nema zakonskog uporišta u pozitivnim hrvatskim propisima za izdavanje zabrane medijima da nešto ne objavljuju.
Eventualna zabrana morala bi uz to odgovoriti na više pitanja: tko krši tajnost — onaj koji informaciju dostavi medijima ili novinar koji je objavljuje? Je li za novinara preča tajnost ili interes javnosti?
Upitno je i kako nezavisne medije dovesti pod jurisdikciju Haaškog suda. Za javnost je svakako zanimljivo čuti obrazloženje zašto je upravo svjedočenje Stipe Mesića drugi put predmet zaštite tajnosti, kad su sve činjenice o tome svjedočenju odavno javne i kada sam svjedok u hrvatskim medijima tvrdi da nema ništa protiv javnog objavljivanja njegova svjedočenja?
Takvo bi obrazloženje najbolje spriječilo spekulacije oko toga svjedočenja, odnosno potvrdilo Predsjednikove izjave da je u Haagu govorio ono za što se javno zauzimao u Hrvatskoj. Ovako, u nedostatku boljeg obrazloženja iz Haaga od same tajnosti — može se pretpostaviti da će tajno svjedočenje predsjednika Mesića ostati tajnom sve dok se ne završi slučaj Blaškić pravomoćnom presudom.
Haaška "brzina" može tajnost produžiti na neodređeno vrijeme, što otvara mjesta za spekulacije da je haaško tužiteljstvo u tome svjedočenju našlo uporište i za podizanje optužnica za navodne zločine počinjene u Oluji i Bljesku i poslije njih. Pokazuje se, dakle, da je sama tajnost najgora zaštita svjedoka.
Očito je da u trenutku kada javnost sazna tko je, u kojem postupku i na čijoj strani tajno svjedočio — tajnost postaje teret za svjedoka. To najbolje pokazuje objava transkripta svjedočenja iz 1997. u Slobodnoj čiju je autentičnost predsjednik Mesić potvrdio. Time je zadovoljen interes javnosti i spriječene su daljnje spekulacije. Zašto se svjedočenje iz 1998. tretira drukčije?