SRIJEDA 29. studenoga 2000.

HRVATSKI PREDSJEDNIK STJEPAN MESIĆ
NA KONFERENCIJI ZA NOVINARE:
Transkripti
u Slobodnoj slažu se
s mojim iskazom
u Haagu!

Ne znam što će biti u sljedećim nastavcima, ali javnost će saznati odakle ti transkripti, to ću objaviti i više neće biti nikakvih enigmi - Ne postoji nikakva opasnost od stvaranja bilo kakve nove jugoslavenske zajednice - Haaškom sudu poslao sam pismenu izjavu o tome da sam spreman svjedočiti protiv Miloševića

Piše: Bisera LUŠIĆ

ZAGREB — Transkripti koji se objavljuju u Slobodnoj Dalmaciji, a do sada sam vidio dva članka, dosta se slažu s onim što sam govorio pred Haaškim sudom. Ne znam što će biti u sljedećim nastavcima.
Javnost će saznati odakle ti transkripti, to ću objaviti i više neće biti nikakvih enigmi. Bio sam zaštićeni svjedok i to moje svjedočenje nije moglo izlaziti u javnost. Ja sam na poziv Suda otišao u Haag, i za to sam imao podlogu Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom.
Priče onih o tome da sam ja išao na svoj izričiti zahtjev ne stoje jer pitam gdje to ima da Sud prima nekoga na takav njegov osobni zahtjev? No, valjda za njih mogu reći da svatko ima pravo i na pogrešku — izjavio je predsjednik Stipe Mesić na redovitoj mjesečnoj konferenciji za novinare koja je održana u utorak, a na kojoj je tako potvrdio autentičnost prvog dijela svoga svjedočenja u Haagu koji je objavio naš list.
Šef države osvrnuo se i na protekli zagrebački summit riječima kako ne postoji nikakva opasnost od stvaranja bilo kakve nove jugoslavenske zajednice. Po toj logici, drži Predsjednik, isto bi tako postojale opasnosti od stvaranja nove Austro-Ugarske Monarhije.
Hrvatski cilj je Europska unija, ali i dobrosusjedski odnosi s državama u okruženju. One države koje su demokratičnije, s njima će Hrvatska više surađivati, dodaje Predsjednik. Izjavu jugoslavenskog šefa države Vojislava Koštunice nakon zagrebačkog summita o tome da je upravo SR Jugoslavija najbliža članstvu u Europskoj uniji Mesić je prokomentirao riječima kako svatko može imati svoj osobni pristup, ali da takvu izjavu ni od koga drugoga nije čuo.
U vezi suradnje SR Jugoslavije s Haaškim sudom, hrvatski Predsjednik upozorio je na aklamacijom usvojenu zagrebačku deklaraciju u kojoj se spominje nužnost suradnje s Tribunalom, a dodao je kako Milošević mora završiti u Haagu pa će međunarodna zajednica na tom tragu vjerojatno i uvjetovati svoju financijsku pomoć Srbiji. U interesu je srpskog naroda da se zločinci izruče, nastavio je Predsjednik.
Sigurno je da će Milošević biti procesuiran i da ga se traži, pa je stoga i krenuo u grčevitu borbu za opstanak svoje politike koja bi mu omogućila i njegov osobni opstanak — naglasio je Mesić te dodao da je on već poslao Haaškom sudu svoju pismenu izjavu o tome da je spreman svjedočiti protiv Miloševića.

Predsjednik Mesić je u bloku vanjskopolitičkih pitanja govorio o izborima u BiH, rekavši kako nije podržao referendum Hrvata u BiH jer je na dan izbora on predstavljao kršenje izborne šutnje.
Hrvatska se do kraja treba odrediti i prema financiranju hrvatske vojne komponente u BiH, koja treba imati jedinstveno zapovjedništvo i izvor financiranja.
Predsjednik Mesić nije se želio upuštati u komentare izjava zamjenika ministra obrane Zlatka Gareljića, koji je kazao da ni general Petar Stipetić nije izuzet od odgovornosti za tragediju u ogulinskoj vojarni te je samo kazao da je pri kraju nalaz komisije koja istražuje taj događaj pa će rezultati istrage uskoro biti poznati.

TRANSKRIPTI IZ HAAGA:
INTEGRALNO SVJEDOČENJE STJEPANA MESIĆA PRED
HAAŠKIM SUDOM 19. TRAVNJA 1997. GODINE
Hrvatsko vijeće obrane
izvršilo je državni udar!

Godine 1992. netko mi je donio odluku kojom vlast preuzima HVO. Odluka je zahtijevala smjenjivanje svih lokalnih zakonski izabranih općinskih vođa, poslije čega će HVO imenovati njihove nasljednike. U stvari, to je značilo protupravno zbacivanje zakonski izabranih dužnosnika

Istraživački tim Slobodne Dalmacije

Kad sam se vratio, pisao sam Tuđmanu. Tuđmanova tajnica Zdravka Bušić me zatim nazvala i rekla mi kako Tuđman hoće razgovarati sa mnom. Kad se s njime sastao, rekao mi je da nisam učinio što sam bio obećao. Rekao sam mu kako sam obećao da ću otići samo mjesec dana, i da je mjesec dana trebalo biti dovoljno za sklapanje nagodbe s Miloševićem.
Odmah poslije sastanka u Grazu, sastao sam se u Zagrebu, u Predsjedničkim dvorima, s Franjom Borasom, dužnosnikom HZ-HB, i Nikolom Koljevićem iz RS. Objedovao sam s Borasom, Koljevićem i Tuđmanom, i razgovarali smo o Shakespeareu. U to sam doba često odlazio Tuđmanu, ali me nisu očekivali kad su ondje bili Boras i Koljević.
Kad sam ugledao Borasa i Koljevića, rekli su mi da su to neslužbeni sastanci s Tuđmanom, jer je pitanje Bosne već odlučeno. Nisam bio pozvan na službeni sastanak, samo na objed. U Predsjedničkim sam dvorima često viđao Franju Lasića, također dužnosnika HZ-HB, Darija Kordića i Matu Bobana.

Boban samo zločinac

Bio sam na jednom sastanku s Tuđmanom i Nikicom Valentićem, koji je bio predsjednik hrvatske Vlade. Tijekom jednog razgovora rekao sam Tuđmanu da je Boban samo zločinac. Nikica Valentić, koji je bio i Bobanov odvjetnik prije rata, složio se i rekao da je Boban osuđen zbog 47 kaznenih djela (mislim da su to bila privredna kaznena djela povezana s poduzećima).
Tuđman nam je rekao da ne poznajemo Bobana. Tuđman mi je rekao kako je Boban jedini čovjek koji izvršava njegovu politiku i shvaća ga. Ja sam shvatio "njegovu politiku" kao Tuđmanovu politiku u Bosni.
Poslije jednog redovnog mjesečnog sastanka između HDZ-a Hrvatske i HDZ-a Bosne, iznenadio sam se kad sam na jednom objedu ugledao Bobana, Koštromana i Kordića. Tuđmanova tajnica pozvala me na objed. Uvjeren sam kako su me pozvali ne bi li me pokušali pridobiti na Tuđmanovu stranu.
Bili su nazočni predstavnici HDZ-a Hrvatske i Bosne. Objedi s Tuđmanom traju otprilike jedan sat. Stalno su govorili o "humanom preseljenju stanovništva". Tada sam prvi put čuo taj izraz i, po svemu sudeći, to je trebalo biti umjesto rata, svaka bi skupina otišla u svoju domovinu. Hrvati bi otišli na hrvatsku stranu, Srbi na srpsku stranu, a Muslimani na muslimansku stranu, i svi bi međusobno razmijenili kuće kako bi se narod mogao lakše preseliti.
Moj je dojam bio da su se očito nagodili o podjeli Bosne. Taj je razgovor bio u doba muslimansko-hrvatskog sukoba.
Ante Baković i Jurica Perić bili su odgovorni za stvaranje HDZ-a u Bosni. Početno je članstvo bilo višenacionalno, u stranci je bilo mnogo Hrvata, ali i nešto Muslimana. To je bilo potkraj 1989. i početkom 1990. Otprilike u to doba otišao sam također nekoliko puta u Sarajevo.
Prvi predsjednik HDZ-a u BiH bio je dr. Davor Perinović. Smijenili su ga jer je Zagreb shvatio da je njegov djed Srbin. To zapravo nije bio pravi razlog, smijenjen je jer je bio "integracionist".
Program stranke u BiH bio je isti kao i program HDZ-a u Hrvatskoj. U početku je između Muslimana i Hrvata postojao dobar radni odnos. Prvi predsjednik stranke podržavao je suživot. Upravo je to smetalo Tuđmana.
Zatim je Stjepan Kljuić postao predsjednik HDZ-a u BiH. I Kljuić je bio integracionist. Oženjen je Muslimankom. Prvobitno je on bio izbor Zagreba. Odabrao ga je neposredno Tuđman. Kad je Zagreb odbacio prvog predsjednika Perinovića, otputovao sam s Juricom Perićem i don Antom Bakovićem — obojica su bili članovi zagrebačkog Predsjedništva HDZ-a — u Sarajevo. Došlo je do određenog neslaganja jer je Baković htio biti šef HDZ-a u BiH.

Kljuićeva smjena

Kljuić je isprva odabran jer je branio suverenu BiH. Kako se Tuđman približio Miloševiću u vezi s planovima o podjeli BiH, Kljuić više nije bio poželjan Tuđmanu. Tuđman mi je rekao da je Kljuić jedan od "Alijinih" Hrvata jer ne štiti interese Hrvata.
Trebali su pronaći nekoga kojemu će Hrvati u Bosni vjerovati. Tuđman mi je rekao da moram otići na sastanak HDZ-a BiH u Širokom Brijegu kako bih se pobrinuo za to da Kljuić podnese ostavku. Nisu ga htjeli smijeniti jer bi to izazvalo preveliki skandal.
Kad sam stigao na sastanak HDZ-a u Širokom Brijegu, svi su predstavnici HDZ-a u BiH bili ondje. Većina njih podržavala je Kljuića. Ispitao sam atmosferu na skupu kako bih saznao mišljenja predstavnika o Kljuiću, a zatim sam pozvao Kljuića u stranu na razgovor.
Rekao sam mu kako neki ljudi smatraju da bi morao razmisliti o podnošenju ostavke na mjesto vođe stranke u BiH, ali da vidim kako uživa veliku potporu. Rekao sam da ću to prenijeti Zagrebu. Kljuić me upitao da li ga Tuđman želi maknuti. Rekao sam mu da to apsolutno želi.
Ako ga Tuđman doista želi maknuti, rekao je zatim Kljuić, tada će se Tuđman pobrinuti da ga se makne. Kljuić je rekao da će na kraju ostati bez glave. Dodao sam da mi je Tuđman dao izričite upute, ali da sam vidio kako drugi podržavaju Kljuića.
Kljuić je ipak rekao da će otići. Poslije skupa potpisao je ostavku, ušao u automobil i otputovao u Sarajevo. Rekao sam Kljuiću da ne mora podnijeti ostavku i da ću se vratiti u Zagreb i reći Tuđmanu kako on (Kljuić) uživa veliku potporu. Kljuić je rekao da će otići ako to Tuđman hoće.
Poslije Kljuićeve ostavke, skup je izabrano privremenog predsjednika, dr. Milenka Brkića, Hrvata iz Hercegovine. I on je podržao suverenu Bosnu i nije bio Zagrebu po volji. No, u to doba Zagreb nije naznačio tko bi trebao naslijediti Kljuića. "Hercegovačko" krilo HDZ-a bilo je još u manjini, pa je Brkić izabran.
Ubrzo poslije toga Zagreb je izvršio pritisak na Brkića jer je i on podržavao integriranu Bosnu. Stoga je on podnio ostavku i vlast je odmah preuzeo Boban. Nisam bio prisutan kod tih događaja, pa nemam direktnih saznanja o tome kako se to dogodilo.
1992. netko mi je donio odluku kojom vlast preuzima HVO. Odluka je zahtijevala smjenjivanje svih lokalnih zakonski izabranih općinskih vođa, poslije čega će HVO imenovati njihove nasljednike. U stvari, to je značilo protupravno zbacivanje zakonski izabranih dužnosnika.
To je u osnovi bio državni udar kojim je protuzakonito uzurpirana vlast. HDZ je u BiH osvojio broj glasova veći od postotka Hrvata u stanovništvu Bosne, pa je njegov položaj bio dobar.
HDZ je osvojio oko 24 posto glasova premda je na hrvatsko stanovništvo otpadalo samo 17 posto od ukupnog broja. Neki su Muslimani glasovali za HDZ, pa su stoga bili u većini i HVO je mogao preuzeti vlast.
Moje je gledište bilo da je HVO izvan zakonski i da nema pravo smjenjivati zakonski izabrane predstavnike. Ako ništa drugo, dužnosnike HVO-a trebali su izabrati zakonski izabrani predstavnici.
Razgovarao sam s Vicom Vukojevićem, članom jednog saborskog odbora i pravnika HDZ-a za pitanje BiH. On je bio u stalnoj vezi s HDZ-om u BiH, i rekao sam mu da je nezakonito smjenjivanje uprave protiv interesa Hrvata.

HV protiv Ustava

Sastao sam se i s Bobanom i rekao mu to isto. Boban je rekao kako se Tuđman suglasio s odlukom da se HVO dovede na vlast preko izabranih dužnosnika, te da je ekipa pravnika u Zagrebu, uključujući profesora Smiljka Sokola i Vukojevića, izradila opravdanje i proceduru za akciju HVO-a.
Otišao sam Tuđmanu i rekao sam mu kako smatram da je to državni udar protiv zakonski izabranih vlasti. Tuđman mi je rekao da se slaže sa mnom, ali mi je dva dana poslije rekao da se ne miješam u pitanja BiH i da je Vukojević sada odgovoran za hrvatsku politiku u Bosni.
Poslije toga viđao sam delegacije bosanskog HDZ-a u Zagrebu samo posredno, u prolazu. U delegacijama su obično bili Mate Boban, Dario Kordić, Ignjac Koštroman, Miro Lasić i Ante Valenta. Od datuma osnivanja HDZ-a u BiH delegacije iz BiH dolazili su u Zagreb svaki mjesec. Kasnije su ih najavljivali kao službene posjete predstavnika HZ-HB.
Kad je u BiH izbio sukob protiv srpskog agresora, HVO je bio slab. Tuđman i Izetbegović potpisali su sporazum prema kojem je bilo dogovoreno da hrvatske postrojbe mogu ući na teritorij BiH radi borbe protiv zajedničkog srpskog agresora; međutim, ulaskom u BiH HV je prekršio hrvatski Ustav.
HV može otići u drugu državu samo s odobrenjem Sabora, jer samo Sabor može ovlastiti slanje hrvatskih postrojbi u drugu zemlju. Rasprava o tome nije nikada održana.
   (Nastavlja se)

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.11.29.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)