SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ svijet ]
[ sport ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ magazin ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ herceg-bosna ]
[ dalmacija ]
[ tribina ]
[ prilozi ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
[ impresum ]
   
[ mali oglasi ]
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
       

 

NOVOSTI

UTORAK 21. studenoga 2000.



RAZGOVOR: UMIROVLJENI ADMIRAL HV-a
DAVOR DOMAZET LOŠO OTVORENO O TAJNIM
SLUŽBAMA, VLASTI I DOMOVINSKOM RATU
TE UGROŽAVANJU NACIONALNE SIGURNOSTI

Najviši hrvatski
dužnosnici postaju lutkama na koncu!

Kriminalizacijom Domovinskog rata stranke pobjednice počele su dovoditi u pitanje temeljne nacionalne vrijednosti, što je dovelo do toga da danas imamo i nacionalnu i socijalnu krizu - Neki naši visokopozicionirani političari izgledaju kao lutke o koncu. Govore ono što im se kaže i ne smeta im što danas poreknu ono što su rekli jučer. A pravi su igrači u pozadini...

Piše: Damir KATIĆ


Nedavno umirovljeni admiral Hrvatske vojske Davor Domazet Lošo bio je na čelu vojne obavještajne službe (Obavještajne uprave Glavnog stožera HV-a) uoči i u vrijeme oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske. Opće je mišljenje da je ta sigurnosna služba pravodobnim informacijama i vjerodostojnim prosudbama bitno utjecala na uspješan ishod tih operacija. Admiral Domazet potom je bio i načelnikom Glavnog stožera HV-a, da bi danas postao članom političke grupacije dr. Miroslava Tuđmana koja ima ambiciju okupiti političke snage kako bi postali alternativa postojećoj vlasti.
— Kako gledate na nova rješenja u Ustavu glede tajnih službi?
Rješenje prema kojemu bi u imenovanju šefova izvještajnih službi sudjelovalo čak tri strane, predsjednik Vlade, predsjednik države i saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, dovest će sigurno do paralize sustava. Do sada su u vezi s tim bile dvije strane, predsjednik i premijer, pa smo vidjeli kako je to funkcioniralo.
Sve se svodilo na personalni problem, hoće li na čelu neke službe doći "moj" ili "tvoj" čovjek. Posljedica toga u praksi je bila da su službe, na neki način, djelovale odvojeno, što nigdje na svijetu nema.

Davor Domazet Lošo: Nisam paranoičan, ali u našem sadašnjem ludilu ima sistema

Nema kriterija

— Što u novom rješenju nije u redu?
Ponajprije, ta se tematika uopće nije trebala naći u Ustavu. Nema zapadnoeuropske zemlje koja Ustavom propisuje način imenovanja šefova izvještajnih službi. No, ako se to već dogodilo, nelogično je da, primjerice, saborski Odbor za unutarnju politiku istodobno i nadzire rad obavještajnih službi i sudjeluje u imenovanju čelnih osoba tih službi. To je miješanje nadležnosti zakonodavne i izvršne vlasti.
Saborski Odbor treba odrediti kriterije na temelju kojih bi izvršna vlast, dakle premijer i predsjednik države, imenovali šefove izvještajnih službi. Uloga Odbora u tome je nadzorna. Kada, primjerice, premijer predloži nekog od kandidata, Odbor treba reći zadovoljava li on već propisane kriterije. Ako zadovoljava, onda ga premijer i predsjednik države mogu imenovati.
— Kakva je uloga tih službi u odnosu na izvršnu vlast?
Zadatak izvještajnih službi je da podupiru Vladu i predsjednika svojim mišljenjima i pojedinim problemima. One su servis izvršne vlasti.
Primjerice, službe kažu ovdje su hrvatski nacionalni interesi zaštićeni i to treba nastaviti, ili ovdje je došlo do poremećaja i treba intervenirati. U trećem slučaju reći će da bi nacionalni interesi na nekom području mogli biti ugroženi i treba djelovati preventivno. Tada izvršna vlast, dakle, i predsjednik države i Vlada trebaju to provesti.
— Prigovorili bi Vam da tajne službe stavljate iznad vlasti?
One ne mogu biti iznad jer je tu bitno kome su one odgovorne. U demokracijama odgovorne su zakonodavnoj vlasti, parlamentu, odnosno Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Zašto? Jer i izvršna vlast može ugroziti nacionalne interese. A kako izvješća izvještajnih službi dolaze i jednima i drugima i trećima, tada je u slučaju da izvršna vlast nedovoljno štiti nacionalne interese ili ih ugrožava, parlament dužan upozoriti ih.
Ako i nakon upozorenja nastave s takvom djelatnošću, parlament ima na raspolaganju Ustavom regulirane mehanizme kojima ih može kazniti za takvo ponašanje. Za Vladu to je izglasavanje nepovjerenja, a kada je predsjednik države u pitanju, Sabor može pokrenuti pitanje njegova opoziva.

Sve je upitno

— Tko određuje što su nacionalni interesi?
Sabor, koji donosi Strategiju nacionalne sigurnosti. Uređene zemlje, što mi još nismo, javno određuju svoje nacionalne ciljeve koji nisu ništa drugo nego nakane i zadaće koje jedna nacija u određenom razdoblju želi napraviti. Nacionalne vrijednosti predstavljaju filozofsko-moralno i pravno polazište na kojem se temelji kontinuitet države. Predstavljanje nacionalih vrijednosti vanjskom svijetu predstavlja bit nacionalih interesa. Pri njihovu određivanju vrlo je bitno uočiti i stremljenja naroda. Nije teško uvidjeti da su temeljna stremljenja hrvatskog naroda da ima svoju neupitnu, samostalnu državu i da bude gospodarski perspektivna.
— U čemu je onda problem?
Stranke koje su dobile povjerenje birača na izborima 3. siječnja kao da zaboravljaju da nisu pobijedile zato što su hrvatski birači očekivali od nih dovođenje u pitanje nacionalih vrijednosti nego ostvarenje onoga što je zaista i trebalo, a to je gospodarski prosperitet.
Na žalost, ne samo što to i unatoč obećanjima nisu ostvarili, nego se u mnogim elementima ide i silaznom putanjom. Kriminalizacijom Domovinskog rata i svega onoga što je bilo prije njih, počeli su dovoditi u pitanje temeljne nacionalne vrijednosti što je dovelo do toga da danas istodobno imamo i nacionalnu i socijalnu krizu.
— A saborska Deklaracija?
Zbog dvije bitne stvari ta Deklaracija ima svoju trajnu vrijednost. To da je Hrvatska vodila obrambeni rat i da nije bila agresor. Međutim, ako je Sabor donio tu Deklaraciju, onda bi je svi javni djelatnici, a pogotovo saborski zastupnici, trebali poštovati.
Kako je poznato, dan poslije odmah su se javili pojedinci iz vlasti koji su tvrdili da ih Deklaracija ne obvezuje i počeli su ponavljati stare teze zbog kojih smo, uostalom, i mi generali potpisali pismo o zaštiti digniteta Domovinskog rata.
— Zašto je tako važan tretman Domovinskog rata?
Možemo se u vezi s nečim što se tiče Domovinskog rata slagati ili ne. U tom ratu, kao uostalom u svakom ratu, možda su se događale i neke stvari koje nisu bile u redu, ali ne može se bez ozbiljnih posljedica za nacionalne interese dovoditi u pitanje Domovinski rat. Ako danas netko pokušava taj rat diskriminirati, omalovažiti ili mu dati neku drugu konotaciju, onda on ugrožava nacionalne interese ove države jer urušava jednu od najvažnijih nacionalnih vrijednosti na kojoj se temelji kontinuitet ove države.
— Kontinuitet?
Svaka demokratska vlast temelji se na kontinuitetu. Međutim, danas često i pojedinci iz aktualne vlasti u javnosti govore o deset izgubljenih godina ili o deset zadnjih godina. Svjesno ili ne, oni time govore da svoj kontinuitet ne nasljeđuju od prethodne vlasti koju su smijenili na izborima, nego valjda od one koja je postojala prije deset godina, dakle, od Socijalističke Hrvatske. Proteklo razdoblje nije deset zadnjih nego deset prvih godina samostalne Hrvatske.

Pobjednička vojska

— Što bi, po Vama, aktualna vlast trebala mijenjati?
Nova vlast, ako joj je stalo do nacionalnih interesa, dužna je prezentirati Domovinski rat vanjskom svijetu kao nacionalnu vrijednost. Hrvatska vojska jedna je od rijetkih pobjedničkih vojski u ovom dijelu svijeta. Svoje oslobodilačke akcije izvela je briljantno, one se danas proučavaju na međunarodnim učilištima, a i sam sam više puta bio pozivan govoriti o pojedinim segmentima tih vojnih pobjeda.
Samostalna Hrvatska jedino na Domovinskom ratu kao nacionalnoj vrijednosti može graditi svoj identitet i stoga ne iznenađuje da ga protivnici hrvatske samostalnosti nastoje kriminalizirati. Ako jednom narodu dovedete u pitanje identitet i njegovo pravo na obranu proglasite zločinom, ako mu rastrojite vojsku i paralizirate sigurnosne službe, što je još potrebno učiniti da bi ga gurnuli u provaliju?
Ništa posebno. Još više osiromašiti i potom, po mogućnosti, gurnuti u međusobni sukob. Nisam paranoičan, ali više je nego očito kako u ovom ludilu ima sistema.
Pravi igrači su, dakako, u pozadini i zato valjda neki naši visokopozicionirani političari izgledaju kao lutke o koncu. Govore ono što im se kaže i ne smeta im što danas poreknu ono što su rekli jučer. I ova svojevrsna paraliza izvještajnih službi dio je iste igre.

General Stipetić ne sluša Radoša

Načelnik Glavnog stožera OS RH general Zbora Petar Stipetić odbio je nedavno za petoricu umirovljenih generala prirediti oproštaj unatoč zapovijedi ministra obrane Joze Radoša. U medijima su se pojavile tvrdnje da je general Stipetić odbio to učiniti stoga što su za njihova posljednjeg susreta "pale teške riječi". Admiral Domazet demantira takve tvrdnje.
Ništa nije istina od toga. Tijekom uručenja rješenja o umirovljenju, general Stipetić i ja smo u jednom vrlo ugodnom razgovoru razmotrili stanje, na kraju se i rukovali i tom prilikom mi je rekao da su mi vrata uvijek otvorena. To je bilo posve korektno od njega.
— Ipak, Radoš je priredio prijam za Gotovinu i Ćosića, dok general Stipetić nije za Vas ostale?
Tu je pogriješio i ministar obrane i načelnik Glavnog stožera. Ministar obrane ne može razdvajati visoke vojne dužnosnike, u ovom slučaju generale, na "moje" i "njegove". To je on učinio jer je generale Gotovinu i Ćosića smatrao "svojima" stoga što su radili u Ministarstvu, a ostale je smatrao valjda "tuđima" jer su bili pri Glavnom stožeru.
A mi nismo ni ministrovi ni načelnika Glavnog stožera, nego generali Oružanih snaga Republike Hrvatske.
— Bili ste Stipetićev prethodnik. Je li načelnik Glavnog stožera dužan provoditi odluke ministra?
U svim demokratskim sustavima ministar obrane nadređen je načelniku Glavnog stožera koji je dužan provoditi njegove odluke. Ako je ministar doista napisao svoju odluku, onda je, u skladu s demokratskim normama, načelnik Glavnog stožera bio dužan provesti tu odluku jer ga protokol i vojna subordinacija na to obvezuje.
To nema nikakve veze s navodnim sukobom s nekim od osoba jer osobe u ovom slučaju nisu bitne. Ovdje čak, kako sam rekao, nije ni bilo sukoba. U tom kontekstu vrlo je zanimljivo i obrazloženje da smo mi dobili starosnu mirovinu i da je to naša nagrada. To je, u najmanju ruku, licemjerno.
— Ovaj slučaj postavlja pitanje "čija je zadnja" na relaciji Radoš - Stipetić?
To je u cijelom slučaju najvažnije. Ovo je eklantantan primjer kršenja vojne subordinacije u kojem se dezavuira ministar obrane. S obzirom da je to samo jedan u nizu slučajeva gdje se njegov autoritet dovodi u pitanje, ministar bi već jednom trebao otići premijeru i postaviti pitanje svojih nadležnosti jer nije dobar način vođenja Oružanih snaga kada načelnik Glavnog stožera odlučuje koje će ministrovo odluke provesti, a koje neće.

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.11.21.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]