SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ svijet ]
[ sport ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ magazin ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ herceg-bosna ]
[ dalmacija ]
[ prilozi ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
[ impresum ]
   
[ mali oglasi ]
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
       

 

NOVOSTI

ČETVRTAK 28. rujna 2000.



OČI U OČI: DRAGO SUDAR, ŽRTVA KOMUNISTIČKIH KAZAMATA, ČLAN HRVATSKOG OSLOBODILAČKOG
POKRETA I TUĐMANOVIH OBAVJEŠTAJNIH SLUŽBI, OTVORENO O SVEMU:

Da HRB postoji i da želi Mesića ubiti, ne
bi ga upozoravao!

Sklon sam vjerovati da je pismo nastalo u nekoj od mračnih komunističko-udbaških ćelija, a predsjednik Mesić i njegovi savjetnici koriste ga za dnevnopolitičke obračune s političkim suparnicima i protivnicima

Piše: Marko MARKOVIĆ


Drago Sudar rođen je u Brušanima pokraj Gospića 1930. Zbog članstva u križarskoj organizaciji "Velebitski vukovi" već je kao osamnaestogodišnjak dospio u komunistički zatvor u Gospiću. Sedamdesetogodišnji Sudar se i danas vrlo dobro sjeća kako ga je onodobni sud glatko osudio na osam godina strogog zatvora.
Nakon izlaska iz zatvora Sudar 1957. bježi iz zemlje. U Austriji je postao član Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, a nakon Austrije nova mu je destinacija Kanada, gdje je s kraćim prekidima živio sve do 1990., kada se vratio u Hrvatsku. Više godina radio je u hrvatskoj obavještajnoj zajednici na poslovima analitike. U emigraciji je bio vezan za Ujedinjene Hrvate Amerike, a godinama je obavljao dužnost tajnika Ujedinjenih Hrvata Njemačke.
Budući da su upravo te dvije organizacije — HOP i Ujedinjeni Hrvati Njemačke — bile "regrutna baza" za članstvo u Hrvatskom revolucionarnom bratstvu, Sudar je vrlo poželjna osoba za razgovor o "Domagojevu pismu", odnosno prijetnji atentatom predsjedniku Stjepanu Mesiću, poglavito zato što je u rekonstrukciji rada Udbe koju je napravio Josip Perković ime Drage Sudara navedeno među članovima Hrvatskog revolucionarnog bratstva.

Levar u Feralu

Drago Sudar: Naš narod ima dobru uzrečicu da »pas koji laje ne ujeda«   Snimila: Sandra TIĆACVidio sam presliku pisma — kaže na početku razgovora Drago Sudar — kojim je Hrvatsko revolucionarno bratstvo izvijestilo hrvatskoga predsjednika Stjepana Mesića da ga je osudilo na smrt zbog veleizdaje. Pismo je u ime glavnog stana HRB—a Oceania upućeno na Pantovčak, a potpisao ga je "zapovjednik Domagoj". Dok je predsjednik Tuđman bio živ, i on je dobivao prijeteća i uvrjedljiva pisma kojekakvih nepostojećih organizacija i udruga, ali nije dopuštao da se njihovim objavljivanjem uzbunjuje javnost.
— Jeste li Vi analizirali takva pisma?
Upravo zbog prirode posla koji sam obavljao u Hrvatskoj i s obzirom na poznavanje hrvatske emigrantske scene, mnoga pisma bila su mi poslana na procjenu. Dobio sam, primjerice, na analizu jedan davni intervju pokojnog Milana Levara iz Ferala u kojem je izjavio da su zločine u Gospiću činili strani agenti iz Liverpoola i da je iza toga stajala masonerija.
HRB je samo u iznimnim slučajevima pisao priopćenja za javnost, ali nikada nisu sadržavala izraze kojima obiluje "Domagojevo pismo". Ako se sjećate, "Domagojevo pismo" završava HDZ—ovim pozdravom "Sve za Hrvatsku — Hrvatsku za ništa!" Međutim, trebate znati da je na svim, ali doslovce svim dokumentima koje je HRB pisao, stajao pozdrav — "Život za Hrvatsku!"
Prema tome, kad bi bila istina da HRB još postoji i da su odlučili zaprijetiti Predsjedniku, pisali bi posve drukčije. Danas se ta organizacija nastoji dovesti u vezu s HDZ-om, što je posve netočno. Pitanje je samo kome to odgovara.
— Na temelju čega tvrdite da HRB više ne postoji?
Kad je pod vodstvom dr. Franje Tuđmana ostvarena hrvatska državna neovisnost, tim je činom ostvaren i cilj hrvatskoga naroda za koji se borio, a time su prestali postojati i razlozi zbog kojih je HRB bio osnovan. Zato je njegovo vodstvo odlučilo raspustiti organizaciju i o tome su, uostalom, obavijestili javnost.
— Josip Manolić, bivši šef Ureda za nacionalnu sigurnost, u nedavnom istupu tvrdi da je HRB bio aktivan i u doba HDZ-a i da je njihov rad osuđivao i pokojni predsjednik dr. Tuđman?
Josip Manolić je u Saboru u ožujku 1967. optuživao potpisnike Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika u ondašnjoj SR Hrvatskoj kao rušitelje "bratstva i jedinstva i borce protiv socijalističkog samoupravljanja".
Nakon smrti predsjednika Tuđmana i ministra Šuška izgovorio je mnoštvo nesuvislih izmišljotina na njihov račun, insinuirajući da su još u Norvalu, nedaleko od Toronta u Kanadi, dogovorili podjelu Bosne i Hercegovine, a istodobno je gorljivo zastupao provedbu daytonskog sporazuma kojim je međunarodna zajednica podijelila BiH.
Manolić je bio šef Ozne u Bjelovaru kada su u tom gradu vršene masovne likvidacije "narodnih neprijatelja", među kojima su bili i mnogi istaknuti članovi Hrvatske seljačke stranke. Ozna je 1946.

DVA LICA PREDSJEDNIKA: ŠTO JE ŠEF DRŽAVE GOVORIO 1992. GODINE NA TRIBINI U ŠVICARSKOJ (1)
Mesić: Izbjegli Srbi ne mogu se vratiti, a mi možemo pripojiti BiH!

IZAZOV RAČANU: JERKO ZOVAK POTVRĐUJE SVOJU KANDIDATURU ZA PREDSJEDNIKA VODEĆE HRVATSKE STRANKE:
»Komitetlije« u SDP-u

bit će iznenađeni!
ZASTUPNIČKI DOM
Lučin: Uhićenja

u Gospiću nisu
vodili specijalci
u kapuljačama
OBRAČUN U HDZ-u:
IVIĆ PAŠALIĆ
Smjenjuju me,

a popularniji sam
od Budiše i Šeksa
OČI U OČI: DRAGO SUDAR, ŽRTVA KOMUNISTIČKIH KAZAMATA
Da HRB postoji i da želi Mesića ubiti, ne

bi ga upozoravao!
ZADARSKA NOVČARSKA KUĆA DOBILA VEĆINSKOG INOZEMNOG VLASNIKA
Regent grupa jača Dalmatinsku banku
JACQUES KLEIN ODBACIO OPTUŽBE HDZ-a BiH I OTKRIO TAJNU HRVATSKOG VRHA U SLUČAJU UBOJSTVA LEUTARA:
»Mesić i Račan već pola godine znaju da krivimo Andabaka«
   

Čičak i Rover

— Više od Manolića, sudeći po medijskim istupima, zna Ivan Zvonimir Čičak?
U Feral Tribuneu od 9. srpnja postavio je Feralov novinar Miljenko Jergović upit Ivanu Zvonimiru Čičku zna li on što o novom HRB-u, na što je Čičak odgovorio kako vrlo dobro zna što je autentično Hrvatsko revolucionarno bratstvo i da ono nije ništa novo, ali da mu nije jasno zašto je ljudima teško doći do istine kad u Australiji živi Srećko Rover Bimbo, koji je bio jedan od čelnih ljudi HRB-a. Čičak kaže da treba samo telefonom nazvati Rovera i pitati ga stoje li oni iza prijetnje atentatom na hrvatskog Predsjednika, a to nema veze s istinom.
Iz Čičkova odgovora i rezoniranja zaključuje se da on čak vjeruje da autentični HRB još postoji i da je jedan od njegovih čelnika Srećko Rover. U telefonskom razgovoru sa Srećkom Roverom ne bi se moglo saznati ništa konkretno u vezi s "Domagojevim pismom". Jer kad bi i bilo točno da HRB još postoji i da je Rover jedan od njegovih čelnika, on to ne bi smio reći, budući da je HRB u Australiji zabranjen. Još je nepromišljenije očekivati Roverovo očitovanje o tome stoji li on ili ne iza čelništva HRB-a i iza prijetnje atentatom predsjedniku Mesiću.

preimenovana u Udbu i bila je poznata kao jedna od najsurovijih policija u poslijeratnoj Europi, kojoj je uzor bio po zlu glasu poznati NKVD L. Berije.
Udba je imala svoje agente i egzekutore i u inozemstvu još dok je u njoj bio Manolić, pa bi on mogao znati dosta toga o uhićenjima Kavranove skupine, ali kad su mlađi hrvatski emigranti osnovali HRB, on je tada već bio inspektor svih zatvora u Hrvatskoj, a taj se ured nije bavio hrvatskom emigracijom. Za državni terorizam u drugim zemljama bila je zadužena Udba, odnosno njezina druga ispostava u Saveznoj upravi tzv. Službe državne bezbednosti. Manolić malo zna o HRB-u.

Domagojevo pismo

— Zašto se desetljećima ponavlja tvrdnja kako je Srećko Rover suosnivač HRB-a, i da je, štoviše, njegov ideolog?
Tu je izmišljotinu prvi plasirao u javnosti Vjesnikov novinar Đorđe Ličina nakon suđenja u Rijeci devetorici uhićenih članova HRB-a 1963. Hrvatsko revolucionarno bratstvo osnovali su 1961. pripadnici mlađe generacije hrvatskih nacionalista koji su u Drugom svjetskom ratu još bili djeca. Bili su to srednjoškolci koji su u komunističkoj Jugoslaviji bili proganjani i izbacivani iz škola i zato su pedesetih godina morali bježati preko granice.
HRB su osnovali Josip Senić i Geza Pašti 1961. u Australiji. Roverova generacija je otišla iz Hrvatske u svibnju 1945. "Bimbo" je bilo Roverovo konspirativno ime za Kavranovu akciju, a ne za HRB, kojemu nikada nije pripadao. On je bio jedan od suosnivača Hrvatskog narodnog otpora osnovanog 1955., i u toj je organizaciji ostao sve do njezina raspuštanja nakon hrvatskog državnog osamostaljenja.

"Pod nadzorom Oskara"

— Hrvatska je javnost nedavno upoznata s "rekonstrukcijom rada Udbe" koju je napravio Josip Perković, u kojoj je HRB-u posvećeno malo prostora. Vi ste navedeni kao član HRB-a, a Perkoviću se ne može prigovoriti da nije bio na izvoru informacija. Kakva su Vaša saznanja o tome?
U povodu prijetnje predsjedniku Mesiću atentatom i osude zbog veleizdaje, u hrvatskim medijima objavljeni su razni, u najvećem broju slučajeva nepotpuni i netočni komentari o HRB-u. Najzanimljivije je ono što je donio Večernji list pod naslovom "Koprcanje romantičara Hrvatskog revolucionarnog bratstva u klopci Udbe".
Autori komentara Željko Krušelj i Zvomir Despot pišu kako je prije tri godine bivši načelnik republičkog SDS-a Josip Perković napravio rekonstrukciju te službe od 1980. do 1990. Prema tom Perkovićevu uratku, HRB je stalno bio pod nadzorom preko stanovitog "Oskara", a kao članovi HRB-a navedeni su Ante, Ivan i Tvrtko Butković, Ljubomir Dragoja, Tomislav Rebrina, Ivan Andabak, Zdenko Marinčić, Franjo Turk, Ante Sarić, Vlado Damjanović, Petar Andrić, Drago Sudar, Dane Šarac, Tomislav Naletilić i Brano Šetka.
Iako je HRB prošlost i nebitno je tko je bio njegov član, bilo bi neozbiljno tvrditi da u njemu nije bilo infiltriranih agenata, doušnika i Udbinih provokatora. Tu je službu zanimalo i to što govorite i o čemu razmišljaju radnici u tvornicama, prodavačice na tržnicama i pijanci u gostionicama, pa je zato i bio uveden tzv. verbalni delikt.
— Josip Manolić u nedavnom istupu sugerira da je HRB tijekom 90-ih kontrolirao KOS?
Budući da je HRB bio ilegalna organizacija u kojoj su umjesto pravih imena bila konspirativna imena, kao što je to bilo u KPJ i ustaškom pokretu u monarhističkoj Jugoslaviji, razumljivo je da se SDS nastojao infiltrirati i da je u tome imao uspjeha.
No, Udba nije uspjela uništiti Hrvatsko revolucionarno bratstvo. Kada je riječ o imenima koje je Perković naveo u svom uratku (inače namijenjenom za internu upotrebu hrvatskim obavještajnim službama), valjalo bi tome popisu dodati i mnoga imena kojih u Perkovićevu uratku nema.
Što se tiče Manolićeve tvrdnje da je HRB bio pod kontrolom KOS-a 90-ih godina, o tome malo znam.
Možda je KOS osnovao neki svoj HRB, a ako je tako i ako Manolić to zna, bilo bi dobro da hrvatsku javnost o tome obavijesti, a ne spekulira i sumnjiči dobronamjerne hrvatske rodoljube.
— "Oskar" je, dakle, postojao. Imate li saznanja tko je to bio?
Njegovo pravo ime je Ivan Šiminović, a rodom je od Bjelovara. Živio je u Kiehlu u Saveznoj Republici Njemačkoj, nedaleko od njemačko-francuske granice. Da je doušnik Udbe, otkriveno je 1978. godine. Prilikom premetačine u njegovu stanu, njemačka policija zatekla je Đuru Lukića, rođenog 1923. u Korenici. Taj je policijski izvještaj bio u spisima u istražnom postupku protiv izvjesnog hrvatskog emigranta, osumnjičenog za umiješanost u neke diverzije u Jugoslaviji.
Tako je posrednim putem došlo u prave ruke. Kasnijom je provjerom utvrđeno da je Đuro Lukić bio partizanski oficir (najvjerojatnije u Ozni u vrijeme masovnih likvidacija Hrvata u Lici) te da je zaposlen u Centru SDS—a u Zagrebu, u sekciji za hrvatsku emigraciju.

Romantizam u Hrvata

— Slažete li se s naslovom iz Večernjaka da se članovi HRB-a ipak bili romantičari?
U izvjesnom smislu da, ali im treba priznati da su dobro prosuđivali kad su konstatirali da se Hrvatska neće osamostaliti mirnim načinom. Njihov je romantizam bio u činjenici što su vjerovali da se cilj može postići bez pomoći izvana, ili bez poželjnih međunarodnih i unutarnjih uvjeta.
No, uza sve to, oni nisu bili ništa veći romantičari od Josipa Broza, koji je nakon ugušenja hrvatskog proljeća govorio kako će prije Sava poteći uzvodno prema Sloveniji nego što će Hrvatska imati svoju vojsku i postati samostalna država.
— Ako HRB ne postoji i ako nije autor pisma, kako je nastalo i tko stoji iza njega?
Hrvatski narod ima dobru uzrečicu da "pas koji laje ne ujeda". Da netko želi nekoga napasti, sigurno ne bi pisao opomene da će to učiniti. Iz konteksta ovog razgovora jasno je kome bi takvo pismo moglo odgovarati. Da HRB postoji i da želi ubiti predsjednika Mesića, ne bi ga o tome obavještavao.
Sklon sam vjerovati da je pismo nastalo u nekoj od mračnih komunističko-udbaških ćelija, a predsjednik Mesić i njegovi savjetnici koriste ga za dnevnopolitičke obračune s političkim suparnicima i protivnicima.

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.09.27.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]