PONEDJELJAK 21. kolovoza 2000.

Državni vrh SFRJ dao nalog za likvidaciju Brune Bušića

Udbin atentator ubio je Brunu Bušića iz zasjede
16. listopada 1978. godine u Parizu, a prema rekonstruiranom postupku izdavanja naređenja, značajnu ulogu u njegovoj likvidaciji morali su imati i

najviši predstavnici tadašnjeg državnog vrha Jugoslavije - Stane Dolanc, Vladimir Bakarić, Franjo Herljević, Jakov Blažević, Milka Planinc, Zlatko Uzelac...

Francuske novine su objavile vijest da je 28. kolovoza 1976. u Nici ubijen hrvatski emigrant, glavni tajnik Ujedinjenih Hrvata Francuske - Ivan Tuksor, rođen 4. prosinca 1933. u selu Struga kod Ludbrega. Tog dana je Tuksor sa ženom krenuo u grad. Kad je stigao na križanje Avenue Thiers i Bulevara Gambett, ispod njegova automobila eksplodirala je bomba. Tuksorov automobil se odmah zapalio. Prolaznici su priskočili u pomoć i spasili Tuksorovu ženu Anđelku.
Vlasnik obližnje mesnice Jean Meratti pokušao je spasiti i Tuksora: "Bacio sam se prema njemu i pokušao sam ga iščupati iz mase pocrnjelog lima koji ga je pritijesnio. Netko me je polivao vodom dok sam ja svim raspoloživim snagama vukao tijelo. Ruke su mi mjestimice prigorjele. No, njegova mi je koža sklizala ispod ruku poput sapuna. Konačno sam ga iščupao iz auta, ali je bilo prekasno. Bio je pri svjesti do zadnjeg trenutka". Od užarenih komada automobila koje je eksplozija raznijela na sve strane, ranjeno je osam prolaznika, od kojih jedna osoba teško.
Prema tvrdnji Tuksorove udovice, njihov kućni prijatelj "Đorđe" bio je suradnik splitske Udbe. On je večer prije atentata bio u njihovu stanu i upadljivo se zanimao za Tuksorove planove sljedećeg dana. Visoki dužnosnici Udbe potvrđuju da je "Đorđe", kojeg je na vezi držao splitski udbaš Blagoje Zelić, sudjelovao u podmetanju bombe pod Tuksorov automobil. Prema njihovu svjedočenju, bomba je, kao i u prethodnim slučajevima, pripremljena u beogradskom Institutu za sigurnost generala Jove Popovića, a između Zelića i Popovića posredovao je Stanko Čolak.
Posljednji ribolov
Jedan od najtraženijih emigranata polovicom sedamdesetih godina, čija je glava bila ucijenjena na visoku svotu, bio je Josip Oreč, rođen 12. ožujka 1937. u Donjem Višnjiku kod Dervente, dužnosnik HRB-a. Oreč je, nakon izdržane zatvorske kazne, koncem 1961. pobjegao iz Jugoslavije u Italiju. Već sljedeće godine dospio je u Australiju. U drugoj polovici šezdesetih godina, kad je HRB aktivnost iz Australije prebacivao u Europu, Oreč se preselio u Njemačku, a potom u Južnoafričku Republiku.
Za nadzor male hrvatske zajednice u Južnoafričku Republiku (JAR), Udba je zadužila svog agenta Vladu Pavlića. Oreč se s Pavlićem upoznao još u Australiji i kad su se ponovno susreli u Johannesburgu, poznanstvo je bilo obnovljeno. Pavlić se ubrzo preselio u istu zgradu gdje je Oreč stanovao. Prema zaključcima južnoafričke policije, Oreč očito nije ni slutio da mu Pavlić sprema ubojstvo i da je već pronašao pomagača u Branku Čučkoviću iz Rijeke. Kako je južnoafrička policija utvrdila, ubojstvo je pomno planirano: pred Božić 1978. Pavlić i Čučković poslali su svoje obitelji u Jugoslaviju, a zatim su kupili karte i za sebe. Dana 18. prosinca pozvali su Oreča na noćni ribolov. Oreč je upao u zamku i s ribolova se nikad nije vratio.
Južnoafrička policija tvrdi da je ubojstvo Oreča najokrutnije koje se ikad dogodilo na području JAR. Ubojice su živoga Oreča palili po tijelu, a na kraju mu sjekirom raskolili glavu. Tijelo Oreča, svezano konopcem i umotano u deku i plastičnu vreću, izbacili su četrdesetak kilometara izvan Johannesburga. Nekoliko sati nakon zločina ubojice su napustili JAR avionom preko Frankfurta za Jugoslaviju. O planu Udbe da ubije Brunu Bušića prvi je konkretno progovorio bivši agent Službe za istraživanje dokumentacije (SID) Josip Majerski nakon bijega iz Jugoslavije u Njemačku. On je službenicima bavarske Zemaljske policije u Wuerzburgu 19. srpnja 1983. izjavio: "Prilikom posljednjeg kontakta s Kopsom koncem kolovoza 1978. rekao mi je da se jednog dana u 10 sati trebam javiti u konzulat u Nürnbergu. Smatrao sam da će se raditi o normalnom susretu i nisam ništa pitao. Tog dana su u konzulat došli Kopsa, Jelić i još jedan Jugoslaven. Kopsa ga je predstavio kao jednog od šefova tajne službe u Beogradu. Sjećam se da su ga Kopsa i Jelić oslovljavali s Ivo. Taj Ivo mi je rekao da za mene napokon ima veliku zadaću. Rekao mi je da trebam ići u Francusku i pitao me poznajem li Brunu Bušića. Odgovorio sam da ga poznajem, ali da nemam bližih kontakata s njim. Ivo je rekao da trebam ići u Pariz i tamo naći zaposlenje. Na moje pitanje odgovorio mi je jasno da Bruno Bušić treba biti ubijen. Ja sam mu rekao da ne želim biti umiješan u ubojstvo. Ivo mi je rekao da će moj posao biti da Bušića namamim na određeno mjesto. Dodao je da o svemu mogu razmisliti i sutra dati odgovor Kopsi. Odmah sam rekao Ivi da ne želim imati nikakve veze s ubojstvom. To je Ivu vrlo razljutilo. Sutradan sam dao Kopsi isti odgovor, nakon čega mi je on rekao da se što prije javim konzulu u Frankfurt. Trećeg dana sam otišao u Frankfurt gdje mi je tamošnji konzul zapovjedio da se pripremim za povratak u Jugoslaviju."

Pucnji s leđa

Bruno Bušić je ubijen 16. listopada 1978., između 23 i 23.15 sati, u dvorištu zgrade koja se nalazi na adresi 57. rue de Belleville, Paris 19eme. Na tijelu su utvrđene dvije ulazne rane: na desnoj strani glave iznad sljepoočice i na prsima, u blizini lijeve bradavice. Rana u lubanji imala je silaznu putanju; zrno se zaustavilo u desnoj strani glave. Drugi metak prošao je kroz srce, aortu, trbuh i pankreas te se zaustavio u kralježnici između trećeg i četvrtog pršljena; izazvao je interni izljev krvi. Radi se o dva identična metka, kalibra 7,65, bijelog metala, proizvoda firme Hirtenberger (Austrija). Svjedoci su izjavili da je jedna osoba dotrčala za žrtvom, pucala u nju i pobjegla. Na ulici se čula škripa automobilskih guma. Šturi opis te osobe: mlad čovjek, europski tip, niski rast oko 1,70 cm, srednja razvijenost, kestenjasta kratka kosa, odjeven u jaknu.
Francuska policija je identificirala samo jednog službenika SSUP-a kao mogućeg sudionika organizacije Bušićeva ubojstva: "Kroz prva dva tjedna mjeseca listopada, jedan Jugoslaven je privukao pažnju policije, posebice švedske. Identificiran je kao Petričević Josip, rođen 16. 4. 1931. u Bregi, Jugoslavija, policijski inspektor, nastanjen u Beogradu). Došao je iz Beograda na Paris-Orly, 4. listopada, potom je viđen 6. listopada u Goteborgu (Švedska), te 8. listopada u Oslu. Dolazi 12. listopada u Helsinki u pratnji jugoslavenskog premijera koji je bio u službenom posjetu Finskoj. Iz Finske 13. listopada putuje u Pariz (let Air France 791) s jednom neidentificiranom osobom koja mu je izgledala hijerarhijski nadređena. Dana 14. listopada otputovao je s Paris-Orlyja za Beograd."
Ovdje ćemo citirati dio izjave Ivana Lasića, bivšeg načelnika Druge uprave u SSUP-u Beogradu, koju je dao djelatnicima Vijeća i kasnije je ponovio pred istražnim sucem Županijskog suda u Zagrebu: — Kad sam jednom navratio u Zagreb, Perković mi je rekao: "Onaj ’Pitagora’ mi stalno pravi probleme. Napije se i izaziva javne skandale. A ako milicija intervenira, on traži zaštitu službe. Ivane, on je izvrsno izvršio akciju u Parizu, u Veneciji i druge, da ti ne nabrajam, ali mi se popeo na glavu. Ima više zasluga nego nas deset, ali što mi vrijedi kad ga moram trpjeti." Kad sam se vratio u Beograd, to sam pričao Stanku Čolaku, a on mi je rekao: "Bolan, Sindičić ti je takav. On ti je Pariz, Venecija i Zurich. Međutim, Josip će dok je živ imati s njim takve probleme. Sindičić se nikada neće promijeniti." Ja sam shvatio da Čolak pod ’Pariz, Venecija i Zuerich’ podrazumijeva ubojstva Brune Bušića, obitelji Stjepana Ševe i Stanka Nižića.

Krivnja državnog vrha

Do sada su identificirani sljedeći službenici SDS-a koji su imali značajniju ulogu u obavještajnoj obradi i pripremi ubojstva Brune Bušića: Stanko Čolak, Jovo Miloš, Mićo Marčeta i Jozo Petričević iz SSUP-a; Srećko Šimurina, Đuto Lukić, Max Manfreda i Mate Kuvačić iz SDS-a RSUP-a SRH; Jerko Dragin iz Centra SDS Rijeka; Blagoje Zelić, Jozo Duplančić i Čedo Matutinović iz Centra SDS Split; i Josip Perković iz Centra SDS Osijek.
Prema rekonstruiranom postupku traženja i dobivanja suglasnosti te izdavanja naređenja za ubojstvo Brune Bušića, do sada su identificirani sljedeći državni i partijski dužnosnici koji su u tome morali imati značajniju ulogu u tome: Josip Broz Tito, predsjednik Predsjedništva SFRJ; Stane Dolanc, generalni sekretar CK SKJ; Vladimir Bakarić, predsjednik Saveznog saveta za zaštitu ustavnog poretka; Franjo Herljević, savezni sekretar za unutrašnje poslove; Jakov Blažević, predsjednik Predsjedništva SRH; Milka Planinc, predsjednica CK SKH; Marko Bezer, izvršni sekretar CK SKH; Zlatko Uzelac, republički sekretar unutrašnjih poslova SRH; Vinko Bilić, rukovoditelj SDS RSUP-a SRH; i Zvonimir Jurišić, predsjednik Savjeta za zaštitu ustavnog poretka Predsjedništva SRH.
Prije nekoliko mjeseci održano je glavna rasprava pred Županijskim sudom u Zagrebu protiv Vinka Sindičića, osumnjičenog za ubojstvo Brune Bušića. Komisija je podnijela kaznenu prijavu protiv počinitelja ubojstva Brune Bušića i Državnom odvjetništvu RH dostavila dokumentaciju i saznanja o mogućim izvršiteljima, koju je prikupila uglavnom u suradnji sa Službom za zaštitu ustavnog poretka (SZUP) MUP-a RH, pokrenuta je istraga koja je dovela do izručenja Vinka Sindičića iz Škotske i podizanja optužnice. Vijeće Komisije je pripremilo cjelovit elaborat o saznanjima vezanim uz ubojstvo Brune Bušića i osumnjičnog počinitelja Vinka Sindičića za nadležna redarstvena i pravosudna tijela te ih redovito izvještava o novim saznanjima. (Na suđenju je zbog nedostatka dokaza oslobođen optužbe - prim. SD.)
Iz materijala Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Hrvatskog državnog sabora
(Nastavlja se)

Šef informatike: Goran Bašić,
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.08.20.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)