Uz čašu vina

Našu pozornost u obilasku prostranoga kampa Adriatic koji može primiti više od 2000 ljudi privukli su glasovi s grebenaste obale. Činilo se kao neka prepirka. Ali, ne! To su Franco Spada i njegov prijatelj Romolo da Ninno samo malo glasnije razgovarali. Podsjećali su na naš lokalni svijet. Zanimljivo je da su u Hrvatsku došli prvi put. Odmah su nas pozvali za stol i ponudili čašom crnoga vina. Baš kao u nekome našem selu u zaleđu.
Gospodine Franco, jeste li zadovoljni svojim odmorom na ovome mjestu?
— Zadovoljan? Pa mi ovdje uživamo! Ne mogu se nagledati te boje i čistoće mora. Znate, ja dolazim iz Forlija nedaleko Riminija, a Ronaldo iz Torina što iz daleka gleda na Ligursko more. Sve je ondje lijepo, ali mi na obalama više nemamo netaknute prirode. A hrvatska je obala bellissima. — Vidite — nastavlja govorljivi Talijan — ovdje nad morem imam autokućicu, predivan pogled na čistome zraku, uz obalu. Ali, zašto okolo nema malih pokretnih štandova s onim sitnicama koje kampistima trebaju? Gdje su sitne zalogajnice i drugo? Zašto po sve moramo ići u dućan. I zašto restoran još ne radi? Kao da netko ne želi zaraditi više novca od onoga što je sebi unaprijed odredio.

MARLEM I HELMUT
Petnaest godina vjernosti

Slučaj je htio da smo u marini Kremik susreli stare znance i zaljubljenike u Primošten, dan prije njihova odlaska u Njemačku. To su Marlem Kerl i Helmut Baks. Ovo im je bio prvi dio njihova ljetovanja u nizu od petnaest godina! Treba li reći da Primošten i marinu nisu zaboravili ni dok je oko nas bjesnio rat? Sjećamo ih se s onih ratnih uskrsnih zajutraka u Kremiku kada su bili među rijetkima što su se okuražili doći u goste tom ratom užarenom dijelu Hrvatske. U šali kažu kako imaju tri doma: jedan im je u Neu Ulmu, drugi na njihovu brodu Nea, a treći je — sam Primošten.
— Zapišite — kazala nam je gospođa Marlem — da smo prije Primoštena pet godina zaredom dolazili u druga hrvatska ljetovališta. Već smo tada zapazili da imate najčistije more. Imamo mnoge prijatelje i kada se susrećemo, pozdravljaju nas kao svoje. cijene su u marini umjerene, a posluga odlična. No, nama i ne treba mnogo. Glavno je da je klima dobra i more čisto.

Polupansion za 38 maraka

S privatnim apartmanima i sobama, s više od 1000 kreveta, Primošten je oduvijek bio poznat po kakvoći te vrste smještaja. U glavnoj sezoni ti će se kapaciteti dobro prodavati. Općenito se drži da gost koji boravi u privatnoj kući i "selektivno" se hrani negdje vani prođe jeftinije. Budući da sada prevladava korištenje polupansiona, to je, vjerojatno, još povoljnije. Prosječna cijena jednog takvog aranžmana u glavnoj sezoni po osobi je 38 maraka, s kombinacijom prehrane (recimo) u restaurantu "Primoštene" što ga drži poduzeće. Cijena bi, dakle, iznosila 152 kune ili 1510 kuna za deset dana. Naravno, tu nije uračunata niti lipa tzv. izvanpansionske potrošnje. Gost koji nešto drži do svojega ljetovanja potrošit će još stotinu kuna dnevno na onaj "drugi obrok" i ostalo. Domaći bi se mogao mjeriti s pedesetak kuna. I k tome, možda, uspjeti popiti i čašu domaćega vina. Na dan!

ŠTO KAŽU DIREKTORI

DIREKTOR MARINE KREMIK NENAD ČUKA
Unosni charteri

Od 260 vezova u marini Kremik gotovo ih je stotinu rezervirano za čarter flotile u iznajmljivanju. To je dobar znak za svaku marinu, jer se na čarterima, poznato je, može dobro zaraditi, čak i naplatom parkinga za vozila nautičara.
— Kremik je pretežito čarterska marina — kaže njezin direktor Nenad Čuka — s pogodnim položajem i po prilici s jednakom udaljenosti do Visa ili Kornata. Samo Nautic Club Primošten sada ima u marini četrdesetak svojih plovila, što je vrlo dobar znak. Nazočan je i Off Shore Bota, te već duže vremena engleski čarter Sun Holliday. Englezi baziraju u Kremiku, a po programima 14 dana krstare Jadranom s petnaestak brodova i potom mijenjaju posade u našoj marini.
Marina Kremik tek je nešto malo povisila ovogodišnje cijene usluga. Po cijenama je Kremik na 18. mjestu na Jadranu. Primjerice, za brod od 10 do 12 metara na godišnjem vezu plati se oko 3000 maraka, dok je dnevni vez broda u tranzitu 27 eura, ili pedesetak maraka, s uračunatim PDV-om.

JERE PERKOV, DIREKTOR UGOSTITELJSTVA:
Vapaj za mladima

Kakvoća turističkih usluga što je uz smiješak gostima tako žarko očekujemo ovoga ljeta, ipak najviše ovisi o stručnosti kadrova. Evo što o sadašnjem stanju kaže direktor ugostiteljstva matične tvrtke Jere Perkov: "Imamo iskusne ljude koji dobro znaju svoj posao, ali vrijeme i rat su učinili svoje, pa bi taj kadar postupno trebalo nadopunjavati mlađima i školovanima. Od ukupnoga broja zaposlenih, njih oko 330, u hotelijerstvu ih radi 180, uz one u popratnim sadržajima, Vili Fenč, restoranima, autokampu. Primili smo i dio sezonaca, jer to traže objekti koji imaju tri zvjezdice. Treba reći da u hotelskim uslugama iščezava korištenje punoga pansiona i prevladava polupansion, a takav je trend i u drugim turističkim zemljama."
Hoteli će se i ove godine teško financijski pokriti, ali porast prometa od gotovo sto posto prema lanjskome obećava vedrije dane.

IVO SOŽA, DIREKTOR "PRIMOŠTENA" d.d.
Primoštenski (danteovski) sedmi krug

Kako se turizam ne odvija "sam od sebe" i nije stihija, to su u Primoštenu sve oči uprte u gospodarskog nositelja "Primošten" d.d. koji zasigurno tuče hrvatske rekorde u pokušajima da se privatizira. Poslovanje ni iz daleka nije stabilizirano, ali 330 djelatnika se približilo plaći od travnja ove godine, za koji im je mjesec upravo isplaćena polovica. Gotovo je čudesno da u takvim uvjetima uopće funkcionira turizam u cijeloj primoštenskoj općini. To priznaje i direktor ing. Ivo Soža kada kaže kako ni sami nisu očekivali da će ovih dana imati porast turista od gotovo sto posto prema prethodnoj godini. Tisuću turista u dva hotela na poluotoku Raduči i prepuna marina Kremik od 260 vezova, to je maksimum što Primošten, pored privatnoga smještaja, sada može ostvariti. Ali, takvu popunjenost, kaže Soža, imat ćemo sve do kraja rujna. U oskudici novca i zajmova tekuće poslovanje financira se iz trgovine te akontacija stranih partnera s kojima smo stalno u kontaktima.
— Mi smo jedina tvrtka u turizmu županije — nastavlja direktor "Primoštena" — u kojoj se još skrbi o prognanicima. Njih još ima u hotelu Marina Lučica, a on je prije rata činio 40 posto naših kapaciteta. Hotel Raduča je u obnovi "izdahnuo" lanjske godine, pošto nismo mogli ostvariti zajam za nastavak radova koji je već bio odobren.
Ma kako se proces privatizacije dalje bude odvijao, Primošten, drže u tvrtki, nema izgleda za velik zamah turizma ako i dalje ostane s prepolovljenim kapacitetima. Tko kupi hotele, morat će munjevito požuriti s njihovom obnovom ako se žele sanirati dugovanja i potom ostvarivati profit. Proces prodaje većinskoga uloga "Primoštena" d.d. ušao je u osamnaesti mjesec i u sedmi krug koji zamalo nije ispao onaj danteovski. Jer, drži direktor, radi se zapravo o blokadi tvrtke par excellence, pa tek onda o svemu drugome.