PONEDJELJAK 10. srpnja 2000.

NAKON VEČERI NOVIH SKLADBI OMIŠKOG FESTIVALA
Između šlagera i Tijardovića

Kako u par poteza naznačiti opći dojam nakon odslušane večeri? Malo šlagera, malo Tijardovića, no, na sreću, još uvijek najviše značajki preuzetih iz tradicije klapskog pjevanja - Dvije skladbe izdvojile su se kvalitetom: "Momu škoju" Mirjane Mikičić-Flego i "Naresla je tutuvica" Krešimira Magdića - Dominirale su ženske klape: "Cesarice" iz Zagreba, "Teha" iz Cresa i, prije svih, klapa "Luka" iz Rijeke

Piše: Mirjana SIRIŠČEVIĆ

Večer novih skladbi spada zasigurno u najzanimljivija zbivanja Omiškog festivala, a istovremeno je i značajan pokazatelj stanja u različitim segmentima vezanima uz dalmatinsku klapsku pjesmu — misli se, ponajprije, na sam skladateljski čin u okviru kojeg se prepoznaju izvori inspiracije i razina zanatskog umijeća, te na odnos samih klapa prema novoskladanoj pjesmi.
U okviru natjecateljskoga koncerta, nakon odabira između brojnih pristiglih radova, izvedeno je četrnaest pjesama. To su redom: Morem plovi golub moj Paole Dražić-Zekić, Stari miner Ane Barbače, Lito kad je Davora Petrovića, Sirota san, ali virna Vinka Lesića, Da mi je umrit Vlaste Vrandečić-Lebarić, Da te jubin noćas Smiljana Radića, Momu škoju Mirjane Mikičić-Flego, Kao more Dinka Fia, Uspomena Vlatka Škurle, Naresla je tutuvica Krešimira Magdića, Razumit će more Branka Starca, Život ka i karta Igora Brešana, Nisan ti se pisan naslušala Pere Gotovca i Parce mihi, Domine Duška Tambače. Izvele su ih ženske i muške klape: Viola, Fortica, Intrade, Dalmatinke, Versi, Omiš, Teha, Kumpanji, Adrion, Luka, Sinj, Cesarice i Luka Ploče.
Kako u par poteza naznačiti opći dojam nakon odslušane večeri? Malo šlagera, malo Tijardovića, no, na sreću, još uvijek najviše značajki preuzetih iz tradicije klapskog pjevanja. Dvije skladbe su se ove večeri istaknule svojom kvalitetom. Momu škoju Mirjane Mikičić-Flego (prva nagrada) primjer je nadahnutoga i inventivnoga kretanja u okvirima "unaprijed zadanog" (misli se na vrijednosno afirmirane i već prihvaćene značajke klapske pjesme), a osim toga najbolje koristi raznolike mogućnosti izvođačkog ansambla glede volumena i dinamike zvuka. Drugonagrađena skladba Naresla je tutuvica Krešimira Magdića pripada onim pjesmama koje su se najviše približile duhu dalmatinskog podneblja, a krasi ih raspjevana melodika te harmonijska jednostavnost i punoća. Nijansu šlagerskog prizvuka koji je možda mogao zasmetati prikrila je izvrsna interpretacija klape Luka. Skladba Parce mihi, Domine Duška Tambače ide u red snažnih, dopadljivih pjesama lako pamtljivog refrena, te nije slučajno da je upravo ona bila favorit publike.
Osim spomenutih, potrebno je upozoriti na još dvije skladbe koje su se nametnule kvalitetom i cjelovitošću — to su Nisan ti se pisan naslušala Pere Gotovca u nadasve muzikalnoj izvedbi klape Cesarice, te skladba Život ka i karta Igora Brešana, inventivne glazbene ideje i uravnotežene, logične harmonizacije visoke zanatske razine.
Što se tiče izvedbe, općenito valja naglasiti da su sve klape prišle ovome zadatku odgovorno i profesionalno. Ipak, barem u ovoj večeri (s izuzetkom muške klape Fortica iz Šibenika), dominirale su ženske klape: već spomenute Cesarice iz Zagreba, zatim Teha iz Cresa i, prije svih, klapa Luka iz Rijeke (dobitnice nagrade za najbolju izvedbu) koja je imponirala kvalitetom i zrelošću interpretacije.
I na kraju, kako odgovoriti na uvijek aktualno pitanje — treba li Omiškom festivalu večer novih skladbi baš svake godine i mogu li skladatelji odgovoriti ovom zahtjevu kvalitetnom produkcijom? Ako su dovoljne dvije-tri skladbe koje će zaživjeti i obogatiti tradiciju klapskog pjevanja, a uvjereni smo da je tako, onda zasigurno treba, ne samo njegovati, nego posvetiti i više pažnje upravo ovoj večeri koja usmjerava razvoj dalmatinske klapske pjesme i osigurava njezin kontinuitet u podneblju koje je tako dugo brižno njeguje.

RAZGOVOR: SLIKAR JOSIP ROCA,
JEDAN OD OSNIVAČA ŠIBENSKOG DJEČJEG FESTIVALA
Arhitektura kao
nezamjenjiva kulisa

Mislim da sam uspio: Festival je postao i ostao središnja nit kulturnog i kulturološkog života i suvremenog identiteta ovoga grada zahvalnoga za sve vrste umjetnosti na otvorenome - Otvoreni prostori Šibenika omeđeni su vrijednostima arhitekture kao nezamjenjivom kulisom - U početku smo doživljavali bojkot političkoga vrha, pa je tako primjerice dr. Žanko želio takav festival, ali pod uvjetom da se održava svake godine u drugom jugoslavenskom gradu

Piše: Jordanka GRUBAČ

Akademskog slikara Josipa Rocu pronašli smo "na mjestu zločina" točno četrdeset godina poslije... Umjesto o "zločinu", riječ je o jednoj od najplemenitijih ideja koju je potaknuo upravo Roca — tada je osnovan Međunarodni dječji festival u Šibeniku.
— Ja sam prvu ideju o dječjem festivalu elaborirao tadašnjem predsjedniku Općine Šibenik Petru Rončeviću. Šibenik je, inače, stipendirao moj tromjesečni studij u Parizu, pa sam se i ja na taj način želio odužiti tome gradu. Mislim da sam uspio: Festival je postao i ostao središnja nit kulturnog i kulturološkog života i suvremenog identiteta ovoga grada.
— O kakvu se elaboratu radilo i koji je bio smisao prvobitne ideje o jednom dječjem festivalu uopće?
— Dakle, došao sam na tu ideju i onda poveo razgovor s timom stručnjaka koji su se tada u Zagrebu bavili estetskim odgojem djece i mladih. To su uglavnom bili stručnjaci za sva estetska područja: likovno izražavanje, glazbu, ples, scensku igru, pokret. Zapravo, velik je popis ljudi koji su se tada okupili oko moje ideje: Ljubo Ivančić, Rudolf Matz, Milan Prerog, Ivo Škrnjug, Ante Despot, Brako Ružić, Vilko Gelan, Steven Luketić, Andrija Mutnjaković, Bernardo Bernardić, Željko Hegedušić, Kamilo Tompa...
— Zašto ste odabrali baš Šibenik?
— Šibenik sam uvijek doživljavao kao grad koji nudi svoju urbanu originalnost i koji je zahvalan za sve vrste umjetnosti na otvorenome. Otvoreni prostori Šibenika omeđeni su vrijednostima arhitekture kao nezamjenjivom kulisom. Ideja moja i tih mojih prvih suradnika, osobito Kamila Tompe i Željka Hegedušića, bila je osloboditi sadržaje estetskog odgoja djece od svih antilikovnih dodataka kojima su, kao stereotipi, bile opterećene škole. Prije začetka te ideje ja sam bio stipendist UNESCO-a i imao priliku upoznati se sa stanjem estetskog odgoja malih u mnogim europskim državama. Poznato je da je bitna karakteristika u estetskom odgoju mladih u ovoj polovici 20. stoljeća odgoj kroz umjetnost. To uključuje sve estetske kategorije u međusobnom prožimanju kako bi djeca kroz igru i vlastito stvaralaštvo doživjela estetsko jedinstvo. Eto, to je bio smisao i naše prvobitne ideje o Festivalu i već su nakon prva dva, primjerice, scenske kulise prestale biti opterećene kičem, djeca u svojoj scenskoj igri prestajala su glumatati i imitirati odrasle — kako to već zahtijevaju zakonitosti rada s njima, itd., itd.
— ... a Festival je pomalo "sjedao" u Šibenik?
— Da bismo bili dosljedni toj koncepciji estetskog odgoja djece, jako smo inzistirali — taj naš tim i mnogi drugi stručnjaci iz cijele bivše države, da Festival dobije svoj vizualni identitet. Ali, tako da se ne povrijedi arhitektonska vrijednost onih dijelova stare gradske jezgre u koja se Festival pomalo smještao, već da se oplemeni s onim što su djeca i umjetnici kreirali. Toga će se sjetiti mnogi koji su s nama surađivali. Tih godina svi naši napori i nastojanja imali su svoja dva lica. S jedne strane su bili stručnjaci i umjetnici koji su podržavali cijelu tu ideju i bili nazočni, a s druge smo doživljavali bojkot političkoga vrha, pa je tako primjerice dr. Žanko a priori bio protiv toga da se u Šibeniku nešto tako utemelji. Ideju je prihvaćao, ali pod uvjetom da se Festival održava svake godine u drugom jugoslavenskom gradu. Za nas je to bilo potpuno neprihvatljivo, i uz pomoć šibenskoga gradonačelnika Rončevića i malo po malo, mi smo ipak uspjeli.
— Na koncu, kako danas vidite, Međunarodni dječji festival je, očito, pao na plodno tlo, doživio afirmaciju i uzlet i sada slavi visoki jubilej?
— Ja sam član INSEA-e, Međunarodnog instituta za odgoj kroz umjetnost, pa znam što se na tom planu radi, a poznam i mnoge slične manifestacije u Oslu, Palermu, itd. Kvalitetu donosi i moguća suradnja i komparacija s onim što se trenutačno radi u svijetu, a šibenski je festival u tom smislu jako napredovao. Uza sve, oslobodio se stereotipa i ima utjecaja na današnji estetski odgoj u školama. Prošlo je vrijeme entuzijazma, ali ovakve će aktivnosti i dalje ovisiti o tome i onima koji su stručnjaci, ali i s puno ljubavi rade sve to. Sve u cilju kvalitetnijeg odgoja i obrazovanja, kako to već propisuje UNESCO.

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik: Goran Bašić,
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.07.09.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)