PONEDJELJAK 3. srpnja 2000.

U NASELJU ŠKULIĆI BLIZU RAŽANCA
— ŽEDNI PORED VODE
VODOSPREMA
POD KLJUČEM

Prije dvije godine mještani Škulića zatražili su od Općine Ražanac pomoć u ishodovanju dokumenata za izgradnju lokalne vodovodne mreže koju bi sami platili — Ponovili su zahtjev i lani tražeći izgradnju lokalne mreže paralelno s izgradnjom centralnog cjevovoda — Od obećanja do danas ništa, a vodosprema u središtu naselja stoji pod ključem

Za mještane Škulića, naselja nedaleko od Ražanca bi se moglo kazati da su polurobinzoni, iako su od mora prilično daleko. Struju, novine i telefon imaju, a vodu iz cisterni nose na leđima ili magarcima, dok im "garancija" za ukidanje prisilnog robinzonstva leži doslovce pod nosom. Naime, u samom naselju koje broji dvadeset domaćinstava nalazi se dovršena vodosprema, koja je, zbog mještanima nepoznatih razloga "pod ključem", kao i, kako tvrde, alternativne mogućnosti izgradnje lokalne vodovodne mreže.
Mještani su, pričaju, prije dvije godine zatražili od Općine Ražanac da im kao "pravna osoba" pomogne u ishodovanju projektne i ostale dokumentacije za izgradnju lokalne vodovodne mreže koju bi sami financirali. Nisu, kažu, naišli na razumijevanje, što im se iznova dogodilo i u prosincu prošle godine.
— Na tadašnjem sastanku Općine Ražanac pod predsjedanjem načelnika Dragana Miočića zatražili smo izgradnju lokalne mreže paralelno s izgradnjom centralnog cjevovoda. Načelnik je obećao ishodovanje potrebne dokumentacije, te smo u tu svrhu i platili po 400 kuna. Sve bi platili vlastitim sredstvima, no cjevovod je prošao kroz mjesto, vodosprema zaključana, a mi i dalje plaćamo 400 kuna. Ne međutim za realizaciju problema već i dalje za jednu cisternu vode, priča mještanka Kata Bomoštar.
— Od sastanka smo milijun puta zvali načelnika, ali njegov je odgovor uvijek "bit će...". U međuvremenu smo zatražili da nam se voda bar privremeno osigura iz vodospreme koja je najviše dvjestotinjak metara udaljena od kuće, na način da se postavi "špina" i vodomjer tako da sve možemo i uredno platiti. Obratili smo se i županu Prtenjači i Hrvatskim vodama, te zadarskom "Vodovodu", no nitko ne daje precizan odgovor, a u međuvremenu se naš novac odlijeva na krivu stranu kao i voda. Ljudi se muče s "gusternama", te posebno s nošenjem vode, jer ovdje smo vam svi stari, s prosjekom od 65 godina - kaže Kata Bomoštar iza čije kuće "puca pogled" na modernu novoizgrađenu vodospremu. Malo dalje od vodospreme ispod natpisa "cjevovoda", baba Šika Tabar odmara uz magarca imenom Frajter.
— Nemam ni gusterne ni ničega. Stari mi ima osamdeset i osam godina, E, da nam bar sinjko postave špinu. Svaki dan je to gore — jedva na noge. Vodu nosim na Frajteru, a kad ga ne bude, što ću, ondek ću ja biti magarica — kaže nam baba Šika.

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik: Goran Bašić,
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.07.02.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)